Sporni zakon
Hoće li “Gruzijski san” postati ruska stvarnost, koja dolazi i po građane RS-a
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tisuće građana Tbilisija koji su tjednima prosvjedovali zbog usvajanja “ruskog” zakona o stranim agentima uskoro će živjeti u drugačijoj stvarnosti – bez dosadašnje slobode na koju su navikli u Gruziji – u kakvoj već godinama žive njihovi susjedi u Rusiji, piše Birn.
U novoj emisiji TV Justice daje pogled u neizvjesnu budućnost za stanovnike Republike Srpske, gdje se trenutno usvaja sličan zakon.
Daria Apakhončič, profesorica ruskog jezika, danas se plaši kako će ponovno morati napustiti svoj dom ako još jednom bude proglašena stranim agentom.
Ova Ruskinja označena je agentom stranog utjecaja u svojoj zemlji nakon što je objavila dvije knjige za djecu, feminističke bajke, ali i zbog svog antiratnog aktivizma.
Odselila se zbog zakona
Zbog toga se morala odseliti, i sada je zakon sličan onom u Rusiji usvojen u njezinoj drugoj domovini – Gruziji.
Dok šeta između ljudi koji danima prosvjeduju u glavnom gradu Tbilisiju, Daria opisuje kakva su iskustva ona i njezina obitelj prošli zbog statusa stranog agenta koji ju je odveo daleko od rodnog Sankt Peterburga.
Pročitajte još
“I to je bio šok za mene, jer ja nisam novinarka, ne radim u nevladinim organizacijama.
Ja sam još uvijek samo profesorica”, kaže ona.
Prije dobivanja ovog statusa bila je zaposlena kao profesorica u Crvenom križu Rusije, gdje je podučavala strane studente i imigrante.
Novac koji je za taj posao dobivala iz inozemstva bio je dovoljan da je proglase stranim agentom.
“Bila sam uhićena nekoliko puta u Rusiji, zbog mog aktivizma. I to je bilo jako traumatično za mene i moju djecu. I moj sin je, na neki način, bio uhićen sa svojim ocem”, kaže Daria.
Nakon dolaska u Tbilisi, njezina obitelj još uvijek živi posljedice represije koju su doživjeli u domovini.
Prisjeća se kako su se njezina djeca, nakon što bi vidjeli policajce, sakrivala zbog straha, što smatra jednom od najstrašnijih posljedica ovog zakona.
Primjeri poput Darijinog inspirirali su i građane Gruzije da prosvjeduju protiv ovog zakona još od sredine travnja.
Oni koji su tijekom svibnja gotovo svake noći dolazili pred zgradu Parlamenta Gruzije upozoravaju kako je ovaj zakon opasnost za sve građane i ističu kako mogu biti uhićeni samo zbog sudjelovanja na prosvjedima.
Ali i pored ove prijetnje, studenti, koji su najglasniji u borbi, ne pohađaju univerzitetske učionice, nego na ulicama uče lekcije demokratske borbe za svoja prava.
“Ne možemo postići ništa ako nismo dio europske obitelji i ako nismo slobodni, kao što trebamo biti.
Jer ako danas odemo na univerzitete i ne dođemo na prosvjede, sutra ćemo se probuditi u Rusiji, pod autoritarnim režimom”, kaže studentica Liza Partzuania.
Slično tvrdi i jedan od organizatora prosvjeda Sandro Zibzibade, koji kaže kako u usvajanju ovog zakona vidi “klasične metode ruskog terora”, ali kako gruzijsko društvo zna što je sloboda i kako će se za nju boriti.
“Ovo nije borba protiv ruskog zakona u Gruziji. Ovdje nije riječ samo o BiH, Moldaviji, Ukrajini”, kaže i dodaje kako se bori protiv “putinizma”.
Put od europskih integracija do ruskog zakona
Kada se prvi put pojavila ideja o takozvanom zakonu o stranim agentima u Gruziji u proljeće 2022. godine, prosvjedi građana su privremeno spriječili vlasti da ga usvoje.
Ali u nevladinim organizacijama su već tada primijetili kako je došlo do promjene stavova ljudi u vlasti i većeg širenja proruske propagande, u procesu u kojem su oni postali glavna meta u namjeri vlasti da zemlju skrenu s euroatlantskog puta i dodatno je približe Rusiji.
Eka Gigauri, direktorica Transparency Internationala Gruzije, kaže kako su u ovom zakonu prepoznali pokušaj vlasti da, pod plaštom navodne transparentnosti, uguše civilno društvo, kako je to učinjeno i u Rusiji, koja je sličan zakon usvojila 2012. godine.
“Glavni cilj je bio ugasiti medije i nevladine organizacije koje su govorile o korupciji u vlasti. Nekoliko mjeseci i godina, ljudi koji su to činili ili su ubijeni u Rusiji ili su je morali napustiti. I takav trend vidimo u mnogim zemljama širom svijeta, u nečemu što zovemo ‘ruski scenarij’”, kaže ona.
I prije nego je zakon usvojen, policijsko nasilje u Gruziji je poraslo, a univerzitetski profesor Gia Japaridze bio je jedna od žrtava represije zbog svog aktivizma protiv ovog zakona.
