Kako se BiH (ne) bori protiv radikalizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dvije zeničke obitelji su protekle godine prijavile svoje kćerke lokalnoj policiji nakon što su primijetili da one postaju radikalizirane ekstremnim tumačenjem religije i da na njih ne mogu utjecati. Policija ih je smjestila u “sigurnu kuću”, ali je jedna od djevojaka puštena jer je bila punoljetna i inzistirala je da se vrati partneru, kojeg je lokalna policija povezivala s radikalizmom.

''Intenzivno, naginjući ka slijepom povjerenju, željele su ponovo da se vrate svojim partnerima'', kaže Azra Hrnčić-Šehić, psihologinja u stručnom timu organizacije “Medica” Zenica.

Načini smanjenja radikalizacije za djevojku nakon izlaska iz “sigurne kuće” su i dalje slabi jer država ne izdvaja novac za provođenje Strategije za prevenciju i borbu protiv terorizma (2015.–2020.), pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Stranim novcem protiv domaćeg problema

Domaće institucije se protiv radikalizacije i terorizma bore gotovo u potpunosti donatorskim sredstvima, dok ispunjenje plana borbe protiv terorizma kasni u zemlji gdje još uvijek postoji 21 “paradžemat”.

Strategija je usvojena u svibnju 2015., a Akcijski plan tek u listopadu 2016., ali još uvijek nije usvojen niti jedan službeni izvještaj o njenoj provedbi, dok je Nadzorno tijelo za praćenje provedbe Strategije postalo operativno tek polovinom 2017. godine, pokazuje istraživanje BIRN-a BiH.

Profesor međunarodne sigurnosti na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu Sead Turčalo kaže kako se tek početkom 2018. godine počela praviti prva analiza rada na Strategiji i da još uvijek ne postoje potpuni podaci.

''Ono što se može reći na temelju dostupnih podataka jeste da su ključni prioriteti u oblasti prevencije, zaštite, istraga i odgovora realizirani samo u manjem dijelu'', kaže Turčalo.

Strategija je visoko za lokalne zajednice

BIRN BiH je zahtjeve za pristup informacijama poslao svim institucijama koje su navedene u Strategiji i Akcijskom planu za njenu provedbu. Na 41 zahtjev stiglo je 16 odgovora, deset institucija je BIRN BiH uputilo na Ministarstvo sigurnosti ili drugu instituciju, a odgovore nisu dobili od 15 institucija.

Od 12 ministarstava obrazovanja u BiH odgovor su dobili samo od jednog županijskog ministarstva, dok na upit nije odgovorilo drugih devet ministarstava u županijama Federacije.


Među njima je i Ministarstvo za obrazovanje, znanost, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona, u čiju školu nije željela ići jedna od djevojčica koje je policija smjestila u “sigurnu kuću”. Tamo joj je dana sva potrebna pomoć, ali je ona i dalje pružala veliki otpor, kaže Hrnčić-Šehić i dodaje kako je djevojčica krivila osobe koje su je odvojile od partnera.

Radikalizirane djevojke

''Njena radikalna razmišljanja su se ogledala prvenstveno u poimanju sebe da je odabrana od Boga da promijeni stvari u svom životu i obitelji, da je njena zadaća da nauči što više iz vjerskih knjiga, jer ‘u njima može puno više naučiti nego iz školskih’, te da njoj škola nije potrebna'', kaže psihologinja i dodaje kako je djevojčica govorila da se “treba posvetiti tome da na ‘Sudnjem danu svjedoči protiv svoje obitelji, koja ima mnogo grijeha’.”

“Petnaestogodišnja djevojčica percipirala je sebe kao ženu koja treba roditi potomke jer je to njena obveza, a ne da gubi vrijeme na školovanje i učenje o ‘nepotrebnim stvarima''', kaže Hrnčić-Šehić i dodaje da je, uz veliku posvećenost i uloženo vrijeme, osoblje “sigurne kuće” bez osuđivanja počelo mijenjati stavove djevojčice.

Ona objašnjava da je za prevenciju radikalizma potreban cjelovit pristup bez očekivanja trenutnih rezultata.

