Detalji optužnice
Za što je sve optužen Radovan Karadžić?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Drugostupanjska (konačna) presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću za genocid i druge teške zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1992-1995. trebala bi biti poznata u srijedu, 20. ožujka za kada je Međunarodni mehanizam za kaznene sudove (MMKS) u Haagu zakazao njeno izricanje.
11 točaka
Optužnica Karadžića, koji je optužen za najteže zločine počinjene na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, tereti po ukupno jedanaest točaka - dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tijekom rata u BiH, za što je u prvostupanjskom postupku 24. ožujka 2016. godine osuđen na 40 godina zatvora.
Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oglasilo je Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, uključujući istrebljenje, ubojstva, deportacije i druga nehumana djela (prisilno premještanje), kao i za teroriziranje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem tijekom višegodišnje opsade glavnog grada BiH, te za uzimanje pripadnika tadašnjeg UNPROFOR-a za taoce.
Istom presudom, nepravomoćno je oslobođen krivnje po optužbama za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u drugih sedam općina u BiH.
Pretresno vijeće je onda zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem sudjelovanja u sklopu udruženih zločinačkih poduhvata (UZP), a s ciljem da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su Srbi polagali pravo i to činjenjem zločina u općinama širom BiH.
Sudjelovanje u UZP-u
Između ostalog, Karadžić je prvostupanjskom presudom proglašen krivim za sudjelovanje u UZP-u čiji je cilj bio širenje terora među civilima glavnog grada BiH provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, te u UZP-u sa zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u UZP-u radi eliminiranja Bošnjaka iz Srebrenice u srpnju 1995. godine.
U međuvremenu je na prvostupanjsku presudu žalbu izjavilo Haško tužiteljstvo, koje je zatražilo da se bivši predsjednik RS-a osudi na doživotni zatvor; Istovremeno, obrana je zatražila oslobađanje po svim točkama optužnice, te je u vezi s tim održan žalbeni pretres 23. i 24. travnja 2018. u ogranku MMKS-a u Haagu.
Punih deset i po godina od uhićenja u Beogradu, Radovanu Karadžiću bit će izrečena pravomoćna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, počinjene u razdoblju 1992-1995, a Vijeće MMKS-a će se pri donošenju konačne presude kretati isključivo u okvirima žalbi tima tužitelja i Karadžićeve obrane.
Žalba tužitelja uključuje više aspekata, a jedan se odnosi i na optužbe za genocid i u bh. općinama - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, kojih optužbi je u prvostupanjskom postupku Karadžić oslobođen. Tužitelji su stava kako plan da se svi spomenuti zločini počine ukazuje na genocidnu namjeru Karadžića i drugih članova UZP-a 1992. godine. Drugi dio žalbe haških tužitelja odnosi se na mjesta zatočenja - logore, odnosno žalbeni prigovor da je Pretresno vijeće ignoriralo niz dokaza koji su, prema njihovom mišljenju, ukazivali na namjeru da se Bošnjaci i Hrvati “unište kao grupa”, a kao primjeri navedeni su zatvor u Foči, logori “Keraterm” i “Omarska” kod Prijedora, “Sušica” u Vlasenici te škole u Karakaju i Bratuncu...
'Presuda će pasti'
S druge strane, Karadžić i njegov pravni savjetnik Peter Robinson podnijeli su žalbu po šest osnova, a sam Karadžić, iznoseći ovu žalbu, naveo je „da će presuda, kojom je osuđen na 40 godina zatvora za genocid i ratne zločine u BiH, pasti“. Prvi žalbeni osnov Karadžića i njegovog odvjetnika, iznesen na više od 100 stranica, odnosi se na navode "da postupak nije bio fer, da optuženom nije dozvoljeno da svjedoči u narativnoj formi, te da je optužnica neprecizna i da je posjeta mjestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva, odnosno da je prihvaćen veliki broj činjenica prethodno utvrđenih u drugim postupcima..."
U kontekstu kronologije i dinamike događanja koji se vežu uz predmet, karakterističan je Karadžićev zahtjev za izuzeće suca Theodora Merona iz ovog predmeta od 25. rujna 2018. godine.
U vezi s tim, sudac Meron se 27. rujna 2018., iz interesa pravde, povukao iz predmeta 'Radovan Karadžić' i imenovao suca Ivu Nelsona de Cairesa Batistu Rosu da ga zamijeni, tako da će konačnu presudu u ovom predmetu izreći Vijeće u čijem su sastavu suci - Vagn Prüsse Joensen (predsjedavajući), William Hussein Sekule, José Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.
