Diskretni šarm buržoazije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U odnosu na stari model, novi Kodiaq, velika, najveća Škoda u ovom trenutku, vizualno se doima dužim, nižim i širim. Čak, onako na prvu, više izgleda kao povišeni ogromni karavan, nego kao nabildani SUV, kao što je bio slučaj sa, pogotovo bolje opremljenim varijantama starog Kodiaqa, koji sada izgleda kao dosta visoko nasađen na svoje podvozje u odnosu na novi model.

Dizajnerski stil već viđen na Superbu, koji u osnovi dosta baštini i Volkswagenov pristup po pitanju jedinog preostalog Passata (onog karavanskog), dosta se zrcali i na Kodiaqu. I popularni "Kodi"  koristi istu MQB Evo platformu. Razvučena maska sada čak ima i nešto "beemveovsko" u sebi, pa skupa sa razvučenim LED Matrix svjetlima čini dosta agresivno lice nove velike Škode. Ali tu prestaje svaka agresija i ostatak Kodiaqa prelazi u mirnije dizajnerske vode. Za one koji vole uzbuđenja tu će biti previše mirno.

Upravo zbog tog ukupnog dojma razvučenosti i proširenosti, pa i malo uzbudljivih poteza "kistom", ponekad će vam se činiti kako je Kodiaq izgubio onaj dojam nabildanosti i oštrine, karakteristične za prethodni model. No, baš kao što je ljepota u oku promatrača, tako se i ove osobine vremenom smire u vašim očima. Kodiaq je i dalje ono što je u osnovi uvijek i trebao biti – velika putna i velika obiteljska lađa. Taman opremom i imidžom smještena negdje na granici između patricija i plebejaca.

Patricijski pristup je jasan. Kupiš li ga novog, svima pokazuješ da imaš i možeš. Naravno, to je uvijek daleko od raskošnog i rastrošnog u svjetskim okvirima, pa čak i u našim tajkunskim mjerilima, ali za naše uvjete može se reći da Kodiaq, posebno nov, zbilja može priuštiti manji dio ljudi. Tako da u lokalnim okvirima imate zagarantiranu i dozu disktretnog šarma buržoazije, kojem, da se ne lažemo, većina nas teži. A dobit će ga kroz 4 metra i 76 centimetra dug Kodiaq, koji je sada širok 1 metar i 85 centimetara, a visok metar i 66 centimetara. I među drugim autima doima se kao velika raja. Jako velika raja.

Velika, solidna, fino opremljena, ali sve nekako u razumnim okvirima, bez pretjeranog razbacivanja niti u dizajnerskom, a niti u smislu nepotrebne opreme, nova velika Škoda gađa kupca tradicionalnim kvalitetama Škode – a to su Simply Clever i, idemo ga tako nazvati - Simply Solid. Gdje god uhvatite, gdje god sjednete, gdje god pogledate, imate dojam kako će trajati. Materijali su plemenitiji nego ranije, iako tu i tamo i dalje ima onih malo tvrđih, na skrovitijim mjestima. Ima i ponešto skrivene štednje, koju vam nećemo sad otkrivati, jer se ne bi trebala odraziti na ukupan nastup auta.

Iskreno, iako vas ničim na prvu neće impersionirati, ono dfa vrisnete od uzbuđenja, ukupan dojam je kako će Kodiaq trajati godinama bez da pusti ijedan čudan zvuk. U današnje vrijeme je to fina informacija. Fina je i informacija kako je infotainment isti kao i kod Superba, kojeg smo nedavno testirali, pa je rukovanje lagano, a pregled instrumenata i informacija ne iritira ni po danu, a ni po noći. Primarne komande preko tri okrugle tipke i dalje smatramo punim pogotkom! Kao i sve one Simply Clever sitnice, od kojih se kišobran u vratima dokazao par puta tokom testa. Kao što se dokazala i prostranost Kodiaqa, jednog od rijetkih automobila u kojem je dječja sjedalica nestala u veličini stražnje klupe i prostora za noge, kao da je nema. U većini drugih automobila jedva je uguramo i jedva da dijete može ispraviti noge da ne udara u suvozačko sjedalo.

Ni izvana, a niti iznutra nema kod Kodiaqa ničeg previše, osim prostora, koji se čini baš glemim – linije su i dalje više konzervativne,nego što hoće biti u skladu s novim dizajnerskim skliznućima (čitaj: zastarjeti za par godina), unutrašnjost je više klasično uređena, nego da te gađa pristupom bliskim električnim vozilima -  instrumenti su digitalni i moderni, ali nema tu raskošnih igrarija pikselima i dizajnom ogromnih ekrana – sve je umjereno i tamo gdje obuično treba biti, na tragu uređenja Superba, s kojim dijeli i dosta istih elemenata, što opet znači kako se Kodiaq ukupnim dojmom više trudi ne uvrijediti jedan broj kupaca i zadovoljiti većinu prohtjeva najšireg kruga kupaca. Simply Clever.