Važne teme

“Svakako da je neophodno da društvo, nadležne institucije, pa i sve građanstvo, poveća nivo svijesti o ovim temama te da se djeluje i poveća nivo senzibilnosti općenito prema ranjivim kategorijama kako bi se prevenirali različiti oblici nasilja čije se pojavnosti, shodno vremenu, mijenjaju, pa tako u posljednje vrijeme prepoznajemo povećane oblike radikalizacije, suicida…”, kaže Hrnčić-Šehić.

Mario Janeček, stručni savjetnik iz oblasti borbe protiv terorizma u Ministarstvu sigurnosti BiH, kaže da prevencija predstavlja dvije trećine sadržaja Strategije.

''Moramo biti prisutni u lokalnim zajednicama, moramo uspostaviti mrežu osoba i aktivne veze s lokalnim zajednicama kako bismo pružili prije svega mogućnost mladima da svoje ciljeve i stremljenja ostvare na jedan drugi, društveno korisniji način, a da se ne okreću ekstremizmu'', kaže Janeček.

Usprkos tome, ministarstva obrazovanja nisu uključena u rad tijela za nadzor provedbe Strategije. Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Zapadnohercegovačke županije, jedino koje je odgovorilo na upit BIRN-a BiH, kaže kako nije izdvajalo novac niti provodilo aktivnosti iz Akcijskog plana.

Iz Misije OSCE-a u BiH objašnjavaju da Nadzorno tijelo čine “samo dužnosnici sigurnosno-obavještajnog sektora i Tužiteljstva BiH”.

Zakazala prevencija

“S obzirom na to da se prvi stub Strategije, ‘Prevencija’, snažno oslanja na lokalne vlasti i da pored agencija za provedbu zakona uključuje socijalne službe, zdravstvenu zaštitu, obrazovni sektor, medije, vjerske zajednice i sve tipove organizacija civilnog društva, vlasti u BiH trebaju razmotriti službeno proširivanje te grupe i uzeti u obzir njihove kapacitete i lokalno znanje'', navode iz OSCE-a.

Iz Ministarstva civilnih poslova BiH objašnjavaju da je Strategijom predviđeno da ovo ministarstvo, u konzultaciji s obrazovnim tijelima, dopuni ili razvije tematske kurikulume u oblasti sigurnosne kulture, sprečavanja svih oblika mržnje, govora mržnje i nasilnog ekstremizma koji može voditi ka terorizmu.

''Ova mjera odnosi se na oblast obrazovanja i u direktnoj je nadležnosti Ministarstva obrazovanja Republike Srpske, deset županija u Federaciji i odgovarajućeg odjela Vlade Brčko Distrikta. Stoga, sektor za obrazovanje nije poduzimao samostalne aktivnosti i nije bilo novčanih izdvajanja za ove namjene”, kažu u Ministarstvu civilnih poslova.

Strane vlade rade posao bh. vlasti

BiH je prepustila stranim vladama i organizacijama da izdvajaju novac za borbu protiv radikalizacije mladih. Tako je USAID kroz projekte rada s roditeljima i djecom – njih 1.300 u 15 zajednica – izdvojio 1,5 milijuna dolara, a Velika Britanija izdvojila je još milijun dolara.

Strategijom nije predviđen točan iznos novca koji će se potrošiti, ali je uz svaku stavku navedeno iz kojeg izvora će se financirati. U većini slučajeva je naveden proračun zadužene institucije.

Vijeće ministara BiH nije dodijelilo posebna financijska sredstva za provedbu Strategije, potvrdilo je za BIRN BiH Ministarstvo sigurnosti BiH.

Turčalo to objašnjava “odsutnosti svijesti o potrebi da domaće institucije budu vlasnici procesa” i da se pojavljuju kao “(su)nositelji” aktivnosti, ali ne i netko tko određuje projektne aktivnosti.

“U kontekstu toga, vidljivo je da je međunarodna zajednica – u prvom redu mislim na Europsku uniju i članice – više sredstava usmjeravala na konferencije i radionice umjesto na konkretne programe vezane za implementaciju Strategije u onim lokalnim zajednicama koje su bile pogođene nasilnim ekstremizmom”, kaže Turčalo.

