Mogla je biti prosta priča

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Istina je da su žene prilično potlačene u Bosni i Hercegovini. O tome ni najmanje ne treba raspravljati – to je, na žalost, točno. U Bosni i Hercegovini jedan čitav entitet negira mocijski par predsjednice Željke, kao da ona nije osoba, nego zgrada. A čak i zgrada (Ciglana) prije dobije ulicu u Mostaru, nego li jedna istaknuta žena. Ali...

Jučer mi je jedna moja mlada uzdanica, kako ih ja zovem Djeca moja, poslala zanimljivu priču naše instagramerke Zombijane i njezinom prezimenu.

Naime, da skratim, o svemu se detaljno upoznajte na samom profilu Zombijane, no ona je osjetila jedan bezobrazan primjer homo balcanicusa na svojoj koži. Prilikom udaje odlučila je zadržati svoje prezime Vešović. S obzirom na crnogorske korijene, a Crnogoraca je tek polovina u državi s jedva nešto više od 600 tisuća stanovnika, i s obzirom da je nosila poznato umjetničko prezime Vešović, nikakvo čudo da je željela zadržati isto. Mladić, njezin sadašnji muž, podržao ju je.

No tek nekoliko mjeseci kasnije, prilikom izdavanja vozačke dozvole mlada žena saznaje da se više ne preziva Vešović. U čisto balkanskoj maniri seljakluka i ponižavanja žena, matičarka joj je vlastoručno promijenila prezime, bez konsultacije i razmišljanja.

Sve ovo događa se u vrijeme kada smo svjedočili ponižavajuće malobrojnim protestima zbog femicida u Bosni i Hercegovini. Kažem, ponižavajuće malobrojnim, jer ako pogledate prosvjede za ženska prava u Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj pa i samom Iranu, u nas je ovo ispalo ponižavajuće tiho. S pravom se pitam nisu li u nas žene potlačenije nego u ostatku svijeta.

Kako ti je prezime?

Mislite da prezime nije bitan faktor u životu, a evo recimo, kada smo moja današnja žena i ja razgovarali o tome, predložio sam joj da oboje zadržimo prezimena ili čak oboje da uzmemo oba. Danas se nerijetko sjetimo tog razgovora i koliko je njoj tada bilo smiješno čuvati prezime, a eto, deceniju i pol kasnije, ispalo je da se naša obiteljska stabla gase upravo s nama i ukoliko ih ne nastavimo, bit ćemo i posljednji Božovići i posljednji Matići.

A naša obitelj već je posvjedočila i posljednjim Petrovićima i posljednjim Pašalićima i posljednjim Ratkayima i eto već primijetite kako u suvremenoj bosanskohercegovačkoj dokolici, neimaštini i dekadenciji mi nestajemo poput posljednjih Stipančića.

A sada samo zamislite frustraciju kada vječito ispravljate po šalterima pogrešno izdane dokumente, na Iliju, Ivana, Ivonu, Blaževića, Boškovića, Bozanića... Nerijetko nije samo glupost kao nalaz željeza u krvi, već su u pitanju i bitni dokumenti. Šest mjeseci smo oboje gotovo danonoćno obilazili šaltere u vodovodu dok smo konačno dobili račun na vlastito ime – opet velim, išlo je od Ivone, Blaževića...

Ako vam se čini da takve gluposti nisu bitne, probajte uzeti kredit, dobiti neke međunarodne platne usluge – sve se to, dragi moji, gleda. Ali vratimo se ženama, jer one su najčešće zakinute u ovoj oblasti.

Da mi je biti Bijelo Dugme

Sve ove budalaštine oko prezimena, oko nekažnjenog nasilja nad ženama imaju jedan stari korijen. I pritom, kada kažem korijen, ne mislim na patnju Juditinu ili Hasanaginice i slične srednjovjekovne probleme. Naše su žene u proteklih stoljeće ili možda malo više uspjele ostvariti svoju emancipaciju od čisto objekta žudnje u pjesmama Alekse Šantića, koji je gledao za nagim nogama djevojaka na ljuljačkama i patnji prsate Emine kraj pendžera, do ravnopravnih suboraca u Drugom svjetskom ratu, preko radnica na traci jednako kao i muževi što su radili, te ponovno nestaju u sunovratu domaćeg društva.

Još kasnih 1970-ih i početkom 1980-ih počeli su se nazirati zubi neravnopravnosti žena, baš nekako s polaganim propadanjem socijalističke federativne. Za primjer ću uzeti Bijelo Dugme, ne zato što je promijenila sve konstitutivne vokale, a opet, ni zbog čega posebnu grupu, osim što je u vokalnom smislu i ona propadala poput Jugoslavije, od vrhunskog vokala Željka Bebeka, preko talentiranog, ali derača Mladena Vojičića do Alena Islamovića, koji je definitivno imao sluha koliko i vrišteći jarac usred hercegovačke makije.

Njihove dopadljive pjesme i ritam u skladu s najživljim svjetskim trendovima lako su osvojili domaće diskoteke i kafane, ali su i posijale jedan problem. Naime, uzet ću samo nasumce odabrane pjesme i kritične momente u njima, pa procjenjujte sami.

Možda njihova najpoznatija pjesma o ljubavi Bosanca kaže da će prevarit, obećati, poludjeti, i na kraju, kad ti kaže voli te, ne vjeruj mu, laže te. Ako mislite da je to samo nespretna igra riječima, oni također pjevaju da se takve stvari (ljubav, op.au.) ne dese pravim muškarcima, već samo slabićima.

Od showbiza do kurve politike

Nadalje, kada Bijelo Dugme pjeva da je izgledala malo čudno, klela se u Boga, filmovi, knjige, moda, a on bi je ponižavao da je glupa i da se oblači smiješno. Ona je ostala sama, ne znaju zašto, ali sigurno ima veze s ultimativnim zahtjevom muškarca opjevanom u Koliko si ih imala do sad. Nije ljubomora, ali mala ipak reci, koliko?

Aludiranje da je žena kurva možda je još snažnije kad kažu da ga vara, kažu da ga ostavlja, a opet i kada joj kaže da odlazi jer mu gori u srcu njezina nevjera. Opet, i da nije kurva, definitivno je raspikuća i razlog što on nema krov na kući, kao njegovi drugovi, ali ako ima Boga, u paklu gorjet će.

Na kraju, u noći kada umre lik iz pjesama Bijelog Dugmeta, neće to biti od starosti, bolesti i koječega, već jer će ga sresti kurve sudbine (?!) i te noći će samo dvije žene biti budne, jadna mu mati, je li, logično, koja će suze roniti i Ona, koja će ga u noći kleti.

Vi ćete naći milijun razloga da me razuvjerite, ali vjerujte, ja ću naći još isto toliko nakaradnih primjera kako smo sustavno uništavali poziciju žena do trenutka kada su nam Željka Cvijanović, Borjana Krišto, Sebija Izetbegović, Jelena Trivić, Sabina Ćudić ili Vanja Bjelica Prutina postale oličenje zla – ne toliko zbog politike, već zbog naše duboko usađene mržnje prema ženama.

Onda ne čudi da je u nemoći da svoj bijes izrazimo političkim sredstvima, lakše i kudikamo bliže podići ruku na vlastitu izabranicu, jer eto, Bijelo Dugme nas uči da je kurva i da nas je razbaštinila. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.