Što je njima mandat, što je nama i što bi trebao biti?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Američki pisac Ambrose Bierce napisao je prije više od stotinu godina kako je politika vođenje javnih poslova za privatnu korist. Kao da je Bierce imao na umu Bosnu i Hercegovinu kada je pisao tu rečenicu i kao da su naši dužnosnici od svega pročitali, ako čitaju, samo nju.

Zabrinutost i odgovornost

Velika zabrinutost bh. političara za opće dobro nestaje prvog dana nakon izbora i podjele mandata. Politička odgovornost, slobodno se može reći, u Bosni i Hercegovini ne postoji.

Teško je i prebrojati sva predizborna obećanja koja su građanima uputili politički predstavnici u utrci za mandat zadnjih godina - od zlatnih kašika i blistave budućnosti, trećeg entiteta i neovisnih republika, pa donedavno robota i dronova – obećanja koja se nikad nisu, i nikada neće ispuniti. A 'prazna obećanja' građane kao da su bacila u stanje političke apatije, nezainteresiranosti za ono što rade oni kojima daju povjerenje na izborima. 

Mandat koji bi, prije svega, trebao značiti povjerenje građana, smatraju naši sugovornici, u Bosni i Hercegovini izabrani najčešće shvaćaju tek kao stranački nagrađenu privilegiju.

Nema ideologije

Za Srđana Puhala, socijalnog psihologa iz Banja Luke, mandat bi trebao biti spremnost pojedinca da neku svoju ideologiju koju zastupa ponudi građanima, i u slučaju da bude izabran od strane građana, radi na ostvarivanju tih ideja, odnosno ciljeva koje njegova ideologija zastupa, a samim time i on.

Mi ne znamo tko što zastupa, i zašto zastupa. Ne znamo kakvi će biti rezultati kada i ako se to ostvari.

No problem je, smatra, što naše političke stranke u svojim programima koje nude građanima na izborima, nažalost, nemaju nikakvu ideologiju.

''Kada vidite te stranačke programe vidite da su oni vrlo slični, kao da su prepisani jedni od drugih. A samim tim mi ne znamo za što se ti kandidati stranački zalažu, i kakvo društvo žele napraviti. Mi ne znamo tko što zastupa, i zašto zastupa. Ne znamo kakvi će biti rezultati kada i ako se to ostvari. Najveći broj stranaka u BiH je ideološki potpuno anemično ili nedefinirano'', objašnjava za Bljesak.info Puhalo.

Smutnja i ciljevi

Smatra da ako postoji takva smutnja u vezi ciljeva koji političari žele u određenom mandatu ostvariti, onda oni koji uzmu mandat i nemaju nikakvu obvezu bilo što ispuniti. Ističe, da kada s jedne strane imate takvu ideološku smutnju gdje svi isto obećavaju, tu onda više nema ideologije.

''Kada imate nedefinirane programe, neprecizne ideologije, programe pune ljudi koji sve isto obećavaju - Reality politiku koja se svodi na to da budete što simpatičniji glasačima ne bi li oni zato glasali za vas – onda apsolutno izostaje pitanje odgovornostipolitičara za ono što govore i za ono kako se ponašaju tijekom mandata'', objašnjava Puhalo.

Taj 'umjetnički' dojam da prevare glasače, da povjeruju da ste upravo vi ta osoba ili stranka koja će zaposliti 100 tisuća ljudi, ili što već, ističe, mnogo je važniji nego ono što pričaju. A sami izbori, smatra Puhalo, su Dan budžetske zahvalnosti jer tada je samo važno da izađu svi članovi neke stranke, a ne i svi građani.

Nikako ne uspijevamo kod ljudi izgraditi taj neki mentalitet da oni trebaju sudjelovati i utjecati na društvo i politiku.

''Njima je najvažnije, ne da izađu građani, nego da izađu njihovi članovi koje su zaposlili i koji od njih imaju korist. To se tada pretvara, ne u praznik demokracije nego u praznik gdje svi onih koje su stranke zaposlili ili imaju neke benefite od stranke na ovaj dan trebaju izaći i stranci iskazati svoje povjerenje. Ostali nisu važni, oni su važni'', ističe Puhalo.

Sve je to već viđeno

Prof. dr. sc. Zlatiborka Popov-Momčinović, izvanredna profesorica političkih znanosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, smatra da svaki naši izbori sliče na isto.

''Sve je to već viđeno ranije, mnogo puta'', ističe.

Pogledamo li neke naše predizborne emisije i kampanje prije deset ili dvadeset godina shvatili bismo, govori, da i dalje slušamo istu retoriku i iste poruke. A sve to, navodi, utječe na porast nezainteresiranosti građana za onim što rade oni kojima daju svoje povjerenje na izborima.

Iako za Popov-Momčinović mandat znači privilegiju s odgovornošću prema onima koji su na izborima nekom dali svoje povjerenje, svjesna je da je to nešto na što su, nažalost, naši mandatari potpuno zaboravili. Ističe, odgovornost je kod njih često, i jedino, samo stranačka.

''To, nažalost, pokazuje samo nedostatak demokratske političke kulture kod nas. I nakon toliko godina nakon izlaska iz jednog tzv. jednostranačkog sustava mi nikako da izgradimo pluralizam. Nikako ne uspijevamo kod ljudi izgraditi taj neki mentalitet da oni trebaju sudjelovati i utjecati na društvo i politiku. Čini mi se da smo iz jednostranačkog sustava uspjeli jedino stvoriti neka tri jednostranačka sustava u kojem imamo ljude koji predstavljaju određenu etničku skupinu koji su po defoltu tu da budu izabrani, a oni su najčešće operirani od svake odgovornost. I mi bismo sada trebali biti sretni što su oni u politici i što su tu da nas brane. Nažalost, vidimo već 30 godina kako nas brane'', kazala je za Bljesak.info Popov-Momčinović.