Ministarstvo sigurnosti ne odgovara

Ministarstvo sigurnosti nije na zahtjev dostavilo BIRN-u BiH cjelovit izvještaj o provedbi Strategije. Detaljne informacije o tome što su ovo ministarstvo i druge institucije uradili mogle bi biti poznate tek početkom naredne godine, kada se očekuje usvajanje prvog izvještaja o provedbi Strategije.

U nekoliko istaknutih aktivnosti Ministarstvo sigurnosti je navelo kako su “usvojeni svi akcijski planovi na svim nivoima vlasti u BiH”.

Ti podaci se ne slažu s podacima dostavljenim BIRN-u BiH od Misije OSCE-a u BiH, koja zvanično promatra i pruža podršku Nadzornom tijelu Vijeća ministara za praćenje provedbe Strategije. OSCE objašnjava da je Strategijom bilo predviđeno da će biti usvojene lokalne strategije i akcioni planovi.

“Vlade Republike Srpske i Brčko Distrikta usvojile su te akcijske planove, dok su to na nivou Federacije učinili samo Ministarstvo unutarnjih poslova i županijska ministarstva unutarnjih poslova. Strategija je relevantna i za druga tijela vlasti Federacije. Lokalni akcijski planovi koji bi proizašli iz krovne Strategije i Akcijskog plana bi predstavljali dobrodošao razvoj događaja, istovremeno osiguravajući da punu odgovornost preuzmu lokalne institucije i društvo, a također osiguravajući dodjelu sredstava za njihovu provedbu'', navode iz Misije.

Turčalo kaže kako je fokus u implementaciji Strategije u najvećoj mjeri bio na prevenciji i unapređenju zakonodavstva. Rađeno je na unapređenju kapaciteta policijskih agencija i istražnih organa, dodaje on.

''U pogledu zaštite kritičke infrastrukture ili cyber sigurnosti, što jesu neki od ključnih prioriteta ove Strategije, vrlo malo je učinjeno'', kaže Turčalo.

Kazneni zakon

Ministarstvo sigurnosti naglasilo je kao uspjeh i “dostavljanje i stavljanje na dnevni red Parlamenta BiH” izmjena Kaznenog zakona BiH (KZ BiH). Iz OSCE-a objašnjavaju da se radi o jednom od ključnih prioriteta jednog od tri stuba Strategije.

“Pa ipak, Parlament do danas nije usvojio izmjene i dopune Kaznenog zakona BiH u vezi s nizom novih kaznenih djela navedenih u Dodatnom protokolu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju terorizma, koju je ratificirala BiH. Iako je formirana radna grupa, još nije postignut konkretan napredak”, navodi OSCE.

Iz OSCE-a ističu da dva najvažnija radna mjesta u Sektoru za borbu protiv terorizma Ministarstva sigurnosti – pomoćnik ministra i šef Odsjeka – nisu popunjena već tri godine.

Uz pomoć stranih donacija, u BiH se već godinama uništava nelegalno i oružje zaostalo iz rata, međutim taj je proces pokazao nedostatke kada je oružje iz BiH korišteno u terorističkim napadima u inozemstvu, ali i u zemlji.

Oružje na raspolaganju

“Oni ta oružja imaju, nažalost, zaostala iz rata i na raspolaganju. Oružje je lako dostupno u BiH i za organizirani kriminal i za terorizam”, kaže Janeček.

Prema posljednjim dostupnim podacima, u BiH se još uvijek nalazi oko 15.000 tona zaliha streljiva, uglavnom starije od 35 godina.

Zaštita državnih granica još je jedna od stavki iz Strategije. Uprava za neizravno oporezivanje (UNO) trebala je, prema Strategiji, do kraja 2018. postaviti potpuni videonadzor na svim graničnim prijelazima u BiH. Iz Uprave kažu kako do kraja ove godine očekuju potpisivanje ugovora, a početak radova 2019. godine.

