Tužna sudbina

Mili Bože, kud sam zaš'o

Ponekad se iskreno zapitam, imaju li naši političari imalo soli u glavi, ono barem da odglume neki napredak nego oni stvarno k'o krava simentalka kad da 50 litara mlijeka i onda lupi nogom u kantu i sve prolije.
Kolumna / Kolumne | 30. 06. 2021. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok većina vas gleda Euro 2020. kako bi primijetila dobru novu zezanciju o Rebićevim kopačkama, meni je to nekako lanjski snijeg. Naučen brojnim ispadima hrvatskih reprezentativaca koji su nerijetko koketirali s ranijim implementacijama hrvatske državotvorne uprave, govorila pozdrave iz doba Nikole Šubića Zrinjskog ili možda iz stoljeća sedmog ili već kada su se naši preci odlučili naglas izjašnjavati o psihofizičkoj spremnosti za kuću i okućnicu... jel, naježim se kad god ugledam crni dres hrvatske nogometne reprezentacije. Sad kada smo otkrili da je neki australski ili kanadski Hrvat dizajnirao dresove hrvatskoj reprezentaciji pa je nedvojbeno pobrkao boje šahovskih polja... a u Hrvatskoj su sve boje teške boje.

Pogotovo kad "zeleni" pobijede u Zagrebu. Uf! Iskreno, meni je najljepša ona kombinacija modrog dresa i onih slatkih kockica s plavom trakom sa strane, da, ona što su imali na Svjetskom, ali eto odlučiše umiroviti taj divni dres koji nam je svima priuštio brojne trenutke sreće i zadovoljstva, ne samo Hrvatima nego i drugim stanovnicima Balkana, baš kao sada što nas uveseljava Švicarska reprezentacija iščupana iz zlatnog doba Austrougarske Monarhije.

I tako, mada je Euro najbolja sporedna stvar poslije Mundijala, meni je to sve nekako program od lani i ja se zabavljam blesavijim utakmicama – tako sam noćas pratio sjednicu Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Naroda. Znači, šegačina oko Rebića i ljubavi Sabahudina Topalbećirevića prema nogometnim velikanima je mala maca naspram šou programa Ujedinjenih Naroda.

Neće meni nakav Krsto...

Ne znam pod kojim kamenom živite ako još niste čuli za prijepor oko Christiana Schmidta i Republike Srpske. Naime, Mile je nahuškao Rusiju da Rusija nahuška Guterresa da ovi njegovi opozovu Schmidta.

Kako biste razumjeli otkud toliki animozitet u Srpskoj prema nakvom Švabi, treba malo podsjetiti tko je uopće taj čovjek. U Republici Hrvatskoj, barem ovom školovanom dijelu Hrvatske koji zna koje je polje prvo u šahovnici, Christian Schmidt je zaslužni građanin prvog reda. Kao dugogodišnji njemački parlamentarac, on je imao ključnu ulogu u zagovaranju hrvatskog međunarodnog priznanja, kasnije u hrvatskom uključivanju u proces eurointegracija... Logično je da će kao čovjek koji je pomogao u razbijanju Miloševićeve Jugoslavije (s kojom se ni pola Srba nije slagalo) Christian Schmidt izazivati određeni revolt među Srbijanskom politikom koja brat bratu, kad ovako sa strane pogledaš, ne izgleda mnogo drukčije danas od tih davnih devedesetih. Jedino što je klinjo koji je tad nosio gajbu pive sada predsjednik. Dakle, mladosti, biti konobar nije ništa loše. Dapače!

No ako se Schmidt zamjerio Srbiji, kakve to veze ima s Dodikom?! Sasvim jasno pitanje, budući da se svi osim golubova lako mogu prisjetiti Dodikove podrške Tadiću prije nego je podržavao Vučića. No, hajde, u Srbiji ionako sve tako funkcionira, evo na primjer burzovna cijena Šapića koja varira kao japanski jen.

Schmidt konkretno ima i epizodu s Dodikom, kada mu je svojedobno stao na put vlastoručnoj izmjeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Konkretno, radilo se o poljodjelstvu, a budući da svi znamo da dida Mile ime hacijendu... eto tu su se pokačili njih dvojica. Osobni, sitni interesi. To sad kao da meni netko za urednika postavi Ilku Barbarića, a čak i ptice na grani znaju da sam uz Marinu Radoš i Dadu Milasa član tajnog društva ljubitelja gore navedenog kojem ne želimo ni ime spominjati.

Uglavnom, njih dva imaju povijest, ili poslovnu ili ljubavnu, ali imaju. I sad hoće Merkel da im ga turi za visokog predstavnika. Pa eto bi li se ti bunio?

Mi smo kategorično za protiv

I sad je Mile uzbunio Ivancova, ovaj Lavrova, a on opet Nebenzija i Nebeznij dolazi sinoć na redovnu sjednicu Vijeća Sigurnosti utorkom, jeste to je ona što ima točku Razno. Prvo kreće ruska paljba, tko je tom PIC-u dao ovlasti da odlučuje, nas nitko nije pitao, majorizacija, preglasavanje, trice i kučine. Tako nabrijan ruski diplomat Nebenzij narušava nirvanu predsjedatelju Vijeća Svenu Jürgensonu iz Estonije, a vidi se na čovjeku da je tu došao kao svojedobno Ramiz Jelovac u Skupštini HNŽ/K – samo da mu staž ide.

