Popis Draganovih birača

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U svijetu su ljudi svašta nešto izumili na struju. Tako, recimo, u svakoj bolje opremljenoj robnoj kući imaš kupiti internetski ruter na struju – na struju jer internetski signal ide kablom kojim inače puniš mobitel, usisavaš kući, hladiš pivo. Prije nego je automobil izumljen na unutarnje izgaranje benzina, bilo je raznih pokušaja, tako je prije izumljen i auto na ugljen (ćumur), odnosno parni stroj, pa je onda izumljen i na struju. Prošlo je stoljeće dok su ljudi uvidjeli da je to u priliku jeftinija opcija, pa je tako svojedobno Mate Rimac, kad mu je na utrkama krepao BMW trica kocka, unutra ugurao elektromotor. Danas ga znamo kao lika koji je praktično napravio najbolji auto na struju i potom kupio veliki Bugatti.

Ljudi su stvarno svašta izumili na struju. Imaš sad formulu na struju. Imaš onda kod Einhella ili Makite frezu na struju, motorku na struju (sama činjenica da se u nas zove motorka pila, a ide na struju, genijalno).

I naša zemlja nije ostala dužna civilizaciji, ali je naš izum na struju onako više transcedentalan, i lagano briše razliku između deusa, homoa i machinae. U nas je nedavno Dragan izmislio pretplatu na struju. Smijte se vi, ali jednom će u enciklopedijama ostati zabilježeno kako je on prvi čovjek koji se dosjetio da se za privatnu televiziju uplaćuje marka na struju. Nakon što znamo svi dobro kako se sjetio da se plaća pola marke za obnovljive izvore koje niti imamo niti koristimo. Napomene radi, Mesihovina ili Podveležje nisu to za što plaćate pola marke na struju, to su industrijski razmjeri, pola marke je za poticanje utopljivanja stambenih objekata, pomoć pri kupovini automobila na struju, pravljenje solarnih panela na školama, crkvama, domovima...

Kratka povijest hrvatskih medija

Da se ne zezamo, marka za Radioteleviziju Herceg-Bosne je sasvim ozbiljna priča. Prvo, ova kuća je u nekoliko navrata isključena iz uvezivanja javnih medija u Bosni i Hercegovini, kao što je primjerice nastala današnja FENA, iz dvije nacionalne novinske agencije koje su funkcionirale unutar Federacije Bosne i Hercegovine.

Sjećate se, dakle, gašenja Erotela, gašenja Hrvatske Radiopostaje Mostar. Tek pukom srećom RTVHB izbjegla je istu sudbinu, ali je dugo tek životarila u financijskom smislu. Pa ipak, u toj svojoj financijskoj nedaći, iznjedrila je ova kuća brojne kvalitetne reportere koji danas rade u drugim medijima s 'državnom frekvencijom'.

Onda je došlo nekoliko privatnih projekata, primjerice NašaTV, koja je ispočetka izgledala kao da ima strašan potencijal, iako bilo tko tko iole poznaje funkcioniranje masmedija zna da se s milijun maraka ne može pokrenuti televizija. Radio, manje-više, novina, tako-tako, portal definitivno. Ali za televiziju je to premalo novca, ako planirate poslovati u skladu sa zakonom.

Osim sjajnog studija i mlade, ali perspektivne ekipe novinara, NašaTV nije imala ni marketing kao Nov@ ni moćnog mecenu kao što primjerice ima Al Jazeera. Znači, u poslovnom smislu ćorsokak. E kad se ubrzo uvidjelo da taj projekt Draganove raje ne može opstati, odluče oni spojiti taj privatni medij s javnim medijem RTVHB koji je također bio u financijskim poteškoćama, ali još uvijek držao grlo iznad vode i još nekim medijskim fusnotama u BiH, čisto lokalnog karaktera. Spojeni su logikom elektroinženjera: dva minusa dat će plus. Otud valjda poveznica sa strujom. 

Dragan bez dna

Vrlo brzo nakon pompoznog starta rada, u otužnom studijskom prostoru, uz prilično razbijenu reportersku ekipu, počele su razne donacije za ovaj polujavni, a poluprivatni medij. Tako je zabilježeno kako je ministar Hadžović za ovaj medij lani izdvojio 220 tisuća konvertibilnih maraka, no izvješće ne bi dospjelo u javnost da su u njemu navedene svrhe rashoda. Dakle, nije bilo riječi o doprinosima, plaćama, troškovima električne energije, Interneta... ne zna se, da parafraziram poznati moto.

