Što je bosanska nacija i je li ona moguća?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što je bosanska nacija? Postoji li ona i u kom obliku ili se radi o neostvarivom političkom projektu kako tvrde mnogi kritičari ideje o bh. naciji, zapitali su se novinari Deutche Wellea (DW) izvještavajući s debate naziva ''Da li je moguća bosanska nacija?'' održane u Sarajevu.

Njih pedesetak je gotovo jednoglasno, podizanjem crvenih i zelenih listića, potvrdno odgovorilo na postavljeno pitanje, na što je reagirao politolog, novinar i sudionik debate Tvrtko Milović, smatrajući kako bi rezultati istog ispitivanja bili u potpunosti suprotni kada bi se sprovodili u drugim dijelovima zemlje, misleći pri tome na entitet Republika Srpska i na zapadnu Hercegovinu, gdje većinom žive Srbi, odnosno Hrvati.

Nemoguća nacija

''Već nam to govori da je ta nacija praktički nemoguća'', naglašava Milović i dodaje kako je s praktičnog aspekta formiranje bosanskohercegovačke nacije gotovo nemoguće u ovome trenutku, u ovom vremenu i u ovim granicama BiH.

''Ne znam hoće li u tom smjeru to ići jer mi imamo zaista formirane tri etničke zajednice koje imaju svoje zajedničke komponente i koje se ne daju razbiti silom. Dakle mogu se možda nekim drugim putem, ali ne silom'', objašnjava Milović.

Bosanac i Hercegovac - identitet

S druge strane, potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović smatra da postoji mnogo ljudi koji se osjećaju prvenstveno kao Bosanci i Hercegovci i kojima je to prvi identitet, prije i vjere i prije bošnjaštva, hrvatstva i srpstva.

''Smatram da je bosanska nacija najugroženija nacija u BiH i da sva priča od predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka je ustvari samo jedan produkt nacionalizma, a suštinski trebamo razgovarati o ugroženosti Bosanaca i Hercegovaca u svakom slučaju'', upozorava Stojanović.

''U BiH su čvrsto formirana tri identiteta – bošnjački, hrvatski i srpski, kojih se ljudi neće odreći'', kazao je politolog i novinar Danijal Hadžović i dodao kako je to gotova stvar i da su ti povijesni procesi završeni što se vidi po ponašanju ljudi na izborima i njihovom razmišljanju. On nije oduševljen idejom da se pojam Bosanac i Hercegovac uvodi kao četvrta komponenta u politički sustav i da se od toga pravi neki četvrti narod ili četvrta grupa.

''Ali, mislim da bosanski identitet, da biti Bosanac i Hercegovac, treba prvenstveno tretirati kao nešto što podrazumijeva identifikaciju s državom Bosnom i Hercegovinom i da to treba biti nakrivljujući identitet u kojem će se dovoljno komotno osjećati svi građani BiH bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, bez obzira da li oni bili Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Jevreji, ili pripadnici bilo koje etničke grupe'', zaključuje Hadžović, a prenosi DW.

Kontraproduktivan efekt

Za političkog analitičara Žarka Papića bosanstvo je zajedništvo, zajednički život, identitetska država, i dodaje da to ne znači da treba gušiti nacionalne odrednice i likvidirati nacionalne identitete.

''Ja mogu razumjeti dobru volju da budemo jedinstveni i da se suprotstavljamo nacionalizmu, da izlaz vidimo u formiranju bosanske nacije. Ali rezultat je onda potpuno kontraproduktivan. Taj rezultat jača nacionalizme i kod Hrvata i kod Srba. Dakle, potpuno kontraproduktivan efekt'', upozorava Papić i naglašava kako je ravnopravnost ključ dobrih odnosa.

''Nova nacija u BiH koju evo zovemo bosanska nacija nije moguća zato što su u BiH već formirane tri autohtone nacije'', smatra Papić.

Stojanović se vratio u devedesete i podsjetio kako je veliki broj građana vjerovao kako je borba za identitet Bosanca i Hercegovca završena s neovisnošću zemlje i onoga momenta kada smo dobili potvrdu od UN-a da smo država.

Dayton zaobišao Bosanca i Hercegovca

''Međutim, ne lezi vraže, potpisali su Dayton u kojemu je Bosanac i Hercegovac u potpunosti zaobiđen. Ja smatram da za mene kao političara da je za opstanak BiH ključno da identitet identificiramo s državom'', smatra Stojanović i pita se kako omogućiti ravnopravnost onih koji se danas izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci.

Promatrajući povijesni aspekt, pogotovo u posljednjih trideset godina, Stojanović primjećuje kako je većina Srba i Hrvata u BiH opredijeljena da se identificiraju prije svega kao Srbi i Hrvati i da ne žele odustati od svog identiteta, ali isto tako da kod dijela Bošnjaka postoji promjena kursa i tendencija da zadrži upravo taj identitet izbjegavajući bosanskohercegovački.

''Ono što možemo čuti od strane dobrog dijela Bošnjaka koji se identificiraju s desničarskim strankama je to da identitet Bosanca predstavlja danas nešto što ugrožava Bošnjaka. Nešto što polovi kompletan identitet Bošnjaka na način kako bi se razjedinili i kako bi ova dva snažna nacionalizma u BiH kroz povijest uspjeli podijeliti BiH i na neki način Bošnjake ostaviti okružene i izolirane i da ih je još manje'', smatra Stojanović.

