Sudnica
Praljak popio otrov?!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak nakon čitanja presude rekao je kako ne poštuje presudu kojoj mu je potvrđeno 20 godina zatvora te je popio otrov iz malene bočice.
"Praljak nije zločinac i odbija vašu presudu", rekao je bivši načelnik glasvnog stožera HVO-a prije nego što je nešto primaknuo ustima i popio.
Praljkova odvjetnica rekla je da je njezin klijent popio otrov.
Iz izvora bliskih sudu i od očevidaca u sudnici doznaje se da se radi o tekućini nepoznata sastava, a po odluci suda bočica se sada na smije iznijeti iz sudnice. Praljku je pozvana liječnička pomoć.
Uvažen dio žalbenih osnova
Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova, "i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH".
Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.
Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane te da je rušenje starog mosta u Mostaru bilo vojno opravdano prihvaćajući žalbe obrane.
U pogledu žalbenih osnova obrana šestorice kojima su se osporavali ciljevi udruženog zločinačkog pothvata i sudjelovanja hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu "žalbeno vijeće utvrdilo je da nisu pokazali da je prvostupanjsko vijeće pogrešno interpretiralo relevantne dokaze ili pogriješilo u donošenju zaključaka". Žalbeno vijeće zaključilo je da obrane nisu pokazale da je prvostupanjsko vijeće počinilo "pogreške pravne ili činjenične prirode" u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i uloge Hrvatske.
Trebalo utvrditi zapovjednu odgovornost
Žalbeno vijeće odbilo je većinu žalbenih osnova obrana šestorice bosanskih Hrvata, a uvažilo je nekoliko zbog kojih ih je primjerice oslobodilo krivnje za pojedina ubojstva i razaranja te za neka saznanja o zlostavljanjima i zatočenjima.
Vijeće je uvažilo i neke žalbene osnove tužiteljstva pa je zaključilo da je prvostupanjsko vijeće primjerice trebalo utvrditi i zapovjednu odgovornost optuženih osim što je razmatralo njihovu krivnju u okviru udruženog zločinačkog pothvata. No odbilo je zahtjeve tužiteljstva da izrekne presudu po točkama za koje je prvostupanjsko vijeće oslobodilo šestoricu.
Čitanje presude je prekinuto.
U sažetku presude pročitano je da je Slobodan Praljak od jeseni 1992. do 9. studenog 1993., imao velike ovlasti, prvo de facto, a zatim i de jure i de facto, nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a.
Naime, od jeseni 1992. do 24. srpnja 1993., Slobodan Praljak, koji je tada imao funkcije u Ministarstvu obrane Hrvatske, rukovodio je oružanim snagama HVO-a, konkretno, tako što je preuzimao zapovijedanje izvjesnim operacijama, izdavao naređenja jedinicama i primao izvještaje zapovjednika s terena, kao predstavnik HVO-a sudjelovao u nastojanjima da se uspostavi zajedničko zapovijedanje s Armijom BiH, te zapovijedajući izvjesnim jedinicama vojne policije HVO-a. On je imao i ulogu posrednika u smirivanju napetosti između raznih elemenata oružanih snaga HVO-a. Zatim, od 24. srpnja 1993. do 9. studenog 1993., Slobodan Praljak, kao zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, posjedovao je zapovjedne ovlasti i vršio efektivnu kontrolu nad svim sastavnicama oružanih snaga HVO-a. U tom svojstvu je donosio odluke o vojnim operacijama i osiguravao njihovo izvršenje putem komandnog lanca.
Slobodan Praljak je tako planirao, omogućavao i dobivao informacije o vojnim operacijama HVO-a u Gornjem Vakufu oko 18. siječnja 1993. Planirao je i rukovodio vojnim operacijama HVO-a u općini Prozor koje su počele 24. srpnja 1993. Sudjelovao je u rukovođenju i planiranju operacija HVO-a u općini Mostar od srpnja do početka studenog 1993., uključujući i operaciju od 8. studenog 1993. koja je dovela do rušenja Starog mosta u Mostaru. Najzad, sudjelovao je u planiranju i rukovođenju operacijama HVO-a u Varešu u listopadu 1993. Time je učestvovao i u zločinima počinjenim u sklopu tih operacija.
Znao da će biti zločina?
Pored toga, Slobodan Praljak je bio informiran o tome da pripadnici oružanih snaga HVO-a premještaju i zatočavaju muslimansko stanovništvo Prozora u periodu od srpnja do kolovoza 1993. Znao je da će u općini Mostar biti počinjeni zločini, konkretno, znao je za rušenje zgrada u istočnom Mostaru (uključujući džamije i Stari most), za ubojstva, ranjavanje i napade na članove međunarodnih organizacija. On je omogućio ubojstva Muslimana koji nisu pripadali nikakvim oružanim snagama, kao i uništavanje imovine u Stupnom Dolu u listopadu 1993. godine.
Slobodan Praljak je unatoč tome nastavio obavljati svoje funkcije sve do 9. studenog 1993. Također, nije ulagao ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile oružane snage HVO-a. Naprotiv, poricao je zločine počinjene nad Muslimanima i omogućio nepoduzimanje krivičnog gonjenja počinilaca tih zločina. Slobodan Praljak je posebno doprinio nastojanjima HVO-a u sakrivanju odgovornosti HVO-a za zločine u Stupnom Dolu.
Pročitajte još
Pored toga, Slobodan Praljak je djelovao i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a, a s ciljem ostvarivanja zločinačkog cilja navedenog poduhvata. Naime, zahvaljujući svojim dužnosnicima u hrvatskoj vladi i u HVO-u, bila mu je poznata politika najviših hrvatskih rukovoditelja prema Herceg-Bosni, za koju se i sam pokazao spremnim da je ostvaruje. U tom okviru, Slobodan Praljak je naređenja, poruke i uputstva hrvatskih rukovodilaca prenosio rukovodiocima Herceg-Bosne i učestvovao u pribavljanju vojne podrške iz Hrvatske za oružane snage HVO-a.
Većina članova Vijeća, koje nije jednoglasno u vezi s oblikom odgovornosti, uvjerena je van razumne sumnje da je Slobodan Praljak značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu. Osim toga, iz njegovog doprinosa proizlazi da je on posjedovao namjeru da ostvari zajednički zločinački cilj protjerivanja muslimanskog stanovništva i da se čine spomenuti zločini kako bi se taj cilj proveo. Vijeće pored toga ocjenjuje da je Slobodan Praljak, na osnovi svog doprinosa ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja i svojih saznanja o činjenicama, razumno mogao predvidjeti da će, tokom operacija deložiranja u Gornjem Vakufu u januaru 1993. i tokom operacije HVO-a u Raštanima u avgustu 1993., biti počinjena djela krađe, no prihvatio je i preuzeo rizik da bi ti zločini mogli biti počinjeni.