Sudac Rosa je u Vijeće imenovan tek prošle godine, umjesto dotadašnjeg predsjedavajućeg Theodora Merona, zbog čega je i izricanje presude odgođeno za nekoliko mjeseci. Do izmjene člana Vijeća došlo je na zahtjev obrane, jer je Meron na prethodnim suđenjima donosio određene zaključke koji se tiču Karadžića.
Uhićen 2008. godine
Karadžić je nakon bijega i dugogodišnjeg izbjegavanja pravde, uhićen 21. srpnja 2008. u Srbiji i 30. srpnja prebačen u Scheveningen. Suđenje bivšem predsjedniku RS počelo je 26. listopada 2009., a tokom maratonskog postupka, koji je trajao 499 radnih dana, saslušano je 589 svjedoka i u spis je uložen 11.481 dokaz.
Prvobitna optužnica protiv ovog, svojevremeno najtraženijeg haškog bjegunca, potvrđena je 25. srpnja 1995. nakon genocida, počinjenog u i oko Srebrenice.
Kako mediji prenose, presuda Karadžiću predstavlja najiščekivaniju presudu od osnivanja ICTY-a, a njenu najavu, između ostalih, prate brojne reakcije žrtava i njihovih udruženja, koji insistiraju na pravdi i istini kao ključnim elementima tranzicijske pravde.
Njihove poruke su jasne i nedvosmislene i, uz očekivanja da će Karadžić biti osuđen i za genocid u drugim bh. općinama, ističu značaj utvrđivanja i prihvaćanja odgovornosti, suprotstavljanja relativiziranju zločina i odlučnog eliminiranja nekažnjivosti kao pretpostavki za izgradnju povjerenja i normalizaciju odnosa u BiH, regiji i šire.
U tom kontekstu, značajno je prisjetiti se riječi predsjednika MMKS-a i bivšeg predsjednika ICTY-a suca Theodora Merona, upućenih sudionicima ceremonije, upriličene 1. srpnja 2013. godine u povodu početka rada MMKS-a kada je kazao: “kako su ova dva međunarodna suda pokazala da zajednička posvećenost pozivanju na odgovornost može i hoće pobijediti nekažnjivost, da gnusni zločini mogu biti kažnjeni, tko god da su njihovi arhitekti, i da principijelna pravda, pravična i nepristrana pravda, predstavlja jedini način da se vladavina prava provede u djelo”.
Biografija
Prema raspoloživim biografskim podacima, Radovan Karadžić je rođen 19. lipnja 1945. godine u selu Petnjica, nedaleko od gradića Šavnika u Crnoj Gori. Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori, završivši osnovnu školu u Nikšiću, a u glavni grad Bosne i Hercegovine doselio se kako bi upisao srednju medicinsku školu. U Sarajevu je završio Medicinski fakultet, a u bolnici na Koševu je specijalizirao psihijatriju. Karadžić sa suprugom Ljiljanom Zelen ima dvoje djece - sina Sašu i kćerku Sonju, koja je zastupnica NSRS-a. U periodu neposredno prije rata živjeli su u ulici Sutjeska, u blizini sarajevske Druge gimnazije.
Karadžić je sredinom 1980-ih godina uhićen i pritvoren pod sumnjom da je pronevjerio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama, a nakon što je proveo skoro godinu dana u pritvoru, pušten je na slobodu.
Sredinom 1990., nakon osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), Karadžić je izabran za predsjednika te stranke. Prema medijskim napisima iz tog razdoblja, metode njegovog političkog djelovanja najbolje opisuju zlokobne prijetnje, izrečene u Skupštini RBiH 14. listopada 1991. godine, kada je najavio što čeka građane BiH, ukoliko zatraže suverenost i nezavisnost BiH.
''Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona autostrada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se obrani ako bude rata ovdje...'', poručio je onda Karadžić.
Nakon referenduma o nezavisnosti BiH, 29. veljače i 1. ožujka 1992. uslijedila je agresija na zemlju tijekom koje je Karadžić ostao na funkciji predsjednika tadašnje RS i vrhovnog zapovjednika njenih oružanih snaga.
Poslije masovnih zločina u Prijedoru, koje su svijetu otkrili - novinari Penny Marshall i Ed Vulliamy, dolazi do osnivanja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u Haagu.
Potjernica za Karadžićem izdana je 1996. godine, ali se on tada već nalazio u bijegu. Sjedinjene Američke Države ponudile su nagradu od pet milijuna dolara za informacije o tome gdje se Karadžić nalazi, ali on je 12 godina kasnije, u srpnju 2008. uhićen u Beogradu, gdje se krio pod pseudonimom Dragan Dabić.
Karadžić je trenutno u pritvoru u Scheveningenu, gdje čeka na izricanje pravomoćne presude za genocid i druge teške zločine, počinjene u Bosni i Hercegovini.
