Subvencije iliti poticaji najkontraverzniji dio poljoprivrede

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Blockchain tehnologija je digitalna informacija koja razmjenjuje podatke unutar svih čvorova koji sudjeluju u nekom određenom sustavu.  BC se sastoji od blokova, a svaki blok sadrži određene podatke, tj. pojedini čvor održava svoju kopiju svake relevantne informacije i na taj se način izbjegava potreba za središnjim autoritetom koji vrši kontrolu nad informacijama. Prvi blockchain koncept predstavljen je od strane Satoshia Nakamote 2008.

Trenutno postoje tri tipa blockchain mreže: javna, privatna i konzorcijska. Pametni ugovori su vrsta sporazuma koji se sami izvršavaju i koji se iniciraju na osnovu unaprijed definiranih ''dogovorenih'' događaja. Pametno u ugovoru dolazi od činjenice da se klauzule izvršavaju prikladnim kodom bez ljudske intervencije.

Blockchain tehnologija se zasniva na iskorištavanju svojstva hash. Hash nekog bloka je vrlo lako izračunati ali je vrlo teško, odnosno nije niti moguće otkriti koji se podaci kriju u pozadini izračunatog hasha.

Postoje centralizirani i decentralizirani sustavi, kod centraliziranih sustava koristimo poslužitelja za povezivanje klijenata radi njihove daljnje komunikacije. Suprotno tome, decentralizirani sustav počiva na ideji da nije potreban poslužitelj već će sustav biti sačinjen od velikog broja partnera koji obavljaju određene zadatke prema potrebama korisnika. 

Kada se pametni ugovor postavi na blockchain, svaki korisnik koji sudjeluje u mreži prihvaća pravila koja su u njemu definirana. Subvencije iliti poticaji su najkontraverzniji dio poljoprivrede, nemoguće je definirati i objasniti financijske malverzacije u poljoprivredi, a da ista ne sadrži riječ subvencija. Fiktivne proizvodnje, cijeli lanac vrijednosti nekog poljoprivrednog proizvoda određen je nekakvom poljoprivrednom politikom i financijskim parametrom.

Oblikovanje procesa provjere zahtijeva poznavanje procesa proizvodnje i implementacije svih faktora. Primjer otkup mlijeka; mlijeko država definira kroz količinu, higijensku ispravnost i na kraju subvenciju za proizvedenu sirovinu. U EU, a tako i kod nas dodatni problem predstavlja neravnomjerna raspodjela subvencija, obzirom da 80 posto podrške uživa 20 posto velikih poljoprivrednih gazdinstava, čime se opstanak malih porodičnih farmi dovodi u pitanje.

Velike farme imaju svoje hardware i software autonomne sustave, koji se veoma lako mogu prebaciti i definirati kroz određen algoritam, a ključne informacije kao što su; količina, higijena, transport itd transparentno razmijeniti između svih sudionika,  time i veliki dio raspodjele sredstava biva stavljen pod kontrolu.

Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) je u nedavnom izvještaju navela da blockchain ima ogroman potencijal za rješavanje izazova malih poljoprivrednika koji se suočavaju sa „smanjenjem neizvjesnosti i omogućavanjem povjerenja među tržišnim igračima“.