Nereče se sako vego sakao

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Godina je 2015. i svi smo mi mlađi, ponetko i ljepši. Na sva se zvona obilježava dvadeseta obljetnica Okvirnoga sporazuma o prekidu sukoba na području Bosne i Hercegovine, poznatoga prema američkom gradiću u kojem je potpisan – Dayton, savezna država Ohio.

Sjećam se kako je te godine organiziran niz tribina, manifestacija, kako smo mi novinari snimili milijune onih glupih tematskih priloga, sve je to kao nešto trebalo pozvati ovdašnje političare da konačno prevrnu list i krenemo ka euroatlantskim integracijama. Naravno da je ta čitava godina polučila uspjeha koliko i kad nekome bijesnom kažeš: 'Smiri se.' Ono što je ipak zanimljivo jeste kako su Srbi tada jednoglasno tražili da se Dayton poštuje do u slovo. Povremeno bi Milorad Dodik, tada predsjednik Republike Srpske, žugnuo da je međunarodna zajednica iskoristila dva desetljeća kako bi potkopavala Srpsku i sve ono što je u Daytonu postignuto, no uglavnom, tada je bila priča da od sporazuma ne odustaju. Sjećam se da je HDZ Bosne i Hercegovine u Mostaru organizirao značajnu konferenciju na kojoj je sudjelovao svatko tko se smatrao bitnim u tadašnjem političkom životu, pa su tu bili veleposlanici, Inzko, Sejdić i Finci, tri člana Predsjedništva BiH (tada je Ivanić bio srpski član), doslovce, svi bitni. Bilo je riječi o mogućem Daytonu 2, kako su ga tada prozvali, odnosno nekom novom rješenju koje bi istodobno ispunilo želje Hrvata koje su tada uistinu bile utjelovljene u duhu Draganovu, jer nije ni bilo neke ozbiljne alternative. Ivanić, i tada vrlo izravan političar, naveo je da se o tome ne može pričati jer u BiH postoje tri viđenja te politike novog sporazuma: unitaristička, trećoentitetska i secesijska. Svako od tih viđenja u jednoj od tri strane izazivalo je i tada kao i danas, okretanje želudca. Znači, jok.

Đekna

Zanimljivo je da su se na jednoj takvoj tribini u Banjaluci malo ono k'o sporječkali Mile i Bakir. Mile reče da je BiH pred raspadom, što je, je li, stalo na žulj Baketu, ali Mile tada reče i sudbonosnu rečenicu koju je od tada sve češće i češće ponavljao, otprilike kao Hugo dalmatinska youtube-ara svoju Maru. Ne da je nešto trulo u državi Danskoj, nego da se on zalaže za, citirat ću, 'očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma', ali i kako on smatra, sad ovo neću citirati, da je ključ svih spoticanja u Bosni i Hercegovini taj što se ne uvažava realnost. A realnost, to je to što je u Mostaru bio izrekao Ivanić, jedan od rijetko izravnih bh. političara.

Prošlo je šest godina i ne slavimo nikakvu obljetnicu, osim dvadesete od američke portable demokracije u Afganistanu. Bosna i Hercegovina se, vidi čuda, još nije raspala, a ka'će, ne zna se. I dalje se isto prepiru, Dodik sa srpskom oporbom, Dodik sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, samo što je sada tu termofor Džafke, imao je Bakir prečih planova u ovom mandatu, tipa implementirat Sebiju za protoajatolaha i udat šćer. Otprilike, sve je isto, samo njega nema, pritom njega mislim, Inzka.

Nema Inzka i sama ta činjenica da je glazbeni mogul i totalna antipromocija ulozi međunarodne zajednice u BiH Valentin otišao kući naljutila je Mileta. Toliko je ljut Mile da je uspio nagovoriti rusku diplomaciju da se sramoti po sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a isto koliko se američka sramoti oko portable demokracije na Bliskom Istoku. Da bi mu ostao u dugom sjećanju, Valentin mu je ostavio jedinu ozbiljnu odluku u svojem mandatu, izmjene Kaznenoga zakona koje se tiču negiranja međunarodnih presuda o ratnim zločinima.