Ako se pitate zašto Škoda nekako mirno brodi kroz turbulentno razdoblje europske (čitaj: njemačke autoindustrije), jedan od razloga je što joj je pripala uloga da ne trči pred rudo. Škoda mirno promatra stvari i iako su odavno hibridni pogoni i struja ušli u ponudu svih proizvođača, Škoda vaga li vaga i uzima samo ono što joj se čini kao sigurna karta za igranje. Stoga i električne Škode ulaze polagano, nakon što prvo provjere vjetar (a to za njih odrađuje VW lansirajući modele tog tipa nešto ranije), ali drugi razliog je što se Škoda ne odriče preko noći niti dizel pogona, koji u srcu mnogih, pogotovo konzervativnijih europskih, pa i naših kupaca, predstavlja i dalje sinonim za putovanja. Ali i za grad.

Tako smo nakon Škoda Superba i VW Tiguana, vozili i treći u nizu automobil sa istim dizel motorom – onim što iz poznatog imena 2.0 TDI izvlači 193 KS. Naravno, spregnut je duplim kvačilom sa DSG7 mjenjačem, što je sada već klasična VW škola i trajna vrijednost u očima našeg čovjeka. Niska potrošnja i solidna moć i dalje stanuju u Kodiaqu, iako bi ovo drugo možda ipak bolje leglo kad bi snaga motora bila iznad 200 KS, recimo nekih 240 ili 255 "konja".

Pogotovo ako ste vozač koji koristi svaku priliku da bi brzo stigao na cilj. Na momente se, naime, Kodiaq, iako na papiru sve izgleda idilično (ubrzanje do stotke za 7,8 sekundi i maksimalna brzina od 200 km/h) ipak čini kao da mu treba malo življeg poticaja. Ništa što bi bila velika zamjerka, ali dizelaš ovdje već pokazuje svoje granice, jer ipak je Kodiaq težak preko 1700 kg. Nije najteži u klasi, daleko od toga, ali ipak ima tu mase. I vjerojatno će u budućnosti vozači skloni bržoj vožnji ipak posegnuti za hibridom ili, što bi se reklo, benzincem ojačanim turbom i strujom.

No, kako smo rekli, ovdje kod nas, pa i šire, dizelaš je i dalje najjača karta, pogotovo ima li 193 "konja", što je trenutna najjača naftaška opcija. Duga bezbrižna putovanja sa 58 litara zapremine rezervoara za gorivo, bez razmišljanja gdje ga i koliko dugo puniti, umjerena potrošnja u svakom režimu rada, te prilično utišana brundalica pod haubom, to su preduvjeti za korištenje automobila na ovim prostorima u svakoj prilici, što bi se ono reklo – i za blato i za kazalište. A ako idete s obitelji čeka vas čak 910 litara prtljažnika u verziji sa pet sjedala, ali i spoznaja da se u Kodiaq, ako vam treba u životu, može smjestiti još dvoje relativno odraslih na treći red sjedala. I još nešto prtljage. Vrata se prtljažnika otvaraju na struju, a općenito je lagano koristiti ovaj auto. Oduševe nas sitnice, poput okvirova za sitan prtljag, koji se preko "čičaka" ljepe za tepih i drže stvari na okupu gdje to vi želite.

Što se udobnosti vožnje tiče, ona je sasvim očekivana za ovaj segment tržišta, iako nam je u izboru opcija stalno postojala potreba za nekom ultra mekanom varijantom ovjesa, jer nas postojeći komforni mod nije baš potpuno zadovoljio. Imali smo stalno dojam kako bi još jedan "jastučić" u podvozju dobro došao za duga putovanja. Slično vrijedi i za sjedala, koja su solidnih dimenzija, ali još malo raskošniji i mekši pristup bi bio baš idealan za jedan ovakav automobil. No, ostavimo nešto i za neki budući restyling.

Vratimo se na kraju ukupnom dojmu u kontekstu cijene – ovako kompletno opremljen Kodiaq u ovom trenutku košta nekih 106.000 KM, što je otprilike 2.000 KM više nego onaj Superb kojeg smo ljetos testirali. I to je trenutno, vjerovali ili ne, jedna od najpovoljnih ponuda na tržištu po pitanju uloženo – dobiveno, čime se Škoda i dalje drži svojih načela, makar su granice tih načela pomjerene jako visoko u odnosu na našu prosječnu plaću.

Ali, nije Škoda kriva što ste se vi pogrešno udali, oženili, pozicionirali u društvu – ili se, naprosto, rodili u pogrešnoj zemlji. No, glavu gore, čak i ako niste u ovom trenutku za opciju novog, vjerujemo kako će vam i polovan biti na nišanu za budućnost. Jer, Škoda Kodiaq, u svakom slučaju -  vrijedi.