Sasluša njega Estonac i pita ima li još tko što dodat', javlja se Kinez što mu ne mogu ponoviti ime. Kinez u interesu Partije, vidi vrag odnio šalu, nemoj ljutit Srbiju, toliko smo poslova dogovorili, eto nedavno i fabriku guma u Srbiji, Srbija nam je glavni izvoznik klima-uređaja i televizora koje ne možemo prodati s našim čudnim nečitljivim imenima robnih marki... Kinez nešto mrljavi o demokraciji i pravu na samoopredjeljenje, napretku i suverenosti i sve kontaju ljudi u dvorani – mladiću de prekini dok nisi ugrozio unutarnju sigurnost Kine, dok nisi raspucao Ujgure, Tajvan i Indiju... Uglavnom, kažu Kinezi, eto ovi bi das ocjepe a ovi ko biva ne daju im.

I do tog trenutka rasprava je bila sasvim ozbiljna u dvorani.

Ali po đavlu, javiše se za riječ i druge članice.

Pošto hurme, pomoćnice?

Krenula je prvo ona lijepa mlada iz Svetog Vincenta i Grenadina. Pogleda u naziv točke dneevnog reda, vidi piše Bosnia and Herzegovina, konta vidiš ovi su nakaradni k'o i mi. Pogleda u Biseru, zaključi da gospođa mora biti isto kao i ona, samo pomoćnica nekom tamo žentlmanu ministru koji se nije ni udostojio doći na sjednicu nego nju poslao... i krene dama lagano:

- Pozdravila bih predstavnika Odjela za mirovne procese UN-a, pozdravila bih pomoćnicu ministra vanjskih poslova BiH gđu. Biseru Turković...

Već ja tu vidim da gospoda nisu upućeni. Ženo, pojačaj! Kreće utakmica.

A onda diplomati krenu s pričom šta već koga boli. Javi se veleposlanik Nigera, kaže mi smo za to da se podrži proces repatrijacije raseljenih i povratak izbjeglica. Diplomat Indije potom izrazi podršku zemlji koja se bori s jednakim poteškoćama kao i oni, ljudi različitih vjera, i svjetonazora, a ponajviše međusobno nerazumljivih jezika pokušavaju se izboriti za zajedničku budućnost. Riječ uzima Kenijac, kaže lik mrtvo hladno, mi smo u posjedu dokumenata koji upućuju na pojačan broj migranata iz BiH. Ljudi bježe prema Europi u potrazi za boljim životom. Ide Francuskinja: mi ne znamo o čemu vi, ali Schmidt je Nijemac i mi smo odmah uz bratski narod. Javlja se Amerikanac: znate, Dayton je Ohio, a mi bismo iskoristili prigodu da se pozovemo na rezolucije te, te i te...

Nema tko se na Vijeću Sigurnosti nije uključio u raspravu o BiH, ali sve ti je to dalo do znanja jednu ključnu pojavu u međunarodnoj zajebnici. Nije tipfeler.

Dobro što oni ne znaju

Oni pojma nemaju gdje smo mi, tko smo mi, kojim jezikom pričamo, kom se Bogu molimo, da smo mi oduvijek gravitirali Beču i Svetom Rimskom Carstvu Njemačkog Naroda... oni doslovce na karti svijeta ne bi znali pogoditi kontinent na kojem se mi nalazimo. Eto to je tužna sudbina međunarodne politike u Bosni i Hercegovini.

To je razlog što se svakodnevno zalažem za zatvaranje Ureda Visokog Predstavnika. Ali opet, to što oni pojma nemaju nas je i dovelo ovdje gdje jesmo. To što se Rusi i Ameri svađaju oko nas dok Nijemci i Francuzi nijemo gledaju: samo ih ne šaljite nama. Bosna i Hercegovina je prepuna stranih plaćenika, doušnika i što je najžalosnije, stranih pomoćnika, tako da mi ni ne možemo funkcionirati bez visokog predstavnika, od kojeg, realno, opet nema nikakve koristi, pa čak ni porez ili doprinose ne plaća našoj državi.

Ali ključni je problem opet u našim lokalnim kabadahijama. Jer neka stara privatna kavga između Dodika i Schmidta će nas još deset godina zakočiti da ćemo biti pod "nadzorom" OHR-a jer umjesto da se Dodik kao Jürgenson namjesti samo da mu prođe mandat i da uživa u zasluženoj mirovini, jok, on se mora svađat sa Schmidtom, a samim time mu produžavati mandat.

Ponekad se iskreno zapitam, imaju li naši političari imalo soli u glavi, ono barem da odglume neki napredak nego oni stvarno k'o krava simentalka kad da 50 litara mlijeka i onda lupi nogom u kantu i sve prolije.

Mislim, oni pojma nemaju gdje smo mi. Ali znamo li mi koje je polje prvo na šahovskoj ploči?!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close