Kome ba da se mi prilagođavamo?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije tako davno bio Bledski strateški forum na kojem se, između ostaloga, raspravljalo i o našemu europskom putu. Na tribini u kojoj smo mi trebali sudjelovati nisu su pojavili Milorad Dodik i Zdravko Krivokapić, na prvi pogled koincidencija, ali kad pogledate da su na forumu u radu sudjelovali predstavnici Kosova, kao i da je Aleksandar Vučić bio na drugim panelima, a ne i na onom gdje je prvu riječ dobio predsjednik Kosova... je li, sve se to 'slučajno' poklopi. Tipično balkanska šuplja priča. Mi bismo kao nešto, a oni nam kao ne daju.

Tjedan iza nas provodimo smišljajući šale na račun Crnogoraca, pogotovo mi je simpatična ona gdje i policajci 'kornjače' i prosvjednik s crnogorskom zastavom sjede na klupama, jedni 'protiv' drugih. Realno, duboka vjerska podjela između dvije pravoslavne struje nama ovamo izdaleka izgleda prilično šašavo. Nije ti jasno oko čega se to toliko svađaju, čija su ocila zamotanija, čiji je Krist teži križ nosio.

Realno, većini današnjih tumača religijskih pitanja nejasno je zašto je uopće došlo do podjele kršćanstva na istočno i zapadno. Hajde recimo da je od Oca po Sinu mnogo drukčije od Oca i Sina, ama svi mi znamo da je u pozadini bila ozbiljna politička podjela, baš kao i kod ubojstva biskupa Arija, baš kao kod dualističnoga zoroastrističkog viđenja kršćanstva. U pozadini svega je obično politika. Ali je li baš da je nama u Bosni i Hercegovini toliko smiješna?!

Ne treba toliko daleko gledati u prošlost Bosne i Hercegovine da bi se pronašli slični vjerski ispadi. Osamdesetih godina prošloga stoljeća među katolicima je došlo do podjele oko Gospe Međugorske. Devedesetih godina ponovno se podijelila crkva po pitanju Dekreta, franjevaca i salezijanaca u župama. Pa su fizički napadali biskupa, pa su zazidavali crkve, pa su prijetili paljenjem vjernika i crkvi.

Jednostavno, jedino objašnjenje koje se može izvući jeste da su ljudi protiv promjena, protiv napretka, da je čitavo društvo blago autistično i ne podnosi remećenje naučenih, makar i pogrešno naučenih protokola.

Smiješni su, ali ne smješniji od nas

Nama se lako smijati Crnogorcima, tri desetljeća oni su pod Milom. Nama se lako rugati i Srbijancima, još malo pa će i oni biti tri desetljeća pod Acom. Ali po čemu smo mi napredniji?!

Jedine promjene koje smo u Bosni i Hercegovini doživjeli od Daytona jesu da je SNSD zamijenio SDS, kao i da je Komšić i dalje... ah, da, Komšić nam je isti, samo nije SDP nego DF Željko.

U Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije još uvijek stoji da je prvi čovjek ovog administrativno-upravnog dijela Federacije BiH guverner. Tek neki dan su priznali da je ćirilica ravnopravno pismo u županiji. Ono, da nemam kalendar na mobitelu, ponekad bih se pitao nisu li još devedesete godine.

Mi stvarno imamo problem s promjenama naučenih protokola. Da se malo zakopam po vlastitoj arhivi, mogao bih vam ovdje postaviti desetak primjera tekstova koji su napisani prije desetljeće, a kao da su svježe iz tipkovnice. Evo sad će obljetnica zločina u Grabovici, mogu izvući tekst od prije godina i samo datume promijeniti. To je samo danas ili sutra. Sejdić i Finci, Pilav, apelacija Bože Ljubića, Dayton 2, sedamnaest podijeljeno na tri, iseljavanje, deponije, sportska dvorana, ujedinjenje škola glazbene i likovne, treća osnovna, kolektivni smještaj prognanih... doslovno u koji god segment društvenog života da zaviriš, naići ćeš na ista pitanja koja se godinama ne rješavaju, ne mijenjaju.

Čudi se netko kada ljudi odlaze odavde, ne znam zašto, ljudi imaju život i pored ćirilice i latinice, i pored deus ex machina ustoličenja na Cetinju, i pored naziva predmeta na Lijeplju. To nisu razlozi da život stane. A nama životi stoje. I ne samo da stoje, nego se osipaju i drobe, a vrijeme ne čeka, ono linearno teče samo naprijed, nikad unatrag.

I učenje iz pogrešaka je učenje

Naime, nemoguće je objasniti da već tri desetljeća ljudi u Bosni i Hercegovini, ali ne samo ovdje, očekuju druge rezultate od istih lidera. Kako Dragan, ili Bakir, ili Mile da promijeni išta u svojoj politici u gotovo dva desetljeća, on može samo biti stariji i tvrdoglaviji oko istoga, samo gubeći sposobnost da postigne kompromis. Dobro, možda Dragan sad kad ima bistu i grb naglo promijeni duh Draganov u duh Josipa Broza. Je li, isto toliko je vjerojatno da će WRC voziti rally turnir u Ilićima, baš kao što vozi u Kumrovcu.

Manjak je inteligencije kada istim postupkom koji uporno ponavljaš, očekuješ drugi ishod. U tom slučaju nam iskreno nema pomoći. Glupi smo, kao narod, kao narodi, kao političke grupacije, kao društveni poredak, kao civilizacijski segment. Glupi smo. Glupi smo kao smiješni pas koji pokušava preveliku grančurinu unijeti u kuću, ali neće grana kroz vrata. I on pokušava i pokušava, ali svaki put na isti način grana zaglavi. Do neke genetičke manipulacije, ili barem evolucijskog skoka, neće grana kroz vrata.

Ako smo ipak neki oblik autističnog društva, onda nam ima male šanse za pomoć. Da usvojimo nove prakse, nove običaje. Da nam se posveti liječnik, ili društveni psiholog, ili oboje. Pritom ne mislim doktor kao akademik s darovanom titulom. Nego, netko široko načitan, obrazovan, radišan, vrijedan.

A ne netko tko će nas sramotiti kao članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine na Bledu. Svi sudionici govore engleskim jezikom, njih dvojica nazočnih razvlače onu jadnu prevoditeljicu. Gube vrijeme i nama i njoj i sudionicima foruma. Nema Europa vremena za naše deuse ex machina. Ako ništa drugo, da nam nešto pokažu da su izgradili u tolikoj karijeri. Evo Komšiću treći mandat, dosad je i engleski mogao naučiti, da je učio samo tijekom radnih sati. Jer znamo da u ta tri mandata nije riješio niti jedan problem bosanskohercegovačkih Hrvata, za koje se izdaje da ih zastupa.

Ne znam, ali ako vi ne želite napraviti neki iskorak u svojim razmišljanjima, ne možete očekivati promjene. Nema reakcije bez akcije. To se jedino u Svemiru ne mijenja.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.