Staljin
Majka je željela da Josif postane episkop, a on je postao diktator
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zloglasni sovjetski diktator Josif Visarionovič Džugašvili - Staljin rođen je na današnji dan prije 145 godina, 18. prosinca 1878. u Gruziji od oca Besariona (Visariona) i majke Ketevan (Katarine).
Otac mu je bio postolar i imao je svoju radionicu za popravak cipela. Često je pio, pa neki biografi Staljinove urođene mane (poput spojenih nožnih prstiju) objašnjavaju time. U pijanstvu je tukao suprugu i sina.
Otac je želio da sin bude postolar kao i on, no majka je željela da se obrazuje i postane pravoslavni svećenik i episkop. Na majčino inzistiranje Staljin je krenuo u pravoslavno sjemenište. Tamo je bio dobar učenik, no na kraju je izbačen, navodno zato što nije mogao plaćati školarinu.
Njegovi roditelji nisu govorila ruski jezik, ali ga je Staljin naučio dok je pohađao vjersku školu u rodnom mjestu.
Nakon izbacivanja došao je u dodir s Lenjinovim djelima i odlučio postati marksistički revolucionar. Radio je protiv režima pa je čak sedam puta bio proganjan u Sibir.
Između 1908. i 1917. Staljin je proveo samo dvije godine na slobodi, a sedam u zatvoru. Do početka Oktobarske revolucije već se uspeo visoko u boljševičkim redovima, a nakon revolucije počeo mu je uspon u sam vrh vlasti.
Inače, nadimak Staljin dolazi od ruske riječi za čelik (stal, od njemačkog Stahl).
Karijeru revolucionara započeo je kao propagandist među željezničarskim radnicima u Tbilisiju. Policija ga je 1902. godine uhitila u Batumiju da bi proveo više od godine dana u zatvoru, nakon čega je protjeran u Sibir odakle je pobjegao 1904. godine.
Njegov zadnji izgon dogodio se 1913. godine i trajao je sve do 1917. godine.
Po povratku iz Sibira 1904. godine Staljin se vjenčao. Njegova prva supruga Jekaterina Svanidze umrla je 1910. godine. Druga supruga Nadežda Alilujeva, s kojom se oženio 1919. godine počinila je samoubojstvo 1932. godine.
Pročitajte još
Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije ušao je u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te postao član Politbiroa Komunističke partije 1917. godine. Zajedno s Jakovom Sverdlovim i Leonom Trockim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u teškim vremenima građanskog rata.
Staljin je u građanskome ratu sudjelovao i kao zapovjednik na nekoliko bojišnica. Godine 1922. postao je generalni sekretar Komunističke partije. Nakon Lenjinove smrti Staljin je sa Zinovjevim i Kamenevim vodio zemlju. S tim privremenim saveznicima Staljin je napao Trockog, kandidata s najviše šansi da naslijedi Lenjina.
Kada je uklonio Trockoga, Staljin je promijenio smjer udružujući se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem Rikovim protiv Zinovjeva i Kameneva. Do svoga pedesetog rođendana 1929. godine Staljin je učvrstio svoj položaj na mjestu Lenjinova nasljednika.
U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 8,7 do 9 milijuna ljudi od čega je oko 6 milijuna ciljano ubijeno.
Napravio je mnoge čistke u Crvenoj armiji i time joj smanjio borbenu moć. Kao ključni partner Nacionalsocijalističke Njemačke kroz Pakt Hitler-Staljin, a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe.
Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u gulazima i tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna Ukrajinaca.
Izjava "Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika" se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac Erich Maria Remarque.
Umro je 5. ožujka 1953. godine u svojoj dači blizu Moskve.
