Od vica do utopije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prilikom nedavne posjete Sarajevu, Tayyip Erdogan se, usput, kada je našao nešto slobodnog vremena od svadbenih obveza, susreo i s našim "dvoglavim" Predsjedništvom. Zašto "dvoglavim"? Pa imate s jedne strane "dvoglavog" bošnjačkog člana, a s druge "jednoglavog" Dodika. Tri glave, dva entiteta.

Taj sastanak će se pamtiti isključivo po "prijedlogu" Milorada Dodika s kojim je izišao pred novinare. Dodik je pozvao hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, da zajedno s Tayyipom Erdoganom i Aleksandrom Vučićem, posreduje u pregovorima o budućnosti zemlje, zbog toga što su dosadašnji međunarodni predstavnici izgubili njegovo povjerenje, jer su radili isključivo u interesu jednog naroda, Bošnjaka, čime je gotovo u potpunosti derogiran Daytonski sporazum.

"Ako je moguće da u konstelaciji Erdogan, Vučić, Milanović razgovaramo, razgovarat ćemo. Ako ne, vidjet ćemo", izjavio je novinarima Dodik. Ovo njegovo zloslutno "vidjet ćemo" je, čini mi se, jedino što treba imati na umu kada je riječ o ovoj inicijativi.

U ovdašnjim političkim igrama bez granica, slična inicijativa nije neka posebna novost, osim što je, preko Zorana Milanovića, ovaj put u igru uključena i hrvatska strana. Treba se prisjetiti trilateralnih susreta u Srbiji i u Turskoj od prije nekoliko godina, kada je dogovorena izgradnja autoputa Sarajevo-Beograd, iz kojih je u potpunosti bila isključena hrvatska strana. Dakle, s bosanskohercegovačke strane se radilo o troglavo-dvoglavom formatu u kojem djeluje aktualno Predsjedništvo BiH.

A usput se, i u Beogradu i u Ankari, razgovaralo i o "budućnosti BiH". Radilo se zapravo o pokušaju da se relaksira politika na relaciji Sarajevo-Banja Luka, kojim bi se ujedno oslabila mitska osovina "Dodik - Čović". Najavljeni autoput bio je samo prigodna mrkva od koje, usput, građani Bosne i Hercegovine u konačnici ne bi imali ništa. Po onom starom principu: pare vaše - ideje naše.

Odmah su povodom najnovije Dodikove inicijative guknuli naši zmajevi, dvoglava bošnjačka aždaja, prijeteći iz svojih plastičnih puškica, u smislu kako se nešto slično ne može realizirati na miran način. Javili su se i ovdašnji "politički analitičari", kao i hrvatski komšićoidi, optužujući Dodika da je Daytonski mirovni sporazum proglasio "mrtvim", i da je ova inicijativa neka vrsta zagovaranja Daytona II, na što se spremno upecala i zbunjena republičkosrpska oporba.

"Najava novog dogovora znači i najavu Daytona II što je direktno igranje sa sudbinom Republike Srpske", izjavio je predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović. Republičkosrpski oporbenjaci nikako da shvate jednu notornu činjenicu, da je svako natjecanje u srbovanju s Miloradom Dodikom unaprijed osuđeno na poraz.

Oglasio se, očekivano, i Zoran Milanović: "Daytonski sporazum nije propao, nego ga se ne poštuje. Tu inicijativu dobronamjerno tumačim. Namjere su da se pridržavamo Daytona, no uporno ga krše određeni ljudi i političke grupacije, predstavnik bošnjačkog naroda i predstavnik hrvatskog naroda. Optužuju Hrvatsku da je dio udruženog zločinačkog pothvata. Ne vjerujem da je to realna inicijativa, čim vam netko kaže da ste zločinac i kriminalac, znači da vam ne vjeruje."

Samo je naivne, ili one koji se prave naivni, a takva je velika većina naših političkih dužnosnika, mogla iznenaditi ova Dodikova inicijativa. Hajdemo je, na trenutak, shvatiti ozbiljno, pa je pokušati sagledati sa svih strana, smrtno ozbiljno, kao pravi "politički analitičari". Što bi se dogodilo da je kojim slučajem bošnjačka strana zagrizla Dodikovu udicu? Indirektno bi bacili u vjetar sav "trud" međunarodne zajednice predvođene notornim visokim predstavnicima koji su dolazili i prolazili kroz ovu zemlju, a koji su, kako to tvrdi Dodik, što nije daleko od istine, radili isključivo u interesu bošnjačke nacionalističke politike, jedine koja i postoji.