Dugo, tiho umiranje

Da na sceni političke odgovornosti u Bosni i Hercegovini vlada 'dugo tiho umiranje' smatra i sarajevski sociolog i politički analitičar dr. Esad Bajtal.

Kada imate jednu opću nezainteresiranost građana prema onima koji preuzmu mandat, onda se ne uzima kao tragično ništa što čine dok obnašaju vlast.

Građani kojima se skoro 30 godina obećavaju 'brda i doline' u svom iskustva imaju da od tih obećanja nikada ništa nije bilo, i da, izgleda, nikada ništa neće ni biti. Kad građani imaju takvo iskustvo, smatra Bajtal, stvara se stanje nevjerice, nepovjerenja koje bi se jedino moglo zaustaviti pobunom, odnosno prosvjedom kojim bi se vladajućoj eliti poručilo: Dosta je, odlazite!

''U ovoj zemlji ustavnim pravom građanin ima da se pobuni i kaže ne sviđa mi se, odlazite. Kad su to pokušali u većem broju 2014. da urade onda su izvukli 'deblji kraj'. Iskustvo debljeg kraja sad ih čini opreznim, apatičnim ili nezainteresiranim. i oni sada trpe svoju sudbinu. Umjesto da se upliću u svoju sudbinu, da demokratskim putem rješavaju svoju sudbinu, pa i prosvjedima i pobunama oni je naprosto trpe. Na sceni je pasivnost, apatija, tiho nezadovoljstvo jednom riječju dugo tiho umiranje'', govori za Bljesak.info Bajtal.

Nigdje nije zabranjeno biti pošten

Ističe, nigdje nije zabranjeno biti pošten i nema tog zakona niti ustava koji to zabranjuje. U tom smislu, za njega mandat bi, neovisno o zakonu, pravnim normama ili bilo čemu drugom, trebao biti ponašanje u skladu s predizbornim ponašanjima.

''Vi dajete predizborna obećanja koja se građanima sviđaju jer u njima prepoznaju ono što sami žele. Predizborna obećanja dana u skladu sa željama, potrebama i htjenjima građana moraju biti ponašajni okviri onih koji su dobili i zadobili povjerenje građana. To bi mandat trebao biti za sve one koji se politički korektno, demokratski korektno i civilizacijski korektno ponašaju'', objasnio je.

No ističe, predizborne priče naših političara ostaju priče, a njihova dijela nešto što se potpuno razlikuje od tih priča. Vlada se, smatra, bez odgovornosti i obveza, a za sebe uzimaju velike privilegije.

''Građani bi njih rado zamijenili ali je manipulacija ogromna. Nemoguće je to promijeniti iznutra za sada jer je već na sceni jedna inercija. Jedan modus koji živi, koji više nitko ne dira. Građani su od toga digli ruke. Političari na vlasti i dalje rade tako kako rade, a sve rade da ništa ne rade. Kažu nada posljednja umire, ovdje je i nada umrla. Ljudi u rezignaciji ne vide da više išta mogu ispraviti. Jer se na izbornim listama nalaze mrtvi, ljudi iz drugi susjednih zemalja, na izborima se izlazi po nekoliko puta, imamo po 80 do 100 tisuća nevažećih listića, 400 do 500 primjedbi neovisnih promatrača koje nitko nije uzeo u obzir. I nakon svega toga izborni rezultati postignuti inženjeringom su priznavani. Sve je to dovelo do apatije, nezainteresiranosti, depresije i dizanja ruku od izborne utakmice'', objašnjava Bajtal.

Zašto glasači ne kažnjavaju?

Ponašanje za vrijeme mandata, smatra Srđan Puhalo, i nije problem političara nego naš, građana koji glasaju za te političare. Ako ne krše zakon oni se mogu ponašati kako god žele, jedina kaznu koju može dobiti, smatra, jeste kazna na izborima, da ga glasači kazne zato što nije ispunio svoja obećanja, njihova očekivanja, onako kako je obećavao u predizbornoj kampanji.

''E sada zašto glasači ili građani ne kažnjavaju? To je pitanje svih pitanja. Mislim da je to s toga jer mi uopće nemamo normalno političko društvo u kojem bi predizborna kampanja bila racionalna, isto tako i ono što se događa nakon nje. Kada imaš jednu takvu atmosferu kada ekstremizam buja, gdje su prijetnje neka osnova u politici sve ćemo tolerirati samo da nema rata i da se osjećamo sigurnima od ovih drugih. Zato im praštamo i kriminal, korupciju i nepotizam i stranačko zapošljavanje, sve im praštamo'', smatra Puhalo.

Netko gori od tebe

Nažalost, kada imate tako nejasno i nestabilno političko stanje kao što je u Bosni i Hercegovini, kada imate jednu opću nezainteresiranost građana prema onima koji preuzmu mandat, onda se ne uzima kao tragično ništa što čine dok obnašaju vlast. Mandat tada očito postaje nešto što pripada toj osobi i ona tada ima sva prava i minimalnu odgovornost - prema stranci, glasačima, a ponekad čak i prema zakonu. 

Što treba da se dogodi da netko od političara da ostavku zbog onoga što nije uradio ili zbog onoga što je kazao, a nije ispunio, ili zbog nečega što se kosi s pristojnim političkim djelovanjem? Sve je izglednije kako u ovoj zemlji odgovor na ovo pitanje nitko nikada neće saznati. 

Građanima u Bosni i Hercegovini ne preostaje ništa drugo nego da trpe, a kazna za nezainteresiranost u politiku, davno je to pojasnio Platon, je to što će nad tobom vladati netko tko je gori od tebe.