Mile dakle, nema nikakvog izravnog kontakta sa Schwartzom osim nekoliko ranijih prepucavanja po medijima, toliko bitnih da su ih upamtili samo oni koji su se pripremali za kvizove na HRT-u. Ali je ljut na njega, jer njegov BFF Valentin nije više tu. Prvo je nagovorio oporbu da kao svi dreknu da će prestati sudjelovati u radu zajedničkih institucija. A onda, dok je stigao kući, sjeti se Mile da se možda malo prenaglio, da bi mu i zajednički projekti, čitaj proračun mogli propasti. I onda odlučio kao poluglasno vikati na BiH. Vidio u proteklih mjesec dana da ga nitko osim RTRS-a ne zarezuje pet posto, a ni ovi ne bi da ne moraju, on, je li, odlučuje o njihovu proračunu. Onako, 'ispotiha'.

I proteklog tjedna Mile kaže da je Dayton mrtav i da je on spreman uz blagoslov Vučića i u društvu Turske i Hrvatske pregovarati o Daytonu dva.

Pa nismo vesla sisali

Zanimljiva konstatacija. Mile, istinski zagovornik mirnog razlaza Bosne i Hercegovine proteklih nekoliko godina sada bi pregovarao o novom Daytonu. Pazi, ovako radikalan zaokret ne pravi ni uvrijeđena mlada kad pojede govno pred svekrvom. Šta bi onda Milenom?!

Prvo, da se netko realno dohvatio ovog šupljaka od prijedloga, o budućnosti Bosne i Hercegovine odlučivali bi pretendenti na segmente suverenosti ove ničim krive napaćene zemlje. Znači, ni u kojem slučaju tu se ne bismo pitali ni ti ni ja niti bilo tko tko ovdje živi i ima pravo odlučivati.

Drugo, kako će o budućnosti planirati netko tko je non-stop dijeli? Tajna je ipak u proračunu, je li, i Mileni ima digitron pa zna koliko će mu zajedničkih projekata propasti u zajedničkim institucijama, a netko bi onda zatražio i one obveznice pred londonskom burzom (kako brzo ljudi u ovoj zemlji zaboravljaju, nevjerojatno).

Treće, kako je Dayton tek sada mrtav. Osim što je Okvirni sporazum doista zaustavio rat, znači svoju je funkciju ispunio, u svemu ostalom riječ je o mrtvorođenčetu. Ustav Bosne i Hercegovine nikad nije nastao, nego se oduvijek primjenjuje taj nesretni Okvirni kao kofol Ustav. I same te činjenice Bosna i Hercegovina nikad nije dobila punokrvna tijela vlasti, tipa Vladu BiH, nego se ostalo na Vijeću ministara, kao da je ne daj Bože, u pitanju neko vijeće staraca u talibanskom Afganistanu.

Osim toga, Dayton nikad nije potpisan u smislu u kakvom smo ga mi godinama primjenjivali. Ako meni kao napol laiku ne vjerujete, eto upitajte bilo kojeg politologa, suvremenog povjesničara, poznavatelja diplomatskog engleskog jezika... Dayton nikad nije preveden na jezike naroda Bosne i Hercegovine, nego je netko to prevodio otprilike ono kao da sad meni date da prilagodim Google Translate, malo padeže dotjeram i tako to. A da vrhunac gluposti bude još naglašeniji, mi smo i tu nakaradu od prijevoda u međuvremenu izgubili.

Što ako vam kažem da problem Sejdić-Finci uopće ne postoji u engleskom Okvirnom? Što ako vam kažem da nikad nismo ni počeli živjeti Dayton, sasvim normalan mirovni sporazum na engleskom jeziku, pa nije prvi mirovni sporazum kojeg je amenovala angloamerička administracija? Što ako vam kažem da sva ova Milina priča i politika nije stvarna, ali vi ste odabrali plavu pilulu davno nekad kad je Matrix još bio hit u kinima. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.