Prije 20 godina dogodila se prirodna nesreća snage 550 milijuna nuklearnih bombi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 20 godina, 26. prosinca 2004. dogodila jedna od najtežih prirodnih nesreća u zabilježenoj povijesti. Procjenjuje se da je poginulo između 230.000 i 310.000 ljudi od posljedica tsunamija visine i do 30 metara (prema nekim izvorima poginulo je 227.899 ljudi u 15 zemalja).

Vodeni val tsunamija bio je uzrokovan potresom s epicentrom u Indijskom oceanu, stotinjak kilometara od obale otoka Sumatre. Jačina potresa po Richteru bila je 9,1 – 9.3, što ga čini trećim najjačim potresom zabilježenim na seizmografu otkad uopće postoje mjerenja (najjači je bio potres u Čileu 1960. godine, jačine 9,5).

Pri potresu je oslobođena energija jednaka eksploziji 9.560.000 megatona TNT-a (kao 550 milijuna nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu).

Nazvan Sumatransko-Andamanski, potres je prouzročilo puknuće duž rasjeda između Burmanske i Indijske ploče. Potres je trajao 10 minuta i prouzročio je vibriranje Zemlje do jednog centimetra, što je istisnulo približno 30 kubnih kilometara vode, koja je počela udarati u obalu Sumatre 15 minuta nakon potresa. 

Dva sata kasnije, tsunami je stigao na obale Tajlanda i Šri Lanke, a zabilježeni su valovi visoki i do 30 metara. "Potopivši" Maldive, divovski val nastavio je svoj smrtonosni pohod prema afričkoj obali. Nakon sedam sati razaranja svega što mu se našlo na putu, tsunami je stigao do Somalije, gdje je odnio 289 života.

Najteže je bila pogođena Indonezija, gdje je tsunami odnio živote 167.540 ljudi. Slijede Šri Lanka (35.322), Indija (16. 269) i Tajland (8.122). Među žrtvama tsunamija na Tajlandu bilo je čak 5000 stranih turista, koji su božićne i novogodišnje blagdane provodili na popularnim turističkim odredištima kao što je otok Phuket.

Val se mogao izmjeriti čak na obalama Kanade i Južne Amerike.

Veliki broj žrtava nastao je zbog činjenice da u Indijskom oceanu nije postajala mreža za upozoravanje na opasnost od tsunamija, tako da je stanovništvo bilo nepripremljeno.

Danas postoji sustav upozoravanja, koji su uspostavili Ujedinjeni narodi nakon nesreće.