Radikalizacija i svrstavanje u nacionalne torove

Sudionici debate zaključuju kako se posljednjih godina zaoštrava nacionalistički narativ u cijeloj zemlji, posebno u entitetu Republika Srpska, gdje je uslijed promjene političkog kursa i radikalizacije koncept identifikacije građana s državom polako blijedi i da su propuštene određene šanse u proteklom periodu.

''Da ne spominjem 2000. godinu kada ste imali čak jak lijevi pokret u RS koji je tad predvodio Milorad Dodik i koji su bili za suradnju i za izgradnju bosanskohercegovačke države. Ja čak pamtim Dodikovu rečenicu iz 2002. ili 2003. godine kada kaže 'Niko ne može voljeti Bosnu i Hercegovinu više od mene', podsjetio je Hadžović i dodao kako je situacija danas umnogome drugačija i s državom BiH se identiciraju stanovnici naseljeni uglavnom u bošnjačkim urbanim sredinama.

''Međutim kada odete u Banja Luku, u Široki Brijeg, taj identitet gotovo da ne postoji. Imate zatvorene entitete, imate vrlo malo zastava BiH. Nemate organiziranog navijanja za reprezentaciju BiH'', kaže Hadžović i naglašava kako nitko i ne pokušava u tim mjestima promovirati taj identitet i taj koncept.

''Ja znam mnogo ljudi i u Banja Luci, i u Bijeljini, Posušju… koji bi bili spremni prihvatiti neke puno progresivnije liberalne politike. Ali nemaju neku organizaciju niti stranku koja bi im omogućila da budu njen dio i koja bi zastupala njihove interese u tim sredinama. Na žalost, ideja o bosanskoj naciji i bh. identitetu danas je svedena na teoretiziranje, na pisanje par intelektualaca i jednog ili dva novinara'', zaključuje Hadžović.

Dobiva se od drugih što Sarajevo ''ne da''

Milović napominje da dolazi iz srednje Bosne i krajeva koji su dominantno naseljeni Hrvatima i da tamo postoje ljudi koji bi navijali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

''Ali ako gledate BiH kada izgubi od Luksemburga nemate vi tu materijala da se uhvatite za nešto'', pojašnjava Milović jedan od integrirajućih faktora kojih nedostaje kako bi se ljudi mogli identificirali s državom. Napominje kako trebamo biti svjesni da i Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju dodatne države koje ih s hrvatske strane pune novcem, a sa srpske poviješću, ideologijom, kulturom i svime onim što ne mogu dobiti iz Sarajeva.

''Iz Sarajeva ne dobiju ništa. Ako upale neki medij dobiju eventualno neku uvredu. Sve su to faktori koji čine, približavaju ili udaljavaju jednu naciju. U ovom slučaju udaljavaju'', zaključuje Milović.

Mediji ne prikazuju prihvaćenost?

Papić naglašava kako voli Bosnu i Hercegovinu, njen je građanin i dijeli identitet s njom, ali i da je svjestan kako veći dio građana u entitetu Republika Srpska ne prihvaća bosansku naciju.

Bosna i Hercegovina nema državni zakon o matičnim knjigama, nego je ova oblast u nadležnosti dva bh. eniteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko distrikta kao zasebne administrativne jedinice u BiH. Bosna i Hercegovina nema državni zakon o matičnim knjigama, nego je ova oblast u nadležnosti dva bh. eniteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko distrikta kao zasebne administrativne jedinice u BiH.

''Ali državu BiH mislim da prihvaćaju u mnogo većoj mjeri nego što izgleda po medijima, a da ne govorim po rukovodstvu, Dodiku i kompaniji koja vodi'', smatra Papić.

Dok postoji Hrvatska, nema druge nacije

Što se Hrvata u BiH tiče, Milović smatra da, dok postoji Hrvatska oni se neće okrenuti drugoj naciji, neće se odreći svog jezika, kulture, novca kojeg dobivaju, Jadranske obale, reprezentacije Hrvatske i svega što čini tu naciju.

''Dakle, te se stvari ne mijenjaju. Ali postoji mogućnost da ljudi prihvate Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Ne mora im to biti ni identitet primarni. Evo meni osobno to nikad ne bi bio primarni identitet, ali ću priznati državu'', zaključuje Milović.

Od bosanskohercegovačke nacije ne treba odustati, smatra Hadžović, ali bi na prostoru čitave BiH netko trebao provoditi konkretne aktivnosti, organizacione i propagandne kako bi se promovirao bosanskohercegovački identitet i zajedništvo za što je potreban veliki broj ljudi i organizacija.

''Nažalost, danas takvog pokreta i takvih organizacija nema. Doseg te ideje danas završava, ne samo na ograničenom broju građana, nego i na ograničenom teritoriju BiH'', smatra Hadžović i dodaje kako ''uz konstantne sukobe, uz ovakav rječnik, uz ovakav mrzilački nacionalizam koji je prisutan na našoj političkoj sceni, ja ne vidim da se u ovakvoj atmosferi može pojaviti pokret koji bi imao dovoljno snage da bi počeo ujedinjavati sve građane BiH''.