Lov u mutnom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što su bosanskohercegovačkim političarima rezolucije Europskog parlamenta? Da ne ulazimo ovom prilikom u to što uopće znače beskrajna i jalova naklapanja jedne odrođene birokratske kaste koja je već poodavno izgubila sve veze s realnošću, ako ih je ikada i imala.

A uz to, rezolucije Europskog parlamenta su najčešće neobvezujućeg karaktera, važne, čini mi se, isključivo onima koji tamo sjede i time stvaraju privid da nešto rade, kao opravdanje za enormno visoke plaće koje dobivaju za svoje besmisleno šupljačenje: oko 8.000 eura mjesečno, ako je suditi po nekim medijskim natpisima. "Skupe pare za dosadne sate", rekao bi Johnny Štulić. Ovdje je, dakle, isključivo riječ o samopotvrđivanju, davanju na važnosti političkoj kasti koja je postala samoj sebi svrha.

Međutim, postoji jedna zemlja u kojoj se ove birokratske besmislice doživljavaju smrtno ozbiljno. Radi se, naravno, o Bosni i Hercegovini. Zbog čega je to tako? Razlozi su, čini mi se, identični onima u Bruxellesu, po onoj staroj narodnoj: "Besposlen pop i jariće krsti."

Po čemu se odluke naših parlamentarnih tijela razlikuju od onih iz Europskog parlamenta? Teško pitanje. Po čemu su onda slične? Pa po tome što ih nitko ne doživljava ozbiljno, jer se sve važne odluke donose na neformalnim stranačkim i međustranačkim sijelima. A najvažnija sličnost ogleda se u tome kako su i jednima i drugima i trećima, i onima u Bruxellesu i onima u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, jedino važne kadrovske križaljke, po onoj Staljinovoj, kako je jedina prava politika ona kadrovska.

U bosanskohercegovačkom političkom bestijariju te rezolucije se doživljavaju na gotovo identičan način kao presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine: o onima koje pojedinoj strani idu u prilog buče se bez kraja i konca, a one druge, koje im ne idu u prilog, naprosto se zanemare po principu svijetle mrlje.

Sličnom rašomonu svjedočili smo ovih dana, kada je Europski parlament donio Rezoluciju o Bosni i Hercegovini, protiv koje je glasala većina hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, uključujući i zastupnike hrvatskog SDP-a, osim, naravno, ustašije, najvjernijih saveznika političkog Sarajeva, koji su bili suzdržani.

Silna je galama podignuta oko jednog teksta, za koji sumnjam da ga je itko pročitao u cijelosti. Vrhunac tog licemjerja je priopćenje za javnost bosanskohercegovačkog SDP-a, u kojima su osuli drvlje i kamenje na zastupnike hrvatskog SDP-a u Europskom parlamentu, nazivajući ih "desničarima".

Priopćenje SDP-a BiH vrvi od onih ofucanih fraza kakve slušamo već godinama, a koje su isključivo namijenjene sluđenom vlastitom biračkom tijelu:

"Stoga je potpuno jasno zašto podržavaju HDZ Bosne i Hercegovine i njihove nazadne ideje o legitimnom predstavljanju naroda, što HDZ godinama pokušava nametnuti, ucjenjujući sve one koji su jasno i glasno stali u obranu građanskog koncepta Bosne i Hercegovine", kažu iz SDP-a BiH.

Ovdje se treba prisjetiti tko je zapravo uveo na bosanskohercegovačku političku scenu priču o "legitmnosti". Pa upravo SDP BiH, kada je krenuo s "projektom Komšić", najdestruktivnijom političkom agendom u poratnoj Bosni i Hercegovini. Tada se tvrdilo da je Komšić "legitiman", bez obzira na sve, pa se mahalo onom frazetinom o "brojanju krvnih zrnaca".

Dvadeset godina nam iz ove stranke ubijaju moždane ćelije time kako je "bošnjački Sejdo" legitiman, a sad odjednom legitimnost nije okej. Nije okej, dakle, onda kada se ne može zloupotrijebiti, što nas opet vraća na početak ove priče, na odnos prema odlukama Ustavnog suda. Okej je, dakle, samo ono što nam ide u prilog.

Što se u međuvremenu promijenilo? Jedan je koncept doveden do svoga kraja, SDP je sabrao "krvna zrnca" u zemlji i u skladu s tim postavio svoju politiku, onu "građansku". I nema natrag. Posljedica toga je krah, i to na duže vrijeme, bilo kakve ideje građanskog društva u zemlji. SDP BiH na ovaj način zapravo vlastite pogreške, odnosno loše namjere, prišiva drugima.

U toj stranci očito misle da svi politički akteri na ovim prostorima imaju memoriju čovječje ribice, da će njihovo huligansko "prodavanje političkih cigli" trajati u nedogled. Međutim, danas je sličnu priču moguće prodati isključivo likovima poput stanovitog umirovljenika Stipe Mesića ili "antifašistima" ustaške provinencije.

