VIDEO | Priče o uspjehu: Može i bez države

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada je Ivan Čolak iz Ljubuškog prije nekoliko godina preuzeo obiteljski posao, poduzeće Ribogojilište Salmon, imao je odlučan plan; modernizirati proizvodnju te proširiti ponudu proizvoda. No, teško da ga je nešto moglo pripremiti za sva 'čuda' administracije i poteškoće koje guše poljoprivrednike i proizvođače u BiH.

Naime, Ribogojilište Salmon koje se bavi proizvodnjom i preradom ribe postoji već 33 godine, a u prerađivačkom kapacitetu je zadnjih 12 godina. Čolak je odlučio modernizirati proizvodnju, a upravo jedna Facebook objava ponukala ga je da se prijavi na projekt Europske unije EU4AGRI i odvaži na novi korak.

Veliki, ali ostvarivi planovi

"Prijavili smo se kako bi unaprijedili svoj prerađivački kapacitet i da bi s tim plasirali nove proizvode. Prijavili smo se za stroj za čišćenje ribe s kojim dobivamo veću efikasnost i produktivnost u procesu što rezultira povećanjem broja gotovog proizvoda. Na primjeru to znači da možemo na dnevnom nivou očistiti više ribe nego što smo do sada mogli", kazao je za Bljesak.info direktor poduzeća Ribogojilište Salmon Ivan Čolak.

Novi strojevi i modernizacija rezultirali su s četiri nova proizvoda koje Ribogojilište Salmon planira plasirati kako na domaće, tako i na europsko tržište.

"Planiramo povećati kapacitet, proizvodnju i samim tim predstaviti nove proizvode", naglasio je Čolak.

Mladi poduzetnik ne krije kako su planovi veliki, ali itekako ostvarivi uz odgovarajuću podršku.

Podrška je upravo ono što je dobila tvrtka Šumski plod iz Općine Prozor-Rama od 2020. godine. Tvrtka koja se bavi otkupom i preradom poljoprivrednih proizvoda jagodičastog voća, šumskih plodova, gljiva te ljekovitog bilja svoju je priliku ugrabila dok je 'svijet bio na čekanju'.

"U krizi pandemije osjetili smo da bi nam nečija pomoć bila jako značajna. Prijavili smo se i dobili projekt EU4AGRI te samim tim otklonuli sve strahove i nedoumice koje smo imali", kazao je za Bljesak.info direktor tvrtke Šumski plod Mirza Đogić.

"Previše je uloženo da bi se sada povuklo"

Dobivena sredstva omogućila su im zaštitu radnika tijekom pandemije, ali i kooperanata tvrtke koji su bili na korak od gašenja proizvodnje. Uz svu podršku, iza njih su kako navodi Đogić, teške godine.

"Već druga godina je jako, jako teška. Pokazalo se da nismo planski radili i da nismo sve ove projekte planirali da bi vrlo vjerojatno ugasili proizvodnju i mi, ali i sami naši kooperanti", naveo je za Bljesak.info.

Ipak, tvrtka Šumski plod uspjela je zadržati radna mjesta te planira novo proširenje. Na pitanje koliko je teško biti poljoprivrednik u BiH Đogić bez puno razmišljanja odgovara:

"To je nemoguća misija. Kroz što sve prolazimo to je pakao. Određena zakonska rješenja, izvozne barijere, stalni problemi jer smo 'proizvodnja pod otvorenim nebom'..., tako da definitivno mi prolazimo teška vremena. Ali, moramo biti uporni i nastaviti ovo što je započeto. Previše je uloženo da bi se sad povuklo".

Da je država BiH dobrim dijelom zakazala kada su u pitanju poljoprivrednici i proizvođači svjedoče i stalni prosvjedi te upozorenja poljoprivrednih udruženja diljem BiH.

Kako navodi Đogić, država BiH "jako slabo prepoznaje trud", no bolja situacija nije ni s lokalnim razinama vlasti.

"Izuzetno sam ožalošćen da naša Općina još nikada nije došla i rekla: 'Daj da vidimo, treba li što pomoći poljoprivrednim proizvođačima?'. Naši proizvodi su traženi na inozemnom tržištu. Kada se pravi strategija poljoprivredne proizvodnje molimo ih da i nas uključe. Međutim oni nemaju sluha, a da ne govorim o poticajima. Županija nas nikada nije ni pozvala na sastanak, a pogotovo nam dala neku potporu", naglasio je.

Orijentirani na uvoz

Da je situacija loša ponavlja i Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković koji navodi kako je najveći problem poljoprivrednika u BiH posljednjih nekoliko godina "nestabilno tržište prouzrokovano prekomjernim uvozom i niskim otkupnim cijenama poljoprivrednih proizvoda, a u zadnjih nepunu godinu dana pridružuju im se i enormno visoke cijene energenata, prije svega goriva i mineralnih gnojiva".

"Država BiH na poljoprivredu ne misli gotovo nimalo jer je pustila poljoprivredu od trenutka potpisivanja privremenog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i time pustila svoje poljoprivrednike 'niz vodu' i cjelokupno stanovništvo time što se orijentirala izrazito na uvoz hrane koja je kao što vidimo dočekala da bude strateško oružje u ovom trenutku. Zemlje koje nemaju prehrambenu sigurnost vlastitog stanovništva su osuđene na propast jer ovise o ovako turbulentnim cijenama koje vladaju zemljama okruženja, odnosno iz zemalja iz kojih uvoze hranu", tvrdi Marinković.

On ističe kako poljoprivrednici u BiH nastoje pratiti europske trendove u poljoprivredi, ali ne nailaze na razumijevanje institucija.

"Zemlje okruženja i Europske unije koje već imaju na primjer najnovije generacije hibrida uveliko ih koriste, a kod nas kasne iako svi znamo da su ti novi hibridi stvoreni u sadašnjim agroklimatskim uvjetima i prilagođeni danom trenutku te lakše odgovaraju klimatskim promjenama nego zastarjeli hibridi koji su nama dostupni", naglašava Marinković.

Strategije bez

Kako navodi za Bljesak.info, osnovni problem je što BiH nema strategiju kada je u pitanju sigurnost tržišta što poljoprivrednike udaljava od investicija jer "ako nešto proizvedemo i dovedemo do kraja, a ne možemo prodati zbog prekomjernog uvoza sigurno nije ohrabrujuće i nije poziv poljoprivrednicima da ozbiljnije investiraju u poljoprivredne kapacitete" te ističe kako rješenja za poljoprivredu u BiH ima:

"Ograničiti uvoz poljoprivrednih proizvoda i prerađevina, prije svega sezonskog karaktera kada je u pitanju voće i povrće, a kada je u pitanju meso i mesne prerađevine imamo konstantan problem u zadnjih 15 godina. Farmeri su najviše pogođeni, a to znači da se uvedu ograničenja za meso i mesne prerađevine, stroge kontrole...".

Da je poljoprivrednicima u BiH teško i nije nova vijest, no činjenica da država nedovoljno prepoznaje potencijal zemlje i Bogom danih kapaciteta te vrijedne poljoprivrednike koji svoje 'mjesto pod nebom' traže na inozemnom tržištu, zaista je tragična. Iako necijenjeni poljoprivrednici u BiH s radom nastavljaju, jer tako su naučili, te na bh. tržište nastavljaju plasirati najbolje proizvode čiju kvalitetu prepoznaju svi osim onih koji bi trebali.