Bata u zemlji non grata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za razliku od Kože koji Borisa zove u dva po ponoći, meni moj Mićo stane pisati sabahile i onda ne prestaje do kasno u noć, nego srećom ima ona opcija na mesinđeru 'ne ometaj' i onda se ja, za razliku od Borisa, stignem naspavati.

Obično šalje viceve i slično, ali zna tu biti masnog materijala, svako malo moram history obrisat, zamisli sutra da padne pianino s Mljekare dok sam ja u prolazu pa me pogodi i na mjestu mrtav, a history mi sačuvan da mi familija čačka poslije smrti. Kako otkud pianino, jest, eto nekome u Mljekari treba da svira u stanu, a kako ne odvoze ni sitni, a kamoli krupni otpad, lakše je kroz prozor, odnijet će bura u Jasenicu svakako. Nego...

Zna on i koju mudru poslati, da me žicne zbog mojega osrednjeg kvaliteta pisanja, on se toga na vrijeme okanio, vidio nema nafake u tome. Tako mi jučer nabaci dubokoumno pitanje tko je više zaslužio Nobela, Peter Handke ili Aung San Suu Kyi. Materet koja je ovo, priupitao bih ga, no on odmah piše...

"Rohingya"

Imam nekih prijatelja iz Myanmara pa sam još ranije upoznat s genocidom nad muslimanima u ovoj burmanskoj (ili se kaže mjanmarskoj) pokrajini. O ovom novovjekom genocidu teško da će tko u Europi mnogo i znati, pogotovo mi na otoku sreće gdje smo svi saburli i samo trebamo ostati smireni. No genocid nad muslimanima u Rohingyi je baš onako suvremen genocid, radi se o nizu sitnih zločina, ne ono kao kod nas u Srebrenici #8372 nego mnoštvo, mnoštvo statistički malih zločina. Samo tijekom prvog vala nasilja lokalnih budista nad muslimanima 2017. godine stradalo je više od tri tisuće ljudi.

'Valovi nasilja' nizali su se i u prvih godinu dana 24 tisuće muslimana su ubijeni. Zločini su uključivali i silovanja žena i djevojaka, više od stotinu tisuća ljudi bičevano je, neki do smrti, a više od 35 tisuća ljudi bili su izloženi lomači, od kojih dobar dio nije preživio.

E otkuda sada gospođa Aung San Suu Kyi (moramo punim imenom jer oni dobivaju ime od oca i majke)? Vjerujte, sva su mjanmarska imena nezgodna za izgovoriti, svom najdražem frendu otuda (dijelimo ljubav prema slatkišima, video igrama i fotografiji) još nisam naučio ime, doduše, ni on moje prezime ne zna reći pa smo kvit. Kancelarka Aung San Suu Kyi smatra se majkom suvremenog Myanmara, što je u jednu ruku i titula koju je napola naslijedila od oca iako je Myanmar nazivno parlamentarna demokracija.

Zbog svojeg političkog djelovanja i borbe protiv ostataka britanske represije uvijek prisutne u političkom životu u Aziji, ima dugogodišnji zatvorski staž iza sebe i to joj je 1991. godine priskrbilo Nobelovu nagradu za mir, kroz nenasilnu borbu za socijalnu pravdu i slobode.

Sama nije poricala utjecaj Ghandija na njezino političko djelovanje, ali je posljednjih godina činila sve da prikrije trogodišnji genocid u zapadnoj pokrajini. I danas poriče kako je riječ o genocidu, već o sporadičnim zločinima iz mržnje koji su rezultat straha od prodora islama među višestoljetno budističku populaciju. No u tim sporadičnim zločinima već je stradalo više ljudi nego je ukupno poginulo u ratu u Bosni i Hercegovini.

Iako je Aung San Suu Kyi nagrađena ranih '90-ih godina prošloga stoljeća čitavim nizom prestižnih međunarodnih priznanja, gotovo sva su povučena. Osim, primjerice, Nobela. Nobelov odbor sve češće postaje politička poruka, dodjeljuje ratnicima nagrade za mir, ne sluša glas ni samih svojih članova, a evo vidimo da se i oko književnosti muče. Nekako da je riječ o natjecanju za pjesmu Eurovizije, oprostilo bi im se australsko državljanstvo.

Da je riječ o nagradi Centra za mir i multietničku suradnju, oprostio bi im se plasman u bh. veleposlanstvo u Češkoj. Ali Nobel, o njemu se uči u školi, dobili su ga Albert Einstein, Marie Curie, Alexander Fleming, Jean Paul Sartre, Werner Heisenberg (ne onaj iz Breaking Bad, the real deal), Vladimir Prelog, Ivo Andrić... Pogodi čovjeka kada čuje kako je nisko pala ta institucija. Kada tako dijele nagrade, u godinama pred nama očekujem i Vojislav Šešelj da bude laureat. Vauveat, tj.

No smješnija je reakcija kod nas u Bosni i Hercegovini. Hrvati se masovno prave ludi, ono tipa, nije to naš rat, kad se Handke spomene. Srbi ga revno brane, mada mi ni to nije jasno kad su upravo oni svrgnuli diktaturu Miloševića, nismo im ga mi svrgnuli s vlasti. Bošnjake ću još i preskočiti u ovoj površnoj ocjeni, ali mi se čini da oni i ne kontaju problem, ipak u pola kafića svira Bora Čorba, a to je daleko veći problem od Handkea.

No onda prvi čovjek među čovjecima upućuje prosvjednu notu. Da, mali plamteći Željko koji se kao feniks digne iz pepela dva mandata u kojima je uzurpirao loš Ustav Bosne i Hercegovine i silovao volju naroda kojem sam kaže da ne pripada jer se smatra građaninom Bosne i Hercegovine. I onda i treći put uzjaši na pleća tih istih bosanskohercegovačkih Hrvata.

Rekao bih da se on izrugava Hrvatima, ali ne, Željko Komšić se izrugava upravo Bošnjacima koji čine značajan dio njegovog glasačkog tijela. Ako je istina da je on samo kandidat Demokratske fronte, pa zašto eto kao nositelj građanske ideje na tom mjestu kandidata nije bio Srbin ili Bošnjak ili još bolje, što nisi metnuo pripadnika Jevreja ili Roma. Ja bih prvi glasovao za Roma na listi za predsjedništvo jer mi je pun kufer lažnog domoljublja ovih koji su rasprodali Aluminij i Soko.

Ali ne, Željko je poturio kukavičje jaje, sebe pod krinkom da je Hrvat. Na taj način slagao je Bošnjake jer im je poturio lažnu priču o građanstvu, prevario je Hrvate jer im je ukrao Ustavom zajamčenu poziciju i sad nemaš đe metnut onu karikaturu Dragana pa ga točno smiješno vidjeti kad na nekom događaju vrpcu presijeca čovjek s nižom titulom od bilo koga iz prvog reda u publici.

Sami ovaj smiješni Draganov mandat vratio je Hrvate par stoljeća unatrag, u vrijeme hajdučke borbe protiv Osmanlija, kad je lokalni pratar morao voditi ustanak jer su svi redom bili njonje što nisu znali kuburom baratat. Na krajnji način prevario je Srbe, jer sada naša trojedna Bosna i Hercegovina automatski dobiva u Srbiji non gratu, jer sjetimo se da se mali svadljivac još nomadne u prva dva mandata posvadio s istočnim susjedima.

I ono mi našlo prosvjedovati protiv nagrade Handkeu! Da nije jadno, bio bi dobar ridikul. Možda bi mi Mićo šer'o u mesinđeru. Ali brate ova nije smiješna. Ni najmanje.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.