Marin Bago: Gradom se ne vlada, Gradu i ljudima se služi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Marin Bago, mostarski aktivist i nositelj liste Pravo na grad, u ovom intervjuu govori o tome kako mali broj ljudi pokreće promjene te da godinama čekaju da se pokrenu prijave proslijeđene tužiteljstvu zbog korupcije. Kaže kako je bilo poziva stranaka da im s epriključe i govori o tome tko bi trebao biti na čelu Mostara.

''Da su se samo podigle optužnice, vodeće mostarske stranke ne bi imale ni potrebu izlaziti na izbore, niti bi se šepurili po gradskim ulicama'', kaže Bago navodeći kako bi se prvi ljudi stranaka nakon toga spremali za zatvor ili bjekstvo.

Zašto na listi koalicije Pravo na grad nema više kandidata?
Trebalo nas je biti mnogo više, trebali smo imati kandidate u nekoliko izbornih jedinica.  Ono što nas je spriječilo u tome je tretman Grada Mostara od strane izborne komisije. Mostar je dobio minimalan rok za prijavu i ovjeru kandidata. U drugim gradovima i općinama u BiH, svi su imali preko 40 dana da se organiziraju, a mi smo dobili osam, uz pakleno ljeto, koronu i dva dana Bajrama. Jedan nezavisni kandidat, ako se želi kandidirati, mora ispuniti iste uvjete kao čitava stranka, papirologija, potpisi itd. Tako da je ispalo da je to samo nama problem, stranke nisu imale problema da to sve završe u par dana. Kako god, broj kandidata na listama ne znači mnogo ako ti ljudi nemaju potporu širu od obiteljske. Otkako je svijeta i vijeka, mali broj ljudi pokreće promjene. Iako nas je četvero na listi, sada nas ima stotinjak, ljudi koji nam pomažu, članovi biračkih odbora, posmatrači, čitava mala vojska. Naš glas će biti snažan bez obzira na izborne rezultate. Pokrenut će se mnogi pozitivni procesi, revizije, i iznositi prijedlozi razvoja Mostara.

Iz Tužiteljstva HNŽ-a još nema reakcija, a prošle su skoro dvije godine, kako to komentirate i imate li plan B po tom pitanju?
Na jedan proces čekamo točno dvije godine, na drugi godinu i pol, na treći, vezan za korupciju u zdravstvu, dvije godine. To sebi nijedno normalno društvo ne smije dopustiti. Kad se ova tri procesa spoje, dobivamo najveći slučaj korupcije u BiH. Godinama informiramo međunarodnu javnost i tražimo pomoć u rješavanju ovih slučajeva. Da su se samo podigle optužnice, vodeće mostarske stranke ne bi imale ni potrebu izlaziti na izbore, niti bi se šepurili po gradskim ulicama. Njihovi prvi ljudi bi se spremali za zatvor ili bjekstvo. Zato će sada biti mnogo teže novim ljudima koje su delegirali, na njih će sve biti prebačeno. Ali to je njihov problem, ne naš. Ono što bismo mi željeli je da ti novi ljudi odaberu Grad i život, a ne suučesništvo u kriminalu. Pravo i pravda nemaju plan B. Ako nema pravde, nema ni nade, nema ni života ovdje, onda vam Grad nije ni potreban. U tom slučaju je tragikomično pričati i pozivati se na nacionalne interese bilo čije.

Za mnoge je glavno pitanje izbora u Mostaru, hoće li gradonačelnik biti Hrvat ili Bošnjak, jeste li Vi jedan od njih?
Puno bi bilo lakše o tome pričati da je pravosuđe uradilo svoj posao. Onda bismo svi znali kako su ljudi iz dvije najveće stranke unazadili grad, opljačkali ga, zapustili i počeli trovati njegovo stanovništvo. Tada bi nam glave bile bistrije. Ovako, svi smo prisiljeni slušati poruke kao da su pali s Marsa, bez imalo osjećaja političke i ljudske odgovornosti za učinjeno. Nitko se ne pita kako se zove dobar električar, vodoinstalater, majstor bilo koji, kad nam se nešto pokvari. Ali opet, lako je banalizirati problem. Nismo došli do te razine kako bismo ga razumjeli i prihvatili. Hrvati su uglavnom istisnuti iz većih gradova u BiH, što pogrešnom hrvatskom politikom što pogrešnim politikama drugih, tako da je Mostar ostao u fokusu i postao neka vrsta plijena. Vodeća stranka u Hrvata zna reći i posljednja crta obrane. Jasno je, također, i da ne znamo što ćemo s njim, dovoljno je prošetati Gradom. Urbana komponenta je na koljenima. Također je jasno da na sceni imamo izražen jak ruralni mentalitet čije su osnovne karakteristike ograničenost, predrasude i nepostojanje osjećaja za opće dobro. Bošnjacima je Mostar isto važan, govorimo o središtu Hercegovine. Mostar je i njihov dom, njihovo sve. I oni ga vole, možda čak i više od nas, iako smo isto ginuli za njega. A to je opet naš problem, nije njihov, mislim da smo ovdje zakazali, i kao pojedinci i kao narod. Niti smo pokazali kako se svoj Grad voli i razvija, niti smo pružili ruku prijateljstva, pomirenja i suradnje, na stranu osobni i pojedinačni primjeri. To ne smije biti naš put i naša odluka, ona bi bila protiv nas samih, protiv naše tradicije, prošlosti, vjere, nacije, kulture, bilo čega što baštinimo. Mislim da je pravi put jednog naroda važniji i korisniji od imena nekog pojedinca koje su mu dali roditelji. Mislim da je najbolji put graditi i izgraditi jedan kozmopolitski grad na kojeg ćemo svi biti ponosni. Nema veze ako su na njega ponosni i drugi i smatraju ga svojim, to je još ljepše, jače, tvrđe. Moramo otvoriti svoja vrata svima koji žele graditi Mostar. Takvog gradonačelnika priželjkujem.

Jeste li imali pozive nekih drugih stranaka da im se priključite?
Jesmo, imali smo pozive da se uključimo u koalicije i blokove. Ljubazno smo se zahvalili svima. Želimo biti zaista neovisni, i kao takvi trebamo svima. Mislim da je bolje okupljati se oko raznih tema gdje dijelimo mišljenje. Ta vrsta suradnje je puno bolja nego biti rob nečijih političkih grešaka iz prošlosti. Ako ste u koaliciji, onda morate i to prihvatiti. Srećom, mi ne moramo ništa od toga. Zauzvrat, mi smo ponudili naš program svima, građanima, strankama i koalicijama. Znamo što nam je važno i na čemu ćemo inzistirati.

Je li Vas iznenadio veliki broj stranaka koje su se prijavile za izbore?
Nije. To je stari trik, prijaviti ljude na izbore koji nemaju veze ni s čim, ali će vam dati ili prodati svoja biračka mjesta i time osigurati što veću kontrolu izbornog procesa i samim tim pružiti priliku za manipulacije. Žao mi je što mediji nisu posvetili veću pozornost tim nametnicima. Da su barem objavili njihova imena, slike i pitali ih tko su, što su, za koga rade i kakva im je politička misao.

Ljubo Bešlić 15 godina je na čelu Grada, ovih dana u medijima se provlači teza da je HDZ 15 godina vladao Gradom, slažete li s tom tezom?
Nikako se ne slažem. Ljubo nije mogao isplatiti jednu jedinu marku bez suglasnosti čovjeka iz SDA i obratno. Kilogrami dokaza koje smo proslijedili Tužiteljstvu to dokazuju. Njihova suradnja je bila bez premca, to je bila jedna od najdugovječnijih i najčvršćih koalicija u BiH. Nadam se da su građani to razumjeli, ovdje nije moguća dominacija jednog naroda, takav nam je Ustav. Ljude samo bespotrebno plaše jedni drugima. I to ih plaše oni koji se dogovore za minut oko novca, uhljebljavanja svojih kadrova, zaobilaženja mnogih zakona, djelovanja suprotno interesima građana i sl. Ne može vladati Gradom nitko tko nije dobrodošao u svaki njegov kvart. I drugo, Gradom se ne vlada, Gradu i ljudima se služi. Sam termin vladanje je čudna  zabluda s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Ljubo nije bio svoj, nego stranački, i kao takav bio sastavni dio stranačkih dogovora. Bilo bi bolje da je bio svoj, i njemu i nama. Mislim da je mogao biti takav i bio bi prihvaćen od sviju. On je bio prvi čovjek koji nas je službeno i pismeno podržao u našim nastojanjima, informiranju građana kada su u pitanju mnoge aktivnosti gradskih odjela. Čak štoviše, naredio je odjelima suradnju u smislu davanja traženih informacija. No, pitanja su bila sve teža i neprijatnija i izgubili smo tu potporu. Smatram da tu vrstu potpore građani nikada ne smiju izgubiti od svog gradonačelnika. Nadam se da se to više neće dešavati.