HRS
Nije samo Cikotić kriv što je Cikotić
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Imenovanje Selme Cikotića je ponajbolji dokaz gdje nas vodi hrvatska politika kojoj su jedini prioriteti funkcije, politika negativne selekcije i postavljanja nesposobnih i ograničenih ljudi na odgovorne pozicije, poručeno je u priopćenju Hrvatske republikanske stranke koje potpisuje Slaven Raguž.
Poseban tretman
Istaknuto je da se kao narodu pokazuje ''gdje nam je mjesto i kakva nam je budućnost u ovakvoj BiH. Od nas se želi napraviti nacionalna manjina u bošnjačkoj državici FBiH''.
Već pri prvom medijskom istupu, Cikotić govori neistine, napominje se. Pokazujući kakav se smjer djelovanja od njega može očekivati u radu. Naime, u gostovanju na jednom od SDA PR servisa, N1 televiziji, on izjavljuje kako ''Armija BiH nije imala nadležnosti nad ratnim zarobljenicima u Bugojnu'' te kako on nije ''imao nikakve ingerencije u doba kad se zločin desio''. Postoje brojni dokazi koji dokazuju kako ovo jednostavno nije istina, ističe se u priopćenju.
''Cikotić je bio komandant operativne grupe zapad ABiH, u čijoj zoni odgovornosti su se dogodili monstruozni zločini nad Hrvatima. On je bio jedan od onih koji su, u jeku borbi protiv srpskog agresora, koordinirali okretanjem oružja prema HVO-u, o čemu ponajbolje potvrđuje dokument od 01.07.1993 u kojem Enver Hadžihasanović, u jeku borbi protiv agresora, naređuje da se „detaljno procijeni situacija i sagleda jesu li se stekli uvjeti da se HVO pozove na predaju“. U samo mjesec dana Bugojno je postalo područje masovnih zločina, protjerivanja, silovanja itd. Dana 24.08.1993. vlasti Bugojna, uz znanje Alije Izetbegovića i Rasima Delića, donose odluku „o određivanju prostorija za privremeno zadržavanje građanskih lica ili vojnih lica osuđenih ili zadržanih od nadležnih organa“, čime se oko 500 osoba zatvara u logoru na stadionu.''
Da je Cikotić itekako bio upoznat i imao ingerencije u zločinima pokazuje više dokumenata, ističu, a osobito prepiska između njega i Hadžihasanovića, ponajviše Cikotićevo izvješće iz 19.09.1993. gdje upoznaje Hadžihasanovića o statusu zarobljenika, a osobito „23 zarobljenika koji imaju poseban tretman“.
''Poseban tretman je likvidacija i skoro 30 godina potrage za njihovim tijelima!'', naglašava se.
''Zar nikome nije simptomatična vremenska koincidencija imenovanja Selme Cikotića za ministra sigurnosti i pronalaska ostataka na Rostovu? Dok se iskapala iskaznica Crvenog križa Zorana Galića, jednog od zarobljenika koji su imali „poseban tretman“, u Sarajevu se glasovalo o imenovanju Selme Cikotića. Tu dolazimo do odgovornosti aktualnog vodstva hrvatske politike.
Glasovi
Iako imamo sve instrumente u svojim rukama i iako se za Cikotićevu kandidaturu zna mjesecima, nikome nije palo na pamet istražiti ovu „slučajnu“ koincidenciju, koja itekako liči na neku vrstu trgovine. Iako godinama na čelu pravosuđa imamo Hrvate, Cikotića i slične se nije procesuiralo, dapače, dopustilo se da se preko političkih veza u Tužiteljstvu Cikotića u potpunosti izuzme iz procesa. Iako desetljećima imamo svoje ljude u Saboru RH, ne želi se u Hrvatskoj procesuirati oficire ABiH, među ostalim Selme Cikotića koji je do svibnja 1992. kao oficir JNA djelovao u zadarskom zaleđu u nastojanjima osvajanja „najveće srpske luke“.
Jednako kao što su ga svojedobno podržali kao ministra obrane, hrvatski predstavnici bi ga vjerojatno i ovaj put podržali, da se hrvatske udruge i javnost nisu usprotivili. Glasovali su protiv i izjavili kako njegovo imenovanje nije u redu, ali dalje od toga se nije išlo i neće ići, jer paralelno sa svime, išlo se i u imenovanje Nadzornog odbora BH Telekoma, pojedinih agencija, dogovorena podjela milijuna KM grantova „energetske efikasnosti“ itd.'', navodi se.
Kada se na izborima 2018. po treći put nametnulo Željka Komšića Hrvatima, HRS je, ističe se, tražio i inzistirao da se ne ide u bilo kakve razgovore oko formiranja bilo kakve vlasti i imenovanja bilo gdje, dok se ne isforsira razgovor o ustavnom preuređenju BiH. Bila je to jedinstvena prigoda, budući da je cijeli svijet bio upoznat sa ustavno pravno neravnopravnom položaju Hrvata BiH u praksi, istaknuto je.
''No, fotelje i postkomunističke KOS-ovske relacije sa istim onima koji su nam treći put nametnuli Komšića, koji su u predsjedništvo imenovali koordinatora za mudžahedine Šefika Džaferovića, na čelo OSA-e njihovog managera Osmana Mehmedagića, a sada i nametnule Selmu Cikotića na mjesto ministra sigurnosti, su ipak jače i važnije od tzv. „borbe za nacionalne interese“.
Ovim putem, s toga, hrvatskom političkom vodstvu želimo nastavak uspješne suradnje sa svima njima u nadi kako će taj hrvatski Plan B i Plan C, ako bude potrebno, hrvatskog odgovora polučiti još kvalitetnije kadrovske rezultate'', zaključuje se.
