Ti si Be a ja sam Ha

Halid nam je svima halalio

Ovog tjedna smo dakle, propustili i drugi međunarodni vlak koji bi nas čekao. Sad smo uvjerljivo posljednja rupa na europskoj mapi, otprilike dođemo iza Afrike (to je ova jedna mala europska državica).
Kolumna / Kolumne | 06. 07. 2022. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerujte da nemam volje po ovoj žegi (što kažemo žegi, ako je pravilno žezi?!) posljednjih dana razmišljati o izbornoj matematici. Ono tipa, šta ako SDA pomogne Šarovića da nadmaši Cvijanović, ima li onda Najljepša šanse nadmašiti Željku Komšić bez bošnjačkog hrvatstva? Ili, hoće li fejk protivnici Bakira, šta ja znam više ima li tu Hadžikadića i Šehovića, uspjeti razbiti široku podršku Denisu Bećireviću i konačno istisnuti SDA bubuljicu iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine. I hoće li fejk antagonist Stožerne, Željka Komšić, uspjeti nahuškati Hrvate pričom 'ne Dragana za premijera', da svi masovno glasuju za tog istog Dragana? Ne znam, meni je vruće za njihove ljigave spletke.

Pošto zrno?

Mene konkretno brine da naši proizvođači hrane, čitaj poljodjelci, uspiju dogovoriti poštene otkupne cijene. Jer, realno, u ovoj zemlji sve je nerealno, ali bilo bi fer da bar u izbornoj godini uspiju isposlovati poštenu cijenu, u skladu s tržišnim zahtjevima. Bilo bi fer, ali eto čujem da se formira radna skupina i oko otkupnih cijena, znači pojeo vuk kenjca.

Istodobno, Dodik kupuje glasove jednokratnom pomoći od 100 konvertibilnih, koje su inače naše, dakle vraća narodu narodne pare za glas. A svi vidimo da mu je trta, jer da je siguran u svoje biračko tijelo, ne bi se povukao s državne razine na entitetsku, a podmetnuo Najljepšu Srpske da se kolje sa Šarovićem.

A stvarno, priznajte da je Sebija pogriješila. Ona je svoju papučarku pustila u izbore, a bilo bi savršeno imati Najljepše tročlano Cvijanović, Krišto i Sebsi. E da je tako, ne bi mi bilo vruće da razmišljam o izboriN. Ovako može biti zanimljivo samo ako bi u praktično nemogućem razvoju situacije, nekako da Sebsi upada na sjednice Predsjedništva BiH, da vidi što se Bakir ne javlja na telefon dok je s Borjanom i Željkom.

Znači, sve je u BiH po starom, zaostalo i zastalo u devedesetim, a djevojke u ljetnim haljinama. Ako ste i dovde čitali, hvala vam. Za trud, dao bih vam guze jer para nemam, ali prošao pride mjesec pa ništa.

Molim vas, aplicirajte!

Ovako ćemo se morati zadovoljiti nekim hladnijim političkim temama. Tipa da ŠveCka i Finci ulaze u NATO, pri čemu Jens Stoltenberg ponavlja da su vrata otvorena i drugim europskim demokracijama, pritom oštro gledajući u nas, jer samo smo mi još ostali da nismo NATO. Valjda ljudi žele imati šest ultramegagigaprestižnih helikoptera u svojemu otužnom arsenalu mlaznih tenkova i nadzvučnih letjelica, interkontinentalnih balističkih raketa i MOAB-a, ono da imaju maršali nečim polaganim letuckati uokolo od sastanka do sastanka. Da im se ne smuči.

Ovog tjedna smo dakle, propustili i drugi međunarodni vlak koji bi nas čekao. Sad smo uvjerljivo posljednja rupa na europskoj mapi, otprilike dođemo iza Afrike (to je ova jedna mala europska državica).

Ali eto, Finci ulazi u NATO, a Sejdić će i dalje ostati majoriziran i segregiran i diskriminiran. Još mu samo biciklisti prave društvo među omraženim članovima društva.

Superdefektni

Realno, nama je jedino mjesto uz kakvu hladnu rječicu ili potočić, malo roštilja nabacit (oklen para za meso, kontam giricu kakvu na gradelice, male gradele jer propast će girice kroz ove normalne).

Jer mi talenta nemamo apsolutno ni za šta. Evo da ne govorim o bitcoinu. Tadžikistan se obogatio bitcoinima, a mi smo i u tome završili kao smiljari i malinari, kratkih rukava.

Koliki kreten trebaš biti da ti posao sa samoniklim biljem propadne? E ovoliki kreten.

Godinama smo se bunili protiv Pelješkog mosta, neće nam moći brodovi ulaziti u neumski arhipelag. I onda godinama nakon te priče konačno dođe jedan cruiser dođe u neumski arhipelag i dočeka nas prosvjed 'što je on nami unišo'. Jednako tako godinama molimo za subvencionirane aerolinije prema Istanbulu, Londonu, Minhenu, dobijemo za Zagreb, Düsseldorf i Katowice. Šta će mi koji klinac Katowice, da gledam katowike?! Pa dođu oni u Međugorje, tko ih je željan.

Naša nesposobnost najviše se ogleda u cestovnoj infrastrukturi. Mostaru kronično nedostaje parking mjesta, konačno krene priča o izgradnji javne garaže, prosvjed ide zbog nelegalne gradnje. Tisućudevestosedamdesetineke krene priča o magistralnoj cesti koju danas znamo kao M17.3, osamnaest godina gradili cestu Stolac-Neum, na kraju ne znaju koliko su kilometara izgradili, a ni hoće li ikada izgradili cestu Čapljina-Neum, kojom svi ti silni domaći turisti i putuju. Jer realno, zamisli da sada neumski automehaničari moraju naučiti kako se popravlja lijeva lafeta i lijevi ležaj, samo zato što je neka tamo federalna Vlada izgradila cestu s dvije trake.

Realno, mi smo ultranesposobni. I red bi bio da se narednih mjeseci, barem do izbora na kojima ćete vi ionako izabrati ove iste budale, ja ušutim i pustim vas da sami razmišljate šta ćemo sad. Jer gorivo neće pojeftiniti, a svi znamo da se i kruh i mlijeko i struja i kava i cigare, sve se pravi od nafte i ruskog plina. Kako god, svi ćemo mi jednom umrijeti pa će nam biti lakše. Osim možda Halidu Genjcu. On neće umrijeti, ali će nama svima halaliti na kraju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close