Ovo je jedna od rijetkih stavki za koje su izdvojena proračunska sredstva. Direkcija za koordinaciju policijskih tijela i Ministarstvo obrane BiH su izdvajali novac iz proračuna za provedbu Strategije, najčešće u dijelu gdje se redovne aktivnosti ovih institucija preklapaju s aktivnostima Strategije. Takvo izdvajanje domaćih institucija važno je, osim za provedbu, i za održivost rezultata Strategije, smatraju u Misiji OSCE-a u BiH.

Bez rješenja za nasilje na internetu

Janeček objašnjava da je posebna pozornost u Strategiji posvećena radikalizaciji na internetu, kao globalnom trendu.

Krajem 2015. godine Ministarstvo civilnih poslova BiH je organiziralo konferenciju o borbi protiv govora mržnje na internetu, što je jedna od rijetkih takvih aktivnosti o kojima smo službeno mogli saznati od domaćih institucija.

Janeček ističe da internet koriste terorističke skupine za promociju svojih ciljeva, propagandu, ali i planiranja i financiranje terorističkih aktivnosti.

“Vršimo analizu socijalnih mreža i drugih platformi na internetu koje se zloupotrebljavaju u svrhe promocije nasilnog ekstremizma i terorizma”, kaže Janeček i objašnjava da se trenutno jedino sudskom odlukom mogu ugasiti stranice koje promoviraju radikalizaciju.

“Sfera našeg interesiranja nije sloboda govora, ali u momentu kada ta sloboda govora preraste u nešto što ugrožava sigurnost ili što potiče na nasilje, onda to nije sloboda govora, već jasno kazneno djelo. Takav slučaj je bio Bilal Bosnić, bio je aktivan i u realnom i virtualnom svijetu”, kaže Janeček.

Online vrbovanje

Bosnić je usrpnju 2016. pravosnažno osuđen na sedam godina zatvora zbog javnog poticanja na terorističke aktivnosti te vrbovanja i organiziranja terorističkih grupa. Proglašen je krivim što je tijekom 2013. i 2014. javno, na skupovima na kojima je okupljao pripadnike selefijske zajednice, držao govore i upućivao javne poruke s ciljem poticanja na priključenje Islamskoj državi.

Janeček kaže kako se treba uraditi više na samoregulaciji vlasnika portala i regulaciji internetskih portala. Dodaje da je to nadležnost Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), što stoji u Strategiji.

U Agenciji kažu da to nije njihova nadležnost i da su o tome govorili na sastanku Radne grupe za izradu Strategije, ali da njihovi stavovi nisu prihvaćeni.

“Nadležnost Agencije ne omogućava ocjenu zakonitosti i štetnosti sadržaja na internetu, pa samim tim kontrola web sadržaja ili sačinjavanje ‘crne liste’ web stranica nije ni moguće. Primjedbe Agencije su, nažalost, samo djelomično usvojene, te u konačnom dokumentu za provođenje nije nadležna samo Agencija, kako je nacrt predviđao, već i druge institucije”, kaže Amela Odobašić, glasnogovornica RAK-a.

Agencija nije napravila takvu listu, kaže Odobašić i dodaje da od tada nije poduzimano ništa, te da je Ministarstvo sigurnosti obaviješteno o zakonskim ograničenjima za “crnu listu” web stranica, te uspostavu kontrolora za nadzor nad stranicama sa sadržajem koji se može povezati s terorizmom i radikalizmom, te propisivanje sankcija za provajdere.

Za pravljenje “crne liste” web stranica poticajnog karaktera – na mržnju, govor mržnje, radikalizam i nasilničko ponašanje, kao i poticanje na terorizam – uz Agenciju su zaduženi i Ministarstvo prometa i komunikacija BiH i policijske agencije.

Ovo ministarstvo nije BIRN-u BiH dostavilo informaciju o radu na provedbi Strategije. Upit su proslijedili Ministarstvu sigurnosti. Isto je uradila i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).

Održivost rezultata

Strategijom je predviđeno i aktivno sudjelovanje vjerskih zajednica u projektima suzbijanja nasilnog ekstremizma.