Uz to, prihvaćanjem Erdogana kao jednog od medijatora, u ovom slučaju ključnog, bošnjačka politika bi osporila autoritet međunarodne zajednice, što je najkraći put u vlastitu propast. Na koji način bi Dodik reagirao u tom slučaju? Pa rastegao bi tu novu političku trakavicu unedogled, jer dugoročno održavanje trenutne situacije odgovara isključivo Dodikovoj politici, kao siguran put u ciprizaciju Bosne i Hercegovine.

Što je, onda, Dodik imao na umu, kada je izišao s ovom inicijativom? Po mome mišljenju, njegov prijedlog nema nikakvo dublje značenje. Radi se, prije svega, o nedvosmislenoj poruci upućenoj Christianu Schmidtu, novom visokom predstavniku, s tim da je Dodik, usput, duboko gurnuo prst u oko zapadnoj politici predvođenoj SAD-om, u svjetlu onoga što se događalo prethodnih tjedana u Afganistanu. Dodik ih je zapravo ismijao na jedan brutalan način, prikazujući im neku "novu realnost" nakon američkog geopolitičkog fijaska u Afganistanu. Mislim da su ovo pravi razlozi ove "inicijative", jer Miloradu Dodiku se može pripisati svašta, ali nikako to da je naivan.

Prije nekoliko dana održan je drugi vanredni Kongres Naše stranke, otprilike u vrijeme kada se donekle stišala prašina koju je podigao Dodik, na kojemu je izabran novi predsjednik te stranke, aktualni premijer Vlade Sarajevske županije Edin Forto. Na Kongresu je, također, donesena deklaracija o djelovanju te stranke u narednom periodu, puna one jeftine stereotipije, od "opredijeljenosti za euro-atlantske integracije" pa do zalaganja za "građanina-pojedinca", za naše sejdiće i fincije. U deklaraciji se spominje i Izborni zakon.

Iz pitijskog priopćenja nakon Kongresa, teško je zaključiti na koji će način Naša stranka pristupiti izmjenama Ustava i Izbornog zakona. "Snažno smo protiv zloupotrebe etničkih prava kao mehanizama dominacije političke elite i jedne grupe nad drugima te teritorijalnog rasparčavanja zemlje. Smatramo da svaki građanin mora imati mogućnost da se kandiduje i bude biran za svaku poziciju u ovoj zemlji te da nikome ne smije biti uskraćeno pravo glasa", navedeno je, između ostalog, u priopćenju.

Ipak, gostujući u središnjem Dnevniku Federalne televizije, Edin Forto je ipak otkrio neke detalje vezane za prijedlog ove stranke oko izmjena Izbornog zakona. Naša stranka, tako, predlaže "jednoglavo" Predsjedništvo BiH, predsjednika čije bi ovlasti bile simbolične. Također, traži se ukidanje Doma naroda na republičkoj razini. To faktički znači da bi se Izbornim zakonom izbrisalo takozvano "entitetsko glasanje", po kojemu političari iz jednog entiteta mogu blokirati što god im padne na pamet. Ova aktualna kriza, možda najteža od Daytona do danas, proizlazi upravo iz tog pogubnog principa.

Ovaj prijedlog Naše stranka imao je nekakvih izgleda u "predkomšićevsko doba", kao dobro došla inicijativa, u vrijeme dok još nije nastupila vješto podgrijavana politička atrofija Bosne i Hercegovine po principu "što manje Bosne i Hercegovine - tim više Republike Srpske", kada je međunarodna zajednica mogla nametnuti što god je htjela, dok je to danas čista utopija, namijenjena prije svega uhu vlastitog biračkog tijela. A zbog toga je, zapravo, i donesena, kao uostalom i inicijativa Milorada Dodika spomenuta na početku ovog teksta.

Jesu li čelnici Naše stranke toliko naivni da vjeruju u uspjeh svoje Deklaracije? Čisto sumnjam. U bosanskohercegovačkom političkom bestijariju nema naivnih. Radi se o esencijalnom političkom darvinizmu po kojemu su dopuštena sva sredstva, pa i zaglupljivanje biračkog tijela pobuđivanjem nerealnih nada, što je zapravo sukus svih bosanskohercegovačkih politika u posljednjih dvadesetak godina, politika koje se kreću u rasponu od dodikovskog vica pa do "patriotskih" utopija, odnosno šupljaka, što bi bio možda najprecizniji prijevod na bosanski jezik izraza utopija.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.