Igrajmo križić-kružić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Znam da je ova godina specifična i da nemamo baš neke uzore kada upalimo dalekovidnicu, u svijetu (ili regiji) izbori prolaze jednako otužno i ispodprosječno, ali mi smo ove godine definitivno dotakli dno.

Ne samo da su liste na općinskim izborima prezasićene, praktično da svatko od nas ima nekog poznanika ili člana rodbine na nekoj listi, nego možemo sastaviti izložbu najtragičnijih među tragikomičnim predizbornim plakatima i sloganima.

A ove godine prvi put imamo isključenje iz kampanje zbog nacionalšovinističkog propagandnog spota, koje iako poništeno na sudu, ostavlja gorak okus u svima nama neekstremnih pogleda na (su)život.

I prije smo imali prljavu i glupavu kampanju, ali ova je nadmašila sve ranije. Tihi prijepor SNSD-a i DNS-a postoji još od priče o rudniku Ljubija, nekad sam ranije objašnjavao priču o talovima i potencijalnim kupcima. Ali sada u predizbornoj kampanji ta prepirka na vladajućoj liniji prerasla je u otvoreni rat, nakon smjene Nešića, a potom i čistke ukupnog DNS kadra u Republici Srpskoj.

U čemu je važnost ove relativno marginalne stranke, pitate se. Ukoliko nju izgube, SNSD-u kao suradnici ostaju samo kupljeni papci, da parafraziramo Cvijanović iz davne 2014. godine.

Ostaju i neovisni kandidati, no oni su priča za sebe.

Nismo mi Papci nego Raguži

Neovisni kandidat je osoba koja je prepoznala potrebu da se politički angažira zbog ovog ili onog problema u lokalnoj zajednici te za razliku od stranačkog programa, ona svoj politički integritet jamči svojom ličnošću, moralnom vertikalnom usađenom u dokazani položaj. Obično je riječ o osobama poznatim široj zajednici kao sposobni poduzetnici, istaknuti kulturni ili društveni djelatnici, sportaši, umjetnici... Naoko, ništa sporno, to su obično osobe koje sjajno kotiraju u očima javnosti i imaju iskustvo u oblasti za koju se zalažu.

Problem s neovisnim kandidatima je kada postanu praksa češće nego izuzetak. Njih je proteklih desetak godina stalno bilo, vidjeli smo na proteklim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj da je tada neovisni kandidat Miroslav Škoro praktično pomeo političkom scenom uljuljanom u stare, dobro poznate sukobe crne i crvene Hrvatske.

Pa ipak, kada jednom pređu granicu kritične mase, neovisni kandidati su smetnja demokraciji. Nije moguće da toliki broj istaknutih pojedinaca nije pronašao mjesto niti u jednoj stranci, pogotovo u zemlji koja je poput Bosne i Hercegovine, izraženo saturirana stranačkim bitkom. Imamo najmanje tri struje konzervativnih stranaka, imamo barem dvije stranke na putu između nacionalne konzervative i ljevice, imamo barem tri socijalno-liberalne struje, najmanje dvije ljevičarske... Skoro da i nema raspona političke 'kružnice' koji nije zastupljen u Bosni i Hercegovini. Što je onda motiv neovisnih političara?!

Tako je, i sam se pitam zašto su tu, a jedino što mi pada na um je pozicija usamljenog vuka u općinskim i gradskim vijećima, koji će kasnije za sitni interes preprodati vlastito podizanje ruke. Razlika između njih i 'papaka' preletača jest jedino što ovi kao neovisni legitimno daju glas na prodaju nakon izbora. Stoga sam mišljenja kako upravo ovakvim kandidatima ne smijemo dopustiti da prelaze cenzus na lokalnim izborima, jer su jamci diktature najsnažnije stranke, a nipošto jezičac na vagi demokracije. 

Našeg (i goreg) vuka

Pa dobro, sasvim je jasno da mi nudite protuargument, a je li, ako nećemo za neku reformu, ne sugeriram li da glasujemo za dobro poznato zlo koje nas pritišće već tri desetljeća?!

Ni najmanje. Maloprije spomenuh obojeno političko nebo u Bosni i Hercegovini. Lokalni izbori baš ovdje nude šarolikost. Možda vam određena stranka i ne odgovara kada slušate priču iz visokog političkog društva, entitetskih i državnih parlamenata, domova, vlada...

No sigurno vaši sugrađani iz takvih stranaka imaju dobre ideje, imaju probran tim ljudi s kojima mogu ponuditi alternativu učmaloj svakodnevici, bilo da se radi o asfaltiranju lokalnih cesta, bilo da se radi o elektrifikaciji sela, bilo da se radi o poticanju lokalne ekonomije.

Ono što želim reći jest da ne morate birati dobro poznatog 'našeg u gori vuka'. Ima vukova i vučica prilično sposobnih i po strankama koje su nazočne u politici već odavno, ali nikako da uspiju doći do izražaja jer, prisjetimo se, nadzorne odbore i povjerenstva drže vladajući demokratirani, prisjetimo se samo Nešića i čistke DNS-a. Ali za razliku od onih gorespomenutih neovisnih, iza ovako sposobnih ljudi stoji barem kakva takva mašinerija stranke, i njihova obećanja sutra neće biti tako lako blokirati kao neovisna, ničim vezana obećanja usamljenih podizača ruke.

Varošarije

Želio bih vas zamoliti da u lokalne izbore ne ulazite olako. Nakon tri desetljeća konačno je sazrela kritična masa nezadovoljnih birača i stranački organiziranih pojedinaca. Došlo je vrijeme za smjenu generacija.

Da je smjena generacija na pomolu, dovoljno gore primjeri Hrvatske i Srbije. Srbija je, u jeku pandemije, predala apsolutnu vlast Vučiću, sada im slijedi teško razdoblje postupnog ukidanja društvenih sloboda. Radna mjesta su poželjna, ali ne radi njih izgubiti slobodu. Imali smo to u Jugoslaviji, znamo kako je skončalo. Prije ili kasnije pukne.

U Hrvatskoj je na snazi ostala demokracija, ali po koju cijenu, da bi se iskoprcao na vlasti, skoro pa gubitnički HDZ prodao je svoju desetljećima prepoznatljivu političku platformu i pretvorio se u stranku izrazitog centra, koja nastoji zadovoljiti i lijeve i desne i na kraju će ponuditi dugotrajnu stagnaciju.

Pred nama je teško razdoblje, nedvojbeno, i u zdravstvenom i ekonomskom i društvenom smislu. Ali sada trebamo posebno obzirno pristupiti izborima. Nikada neće biti snažnije stranke tri stuba daytonski proklete Bosne i Hercegovine. Zvijer kada je ranjena, najstrašnija je. Oni se grčevito bore za opstanak jer su svjesni da je nakon tri desetljeća došlo vrijeme smjene generacija. Ali to znači jednu pozitivnu stvar, ako su oni svjesni, znači da su u strahu i da počinju raditi greške u koracima. Ako ih sada ne možete svladati, nemojte nikad.

Sutra ćemo izići iz pandemije, nije ovo prva kuga čovječanstvu. Ali tada nam u vijećima trebaju ljudi koji će, ako ne na vlasti, biti snažna oporba i kontrola načelnicima. Ili vi želite i u svom malom mjestu još nekih desetljeće i pol poput Mostara pod Ljubom?!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.