Nije sporno što je javna institucija dala novac mediju koji pokriva teme iz ove županije. Neobično je što je novac za RTVHB jednak iznosu svih ostalih medijskih kuća u županiji zbrojenih. Neoprostivo je što vlasnički udjeli ovog javno-privatnog  partnerstva nisu transparentno objelodanjeni, pred nadležnim skupštinskim tijelima, pa da se oni slože, izglasuju, da ovlaštena osoba potpiše, i da onda znamo koliko javni dio vrijedi, a koliko pridonosi Draganova raja.

Čak je u čitavoj priči totalno nesporno i nebitno što ovaj medij gotovo u potpunosti objavljuje isključivo priče koje se tiču opet te iste Draganove raje, dakle HNS, HDZ jedan drugi i tipa ovako neka oporbena kofol rvacka kad se mišljenje dvojice Slavenā ne kosi s Draganovim.

Utvrdismo, dakle, kako nema uopće transparentnog trošenja javnog novca, a znali ste nedavno prozivati Kosaču i Vidovića zbog onih hijeroglifa u obrazloženju troškova. Nema transparentnog trošenja, ne znamo ni šta privatni dio u vlasničkom udjelu doprinosi poduzetju, ali eto vapaja za ubiranjem kofol pretplate.

Podržite nas na Patreonu

Krajnje je nesporno da vi dajete nekome marku svakog mjeseca, da za to utvrdite i trajni nalog. Ja tako podržavam svog IPTV provajdera što mi omogućuje da gledam sportske događaje preko Velike Bare. Na isti način podržavam pojedine Linux zajednice, primjerice Lineage OS koji mi omogućuje da imam telefon bez gugla i da Dragan ne zna šta pričam kad ne želim da on zna šta pričam.

Potpuno je meni svejedno hoćete li vi utvrditi da postoji potreba da podržite javno-privatno partnerstvo prikriveno pod imenom Radiotelevizije Herceg-Bosne. Možete da ih podržite i na Patreonu, što se mene tiče, nemojte čak samo jednom markom, podržite ih s koliko god možete. Nek rade novinari, konkurencija je najzdravija stvar u novinarstvu, ja osobno danas ne bih naučio sve što znam o ovom poslu, da nisam pokušavao biti bolji ili barem se nositi dostojanstveno s konkurencijom. A kolege znaju da sam naučio štošta o medijima i funkcioniranju istih. Čak me jednom i država zvala u one nekakve interresorne grupe. Nije im se svidjelo što su čuli od mene pa me nisu više zvali. Ah, ginekološka posla!

Ono što je u čitavoj priči sporno jest da se nametnula priča kako vi niste Hrvati ukoliko odbijete dati marku za RTV Herceg-Bosne. Apsolutna glupost! Ponavljam, riječ je o javno-privatnom partnerstvu koje nije transparentno riješeno, i ako sumnjate u to da vaš novac ide u prave ruke, kao ni proscu na ulici, ne date svoju marku.

Čije su naše pare?

Ono što je krajnje nedopustivo jest da će se na upit o pomaganju u financiranju RTVHB odazvati mnogi koji vjeruju kako čine nešto za hrvatsku stvar, a zapravo je istina sasvim drukčija. Koliko kućanstava se može odlučiti za pomoć RTVHB, možda stotinu tisuća, ukoliko je suditi po glasačima HNS-a. To je stotinu tisuća maraka. Što jedna televizijska kuća može s tim novcem – realno, ništa. Možda doprinose uplatiti novinarima, eventualno nešto regresa. Dakle, ako je samo na to spala televizija na hrvatskom jeziku, onda je možemo komotno zatvoriti.

Ono što je ipak nepoznanica HDZ-u u čitavoj ovoj priči jest koliko mu je birača ostalo od proteklih izbora, na koliko hrvatskih obitelji može računati sad kad nas je Dragan raselio zatvaranjem Sokola, Aluminija, Laste, Šuma HB, Žitoprometa, zračne luke... Koliko nas je zatvorio da samo na 12 sati smijemo proviriti u maticu Hrvatsku. Sasvim je logično, kofol pretplatom koja je više kao milostinja za Draganovu televiziju i nerijetko joj je Dnevnik sastavljen od čitanja Njegove riječi i vremenske prognoze, vi na taj način pokazujete Draganu koliko nas još može vući za nos i koliko mu je još podrške ostalo. Svaka prikupljena marka za RTVHB jasan je pokazatelj glasova koje neće dobiti ni Hrvatska Republikanska Stranka, ni Domovinski Pokret, ni Socijaldemokratska Partija, ni Naša Stranka... A da ne zaboravimo kofol hrvatskog predsjednika Komšića.

Jednostavno, riječ je o popisu Draganovih birača. A print papira plaćate vi. I to vrlo skupo. Čuj marka, možeš deset listova isprintat za marku. Svi koji vjeruju kako će marka otići novinarima, za kamere, za mikrofone, za odijela, za gorivo, za gume, za plaće i doprinose... živite u zabludi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.