Islamska zajednica, koja je posebnu pozornost posvetila borbi protiv radikalizacije na internetu, ranije je obučavala imame za korištenje društvenih mreža, a trenutno s OSCE-om priprema i online tečaj za imame i vjeroučitelje o prevenciji nasilnog ekstremizma.

Glasnogovornik Islamske zajednice u BiH Muhamed Jusić kaže kako je ova vjerska zajednica usvojila strategiju kojom pokušava suzbiti širenje isključivih i ponekad nasilnih ideologija i da prati skupine koje se bave “organizacijom muslimanskog vjerskog života izvan struktura Islamske zajednice”.

“Od suštinske je važnosti da se, kada se govori o radikalizaciji koja vodi u nasilni ekstremizam, pravilno odmjeri uloga religije, odnosno njene ideološke interpretacije. Ta uloga ne treba da bude zanemarena, ali ni prenaglašena, jer u procesu radikalizacije koja vodi u nasilni ekstremizam postoje brojni drugi osobni i društveni faktori koji se ne smiju zanemariti”, kaže Jusić.

Paradžemati

Zatvaranje tzv. “paradžemata”, u kojima se propagira prakticiranje vjere izvan okvira Islamske zajednice, bio je jedan od najvažnijih procesa u borbi protiv radikalizacije u BiH.

“Najveći broj takvih pojedinaca je napustio praksu organiziranja zajedničkog vjerskog života muslimana izvan struktura Islamske zajednice”, kaže Jusić.

Broj od 67 nekadašnjih “paradžemata” se smanjio, ali je takvih mjesta u BiH i dalje 21, prema podacima Islamske zajednice.

Odlazak na strana ratišta iz BiH je praktično zaustavljen, ali je uglavnom izostao rad na deradikalizaciji povratnika s ratišta, njih 24, koji se nalaze ili su bili u zatvorima BiH, o čemu je BIRN BiH detaljno izvještavao.

“Ono što dosad nije učinjeno, a bilo bi esencijalno da se uradi i implementira jeste i program resocijalizacije osuđenih za terorizam i sudjelovanje u stranim paravojnim formacijama. Imajući u vidu da nemamo djelatan postpenalni tretman niti za druge osuđenike, teško je očekivati da se definira i implementira i za ovu specifičnu grupu”, kaže Turčalo.

Mario Janeček kaže kako BiH “dosta kasni” s deradikalizacijom u zatvorima i da je “već izašao određeni broj ljudi osuđenih za sudjelovanje na stranim ratištima”.

Kompleksnost politike

“Zbog kompleksnosti cijele organizacije političke strukture u BiH, to je iznimno teško. Kapaciteti lokalnih i socijalnih službi nisu takvi da mogu odgovoriti tim potrebama i tu razgovaramo intenzivno s međunarodnim partnerima koji je najbolji način da se i takva vrsta aktivnosti i pomoći odradi”, kaže Janeček i dodaje da je zatvorsko osoblje već prošlo edukacije organizirane uz pomoć Vijeća Europe i SAD-a.

Turčalo kaže kako očekuje da će se neke od aktivnosti “ponavljati” i u narednoj Strategiji.

“Problem je što nisu ispunjene ni one aktivnosti za koje je, prema Akcijskom planu, bio predviđen rok od jedne do dvije godine za ispunjavanje, niti postoji garancija da će biti implementirane. Najblaža posljedica je da ćemo i u sljedećoj Strategiji imati ‘više istoga’, ponavljanja aktivnosti za koje su bili određeni rokovi da se implementiraju u prve dvije godine primjene Strategije”, kaže Turčalo.

Psihologinja Azra Hrnčić-Šehić smatra kako su za prevenciju najvažnije institucije koje rade direktno s mladim ljudima.

“Ako društvo ne odgovori na pomenute potrebe na adekvatan način, možemo očekivati da će se prihvatiti različiti prijedlozi i pomoći od strane radikaliziranih osoba, predstavljajući da je to najbolji izbor za njih, nudeći novu životnu svrhu, osjećaj vrijednosti i osjećaj prihvaćenosti u novoj socijalnoj grupi”, objašnjava Hrnčić-Šehić.