Treba li djeci govoriti o radikalizmu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Prevencija i suprotstavljanje nasilnom ekstremizmu na lokalnom nivou'' naziv je radionice koju je Misija OSCE-a u BiH organizirala u četvrtak u Mostaru.

Po riječima organizatora, cilj radionice je unaprijediti dijalog i saradnju između organizacija civilnog društva, predstavnika sigurnosnog sektora, obrazovnih institucija, općinskih vlasti i vjerskih zajednica.

Jasna Hođžić iz Misije OSCE-a u BiH istaknula je kako se OSCE već nekoliko godina bavi fenomenom nasilnog ekstremizma te da u svojim programskim aktivnostima provodi čitav niz aktivnosti koje su usmjerene na prevenciju tog fenomena.

Upravo iz tog razloga, kaže Hodžić, radionica je okupila predstavnike obrazovnog sektora, socijalne zaštite, nevladinog sektora i pripadnike policije jer svaki od tih aktera ima veoma veliku ulogu u prevenciji nasilnog ekstremizma i svako može doprinijeti svojim vještinama i kapacitetima u njegovom suzbijanju.

''Proteklih nekoliko godina BiH se aktivno nastoji nositi s fenomenom nasilnog ekstremizma, a na državnoj razini napravljena je čak i Strategija koja pokriva razdoblje od 2015. do 2020. godine koja po prvi put u sebi sadrži aktivan element 'prevenciju' u kojem se poziva na aktivnije učešće društva i civilnog sektora, s posebnim naglaskom na što veći angažman mladih, žena i vjerskih zajednica'', istakla je Hodžić.

Otkako je donesena ta strategija, kaže Hodžić, ne samo država nego i različite međunarodne organizacije i civilno društvo aktivnije se angažiralo u ovom polju i provodi se čitav niz aktivnosti koje donose rezultate.

Po riječima profesorice pedagogije i psihologije Aide Ganović, ne postoji jasan profil osobe za koju bi mogli točno da kažemo kako bi ta osoba mogla nekada u budućnosti da razvije radikalno uvjerenje ili ostvari neka ponašanja iz spektra nasilnog ekstremizma.

''Ono što možemo uraditi i na čemu možemo svi zajedno raditi jeste na razvoju kritičkog razmišljanja kod djece i kod mladih što bi vrlo utjecalo u procesu njihovog donošenja odluka, generalno u životu, ne samo vezano za ovaj fenomen, nego i za sve druge izazove kojima su djeca i mladi izloženi u društvu u kojem živimo'', smatra Ganović.

Dodala je kako roditelji većinom odgajaju djecu da ne potiču kritičko razmišljanje te da i obrazovni sustav ne čini puno po tom pitanju, navodeći pritom kako se uvijek može raditi više da se čuje šta djeca i mladi misle o bilo kojem pitanju koje se dotiče zajednice.

''To bi bio dobar način da se razvije njihovo kritičko razmišljanje. Iluzorno je očekivati ako ih tome ne podučavamo da će to znati, onako, 'sami po sebi'. To se jednostavno treba razvijati i na tome se treba raditi'', zaključila je Ganović.

Naglasila je kako su djeca i mladi generalno izloženi ovom i svakom drugom fenomenu te da im treba posvetiti više pažnje ''jer na njima ostaje budućnost i ove države i svijeta generalno''.

''Sve ono što oni budu radili će utjecati na našu sudbinu u budućnosti'', poručila je profesorica Ganović.