Uslijedio je oštar i lucidan odgovor hrvatskog SDP-a, koji je potpisala politička tajnica te stranke Mirela Ahmetović. "Ako smo mi koji poštujemo odredbe i zakone 'desničari', što su onda oni koji ne poštuju Ustav i odluke Ustavnog suda vlastite države? Nikome u BiH ne namećemo koga da bira, građani BiH slobodni su birati u skladu sa svojom savješću i osobnim integritetom. Ali isto tako, očekujemo da se svakom građaninu omogući da slobodno bira vlastite predstavnike i da se nikoga ne dovodi u podređeni položaj, opet u skladu s Ustavom i odlukama Ustavnog suda BiH", kaže se između ostalog u tom priopćenju.

Ovo je dosad najjasniji odgovor sarajevskim "lijevim" šovenima, gdje se težište stavlja na poštivanje Ustava vlastite zemlje, a ne na samoproklamiranu političku praksu SDP-a BiH po uzoru na bliskoistočne tiranije. Nešto što se nikada dosada nije čulo na primjer od HDZ-a Hrvatske. Niti će se čuti.

Bez obzira na brojne probleme s kojima se hrvatski SDP trenutno nosi, on je i dalje organski dio slabašne europske socijaldemokracije na aparatima. Uključujući tu i Milanovićeve urnebesne ulete na desni politički zabran, što je kulminiralo uoči proteklih parlamentarnih izbora, kada je Milanović posjetio čuveni šator u zagrebačkoj Savskoj ulici, gdje se poprilično izblamirao, što je možda i presudno utjecalo na poraz SDP-a i odlazak Milanovića s čela stranke,

Usprkos svemu, znači, hrvatski SDP je za onaj bosanskohercegovački, Nikšićev, uzor socijaldemokracije, političke agende koja je samu sebe, ne samo na ovim prostorima, višedesetljetnim krštenjem jarića, dovela na rub nestanka. Pogotovo to vrijedi za autističnu vrhušku SDP-a BiH koja se ugodno utopila u bošnjačko nacionalističko blato, ponosno koracajući "Miloševićevim stazama revolucije", i tu se, u tom zagušljivom blatu, lagodno valjuška, samozadovoljno rokćući, dijeleći pritom s visoka moralne lekcije drugima, i to po onoj "tko o čemu - kurva o poštenju".

Hoće li hrvatski SDP imati ikakve političke koristi od sličnog, principijelnog političkog djelovanja? Neće, da se razumijemo. Tri mjesta u hrvatskom Saboru uvijek će i neizostavno pripasti HDZ-ovom stroju za podizanje ruku, osim rijetkih iznimki, poput one kada je u prošli saziv Sabora ušao general Željko Glasnović, obećavajući nepostojeća brda i doline veteranima HVO-a.

U tom kontekstu treba prvenstveno promatrati ovu reakciju, kao i većinu inicijativa Zorana Milanovića vezanu za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dakle, ona nije rezultat političkog marketinga, već isključivo principijelnog političkog djelovanja. I s te strane treba malo pameti u Sarajevu, da se to shvati, što bi bio prvi korak izlaska iz nastale pat-pozicije.

O djelovanju čelništva SDP-a BiH ne postoji, čini mi se, konsenzus niti unutar predsjedništva ove stranke. Ne znam jeste li primijetili kako se u posljednje vrijeme sve rjeđe pojavljuje u javnosti sva ona multietnička bižuterija Nikšićeva SDP-a? Što je tome uzrok? Vjerojatno više niti najveći optimisti ne vjeruju u političku budućnost ovakvog SDP-a koji je neka vrsta zamjenske SDA. Stoga je puno pragmatičnije preskočiti SDP i uključiti se izravno u "multietničku" SDA, po onoj Sidranovoj: "Kad je dernek, nek i hâla gori."

Na kraju, jedno pitanje, upućeno prvenstveno čelništvu SDP-a BiH, bez obzira što je Bakir Izetbegović preuzeo njihove omiljene igračke, Željka Komšića i "građansku ideju". Što je to građanskoj ideji donio Željko Komšić i koji je zapravo bio njegov smisao? Je li netko zaista bio uvjeren kako će Željko Komšić zaustaviti izgradnju Pelješkog mosta, što je bilo jedno od njegovih najzvučnijih predizbornih obećanja? I što Bosna i Hercegovina dobiva s tim? Ništa, osim pretvaranja u "ničiju zemlju", čime se stvorila mogućnost beskrajnog i neograničenog lova u mutnom primitivnoj političkoj kasti, poput bosanskohercegovačkih SDP-ovaca, kaste koja je davno odsjekla granu na kojoj sjedi, pa sada, kao u crtanom filmu, lebdi u zraku prije nego što propadne u provaliju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.