Željo moja, tugo moja…

Ljudi dobre volje, može li to bolje?

Kad bi se sve te najljepše novogodišnje želje koje smo odaslali ovih par dana barem u deset posto slučajeva pretvorile u cjelogodišnju pozitivnu energiju, mislim da bismo bili na konju.
Kolumna / Kolumne | 02. 01. 2020. u 10:00 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad bi se pregršt zdravlja, veselja, seksa i novca, koje smo tipkali drugima nekako zadržao u nama kao stalna želja da u narednih 12 mjeseci tim istim ljudima bude zbilja dobro, mislim da bi konj konačno pojurio u pravcu kojem načelno težimo, ali ga svih ovih, skoro pa trideset godina, realno zaobilazimo.

No, bojim se da je većina naših želja samo glasan prdež u prazno, ali to nikome ne pada na pamet priznati, pogotovo ne u vrijeme masovnog, gotovo opsesivnog čestitanja. Ritual kojim za Novu godinu reklamiramo sebe kao dobre ljude, kako se to popularnije kaže – ljude dobre volje, a koji uključuje tipkanje, zvanje ili slanje smajlija i memova, vrlo brzo će pasti u zaborav.

Već koji dan nakon "najluđe noći" mi ćemo se vratiti u kolotečinu u kojoj je dobra volja već stvar rezervirana za one koji znaju odoljeti najnižim strastima i svim onim grijesima koje znamo kao smrtne. Svi ostali uskoro će prestati biti ljudi dobre volje, reklame će se skinuti skupa s blagdanskim nakitom i sve će se opet vratiti u normalu – ili što reče jedan moj frend – još samo da prođe i ovaj pravoslavni Božić, pa da se opet lijepo pohvatamo za vratove.

Neki će se možda već večeras, evo recimo, nakon nove runde sučeljavanja predsjedničkih kandidata u Hrvatskoj, poželjeti obračunati s osobama koje nekritički navijaju za onog kandidata koji nije njihov. U naletu crvenila u uši i obraze poželjet će napisati oštru kritiku punu psovki i omalovažavanja, što ne bi bilo ni toliko čudno da jučer na istu adresu nije odaslana poruka s najljepšim željama…

Balašević bi to lijepo sažeo u kultnu rečenicu – Je l' to bilo samo fol?

Zbilja, kolika je stvarna specifična težina, kolika je vrijednost naših božićnih, naših novogodišnjih i uopće svih tih poruka koje šaljemo u doba masovnih čestitanja? Zauzmemo li veseli, dobronamjerni stav jer to, eto, tako treba – i sudjelujemo li, zapravo, u predstavi koja sama od sebe klizi, baš kao i alkohol koji malo po malo budi u nama želju da sve izljubimo i da smo sa svima dobri. Je li rok trajanja naših želja jednak brzini isparavanja alkohola iz organizma, odnosno je li dobar afterpartni piš označava rok trajanja dobrog čovjeka?

Naravno, rijetko tko će priznati da su njegove poruke tek dio masovnog rituala, jedne kolektivne mehaničke radnje, tog igranja u kolu, može se ispostaviti, gomile licemjera. Rijetko tko će prihvatiti i najmanji tračak sumnje da njegove najljepše želje upućene drugima možda i nisu tako čiste i iskrene.

Bez svake sumnje, reći ćete da su upravo vaše najljepše želje i ovaj put bile su najiskrenije moguće. One su upućene ljudima koje volite, a kako ste široka duša, imate barem nekoliko stotina prijatelja kojima ste poslali najljepše želje Viberom, WhatsAppom, Facebook Messengerom - ili jednostavno lajkali njihove želje upućene svima na Facebooku. Za druge ne garantirate, ali vi ste ti koji su sto posto iskreni u svojim željama i čestitkama, zar ne?

Dobro, neka bude tako, ali u čemu je onda problem tokom godine? Znate o kakvom problemu govorim, nemojte se praviti naivni – zbog čega vam toliko ljudi koje poznajete ipak tokom godine ide na živce, zbog čega im svaku objavu na Instagramu ili Facebooku gdje uživaju teška srca obilježite lajkom?

Zbog čega sasvim intimno želite da se okliznu na bananu, da im prisjedne koktel ili da pokvare stomak školjkama? Zbog čega njihovu sreću relativizirate nekim kontraargumentom u kojem je sve to zapravo samo laž ili rado kažete u povjerenju kako im se, eto, posrećilo, namjestilo, posve nezasluženo, a nije vam mrsko reći niti da je ta tobožnja sreća rezultat nečasne radnje? Ne zaboravite, poželjeli ste sreću, pa u čemu je onda problem ako je ljudi zbilja imaju?

Zbog čega, nakon svih divnih želja koje ste sami poslali u novogodišnjoj noći, potajno želite da vam nekad, onako, ti ljudi u nesreći zakucaju na vrata ili s nekim velikim problemom zaplaču na ramenu? Ili da vam barem zazvoni netko s kim ćete ogovarati treću osobu, koja je, trebam li napominjati, također dobila vaše najljepše želje, te ih uredno i vratila? Dobro, dobro…niste vi od takvih, mea culpa…

Vi ste okruženi dobrim ljudima, kao što ste i sami. No, hajde ovako, ako ste vi dobri, a oni također dobri, zbog čega tako lako drugim danima potežete onu tezu da je ovaj svijet otišao do đavola i da nema više pet poštenih ljudi u ovom društvu nepravde? Da podsjetim, poslali ste barem dvije stotine čestitki u zadnjih tridesetak sati, prigodno odgovorili na još toliko…zar nisu svi ti ljudi pošteni, dobri i vrijedni poznavanja? Ako jesu, pa čemu onda frka, čemu onda loše raspoloženje i kriziranje o nevaljalim ljudima, društvu i državi koja vas svako malo uhvati tokom godine?

Ako već Nova godina nije bila fol i ako ste to zbilja tako mislili, je li onda fol vaša svakodnevica do vrha napunjena negativnom energijom u kojoj malo što valja, u kojoj ste nepravedno zaglavili i u kojoj se svi oko vas doimaju sretnijima? I svi ti sretniji, mlađi, luđi, bogatiji, to su postali apsolutno nezasluženo, zar ne? Dajte, molim vas, hoćete li mi reći da nemate takve dane? Hoćete mi reći da ste 365 dana u godini zbilja ogledni primjerak ljudi dobre volje?

OK, nisam vas htio vrijeđati, nisam čak mislio ni obezvrijediti ritual čestitanja i slanja najljepših želja, uostalom, i sam ih šaljem.

Zbilja, moj jedini cilj je bio da vam napomenem da najljepše želje ne smiju umrijeti s prvim danima nove godine. I da se morate sjetiti što ste napisali u "najluđoj noći" uvijek kada vam isti ti ljudi kojima ste željeli dobro na neki način ne budu više dobri. Sjetite se napisane želje i onda prvo razmislite je li ipak, barem malo, i do vas? Udahnite duboko nakon toga. I lagano izbacite zrak. Ponovite onda još koji put.

Tako se, naime, zbilja postaje čovjek dobre volje. I ostaje.

Sve drugo je, napisao sam već, prdež u prazno. Kratkotrajan spektakl, baš kao i vatromet, petarde i slična pirotehnika ispucana u tamnu noć.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close