Pare nisu problem – para nema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nordijska je mitologija čarobna na tako jednostavan način. Naime, nordijski bogovi nisu svemoćni, primjerice, bog Odin je žrtvovao oko da bi spoznao svijet, otprilike je tako i meni sa stupnjevima obrazovanja rasla dioptrija. Vjerojatno najpoznatiji bog Thor, po kojem je u germanskim zemljama imenovan četvrtak, bio je neizmjerno snažan i isto toliko glup i naivan. Zabilježeno je da bi jedno vikinško selo, čiji je hram bio posvećen Thoru, znalo biti u ratu sa susjednim selom posvećenim Lokiju. To su bile nepremostive razlike, iako su Thor i Loki polubraća, ali Loki je bio lijep, zgodan, šarmantan, inteligentan, dakle, sve redom odlike zlikovca.

U tome su vrlo slični nama danas. Mi imamo ovu neku mitologiju i braća Bošnjaci su nepremostivo različiti od braće Hrvata koji su opet zajednički nepremostivo različiti od braće Srba. I isto imaju te legende za koje čak nije sigurno niti da su ih sami izmislili, nordijska plemena su germanske bogove vjerojatno usvojila, kao mi svojedobno Dayton. Nametnuto i primilo se i ne daj Bože zaboraviti na Dayton ili neku drugu od lokalnih legendi. A svako malo ih zaboravljamo.

Primjerice, nordijci imaju božicu Eir koja je bila liječnica u božanskom gradu Azgardu. Zanimljiv koncept bolesnih bogova, možda bi bio zanimljiviji da je preživjela ijedna legenda o njoj. Međutim, nije. Isto tako postoji kod nas legenda, napola izgubljena, da je Mostar Bosna i Hercegovina u malom, da je Mostar lakmus papir FBiH i slične floskule koje čujemo od stranačkih vođa (čitaj lokalnih vračeva).

I tu dolazimo do detalja koji me neizmjerno plaši – naime, nordijske legende su sasvim primjenjive u svakodnevnom životu, njima su moreplovci i sjajni ratnici Vikinzi učili mlađe o moralu i prirodnim pojavama, o zanatskim poslovima, trgovini... I prenesemo li i tu paralelu na ove naše urbane legende, ako je Mostar slika i prilika onoga što čeka BiH, nagrabusili smo.

Lista želja i pozdrava

Negdje svake godine u ovo doba u Mostaru, gradu bez funkcionalne lokalne vlasti, odvija se festival demokracije, javna rasprava o Proračunu Grada. Budući sam nesrećom svoga zanimanja imao čast sudjelovati na svim tim raspravama, koliko ih je bilo, četiri ili pet do sada, mogu vam ukratko opisati kako taj cirkus izgleda.

Tu se skupi kojih stotinjak ljudi, iz institucija kojima je osnivač ili suosnivač Grad Mostar, iz nevladinih organizacija, predstavnici bivših mjesnih zajednica, kućnih savjeta, vijeća stanara, stranački likovi i ostali. I svi ti ljudi imