Ustaški poglavnik
Na današnji dan prije 65 godina umro je Ante Pavelić
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 65 godina, 28. prosinca 1959. u Madridu je umro ustaški poglavnik Ante Pavelić.
Umro je u španjolskom glavnom gradu Madridu, u bolnici koja se zvala Hospital Alemán (hrv. Njemačka bolnica) i nalazila se u madridskoj četvrti Mirasierra.
Danas se bolnica na tom istom mjestu zove Hospital Ruber Internacional i ima adresu Calle Masó 38. Riječ je o sjeverozapadnom rubnom dijelu Madrida, nedaleko od poznate kraljevske palače El Pardo.
Pavelić je u trenutku smrti bio već u 71. godini. Sahranjen je na madridskom groblju San Isidro. Na tom su groblju još od 19. stoljeća pokapani španjolski plemići i aristokrati.
Ovaj hrvatski političar i odvjetnik rođen je u Bradina kraj Konjica 14. srpnja 1889. godine, a 1915. doktorirao je pravo u Zagrebu, potom bio odvjetnik.
Zarana se pridružio Hrvatskoj stranci prava (HSP), bio je stranački tajnik te 1920-ih najistaknutiji njezin predstavnik. Na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka bio je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske.
Godine 1927. uspostavio je veze s talijanskim vlastima, kojima je u Rimu predao Promemoriju, dokument kojim je izrazio spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.
Nakon atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini (1928) pristupio je klubu Seljačko-demokratske koalicije (SDK), podupirući pritom zamisao o stvaranju organizacije Hrvatski domobran, koja je uz legalnu kulturnu i tjelovježbenu djelatnost trebala djelovati i kao ilegalna paravojna skupina.
Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature napustio je zemlju i otišao u Austriju, a u travnju 1929. boravio je u Bugarskoj, gdje je uspostavio bliske veze s VMRO-om i potpisao Sofijsku deklaraciju (20. travnja 1929).
Zbog toga su ga jugoslavenske vlasti u srpnju 1929. osudile na smrt. Od proljeća 1929. živio u Italiji, gdje je djelovao sve do uspostave NDH. God. 1930. utemeljio je Ustašu, hrvatsku revolucionarnu organizaciju (UHRO), koja je djelovala na razbijanju Jugoslavije i uspostavi neovisne Hrvatske.
Od 1931. UHRO je osnivao vojne logore za obuku u Italiji i Madžarskoj. Ubrzo potom postao je Pavelić poglavnikom UHRO-a. U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu (9. listopada 1934).
Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936–39. bio je interniran u Sieni. U Hrvatsku se vratio uz talijansku pomoć u travnju 1941., neposredno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, te preuzeo vlast kao poglavnik ustaškoga pokreta i novostvorene države.
Prvu državnu vladu imenovao je 16. IV. 1941. Potpisao je zatim Rimske ugovore (20. V. 1941), kojima je Hrvatskoj bio oduzet znatan dio njezine obale.
Prema talijanskom i njemačkom uzoru uveo je totalitaran jednostranački sustav, naredio raspuštanje svih političkih organizacija i stranaka te pokrenuo politiku terora.