Nakon sudjelovanja u prosvjedima i javnih istupa protiv pokušaja vlasti da usvoji zakon, skupina muškaraca pretukla ga je pred njegovom kućom.
“Pratili su me. To je bilo planirano, organizirano, provedeno i podržano od vladajuće stranke, kao i državnih sigurnosnih agencija. Znali su sve moje korake”, kaže Japaridze.
Pojašnjava kako je, u određenom trenutku, postojao jedinstven poticaj iz Rusije za pojedine vlasti u Kirgistanu, BiH, Slovačkoj i Gruziji da usvoje ovaj zakon.
Poticaj za usvajanje zakona
Konkretno u Gruziji za usvajanje zakona odgovornim se smatra vladajuća stranka “Gruzijski san”, čiji je počasni predsjednik Bidzina Ivanishvili jedan od najbogatijih gruzijskih biznismena i svoje bogatstvo je stekao u Rusiji.
“Nisam imao nikakve dvojbe kako je ovaj čovjek povezan s Rusijom i kako je sve to bila jako dobro planirana i organizirana ruska operacija”, dodaje Japaridze.
Giorgi Chitidze, programski menadžer Fondacije za civilno društvo Gruzije, navodi kako izjave političara najbolje pokazuju koliko su oni protiv Zapada i za Rusiju.
“Oni preokreću ustanovljeni, povijesni izbor Gruzije da ide ka Zapadu i žele je smjestiti rame uz rame s Rusijom, Bjelorusijom, Kirgistanom i ovom nekom vrstom unije koja želi ponovno izgraditi Sovjetski Savez”.
Sličan stav ima i opozicijska zastupnica u gruzijskom parlamentu Tina Bokuchava, koja kaže kako vlasti nisu štedjele riječi u pokušaju da ponize zapadne partnere Gruzije, kroz uvjeravanje građana da Zapad zapravo želi započeti globalni rat.
“To je velika teorija zavjere koja nema veze s realnošću, čiji cilj je veoma opasan, a to je da Zapad bude prikazan kao neprijatelj Gruzije.
Ali građani znaju dobro tko su njihovi prijatelji, a tko neprijatelji, jer je upravo Putinova Rusija najveći neprijatelj Gruzije i trenutno okupira 20 posto naše zemlje”, objašnjava ona.
Građani u Republici Srpskoj bez reakcije na “ruske zakone”
Baš kao i u Gruziji, u Republici Srpskoj se o zakonu počelo govoriti 2022. godine.
Njegova sudbina bila je slična sudbini onog u Gruziji – jedno vrijeme je bio zaboravljen, a onda je iz ladice izvađen u proljeće 2024. godine, skoro u isto vrijeme kao i u Gruziji.
Ali za razliku od vlasti u Tbilisiju koje su usvojile zakon unatoč kritikama i prosvjedima, u Banjoj Luci su privremeno tekst zakona povukli s glasovanja.
Jedan od najglasnijih zagovornika zakona i predsjednik ovog entiteta, Milorad Dodik je povlačenje opravdao potrebom da zakon dodatno usuglase s europskim normama, iako je predloženo rješenje čak i rigoroznije od gruzijskog.
Na to u BiH upozorava tek nekoliko organizacija.
Milica Pralica iz “Ošte nule” i drugi aktivisti ne vjeruju u Dodikove navode da mu uzor nije bio ruski zakon.
“Iako je zakon na entitetskoj razini, moram reći kako nisu izuzete ni organizacije, ni pojedinci, ni mediji iz drugog entiteta, koji bi na bilo koji način kritizirali vlast ili ukazivali na nepravilnosti rada trenutne političke vlasti u RS-u”, kaže Pralica.
S druge strane, predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić tvrdi kako namjera zakonodavca nije ugrožavanje javnog izražavanja i sloboda, nego potreba registriranja organizacija koje su, kako kaže, sponzorirane i šire mržnju i vrijeđaju ljude.
“Naravno, postoji potreba da se na neki način uređuje medijski prostor, a medijski prostor je usko povezan s radom nevladinih organizacija jer mnoge i sponzoriraju i kreiraju medijske vijesti”, objašnjava Stevandić.
Zakoni u Gruziji i BiH ne izazivaju samo reakcije domaćih nevladinih organizacija i građana.
Vlasti u Republici Srpskoj dobile su jasne kritike i pozive međunarodnih partnera sa Zapada da ne usvajaju zakon.
Nakon što je u Gruziji potvrđeno usvajanje zakona, SAD su uvele sankcije pojedinim političarima, a i iz Izaslanstva EU u Gruziji poručuju jasno kako je ovaj zakon suprotan demokratskim principima.
Japaridze smatra kako će zbog ovog zakona Gruzija postati “oteta država” te kako će sljedeći koraci biti proglašavanje političkih stranaka stranim agentima, kako ne bi mogle sudjelovati na izborima, koji zemlji predstoje u listopadu.
Ako bude tako, dodaje, Gruzija će postati kao Rusija, Sjeverna Koreja ili Saudijska Arabija, odnosno kao zemlje u kojima nema političke opozicije.
“To znači kako oni urušavaju zemlju, kako Gruzija nikada neće postati članica EU ili NATO-a i kako će uništiti njezinu budućnost. Ovo nije borba samo protiv zakona, nego borba za budućnost ove zemlje”, dodaje on.
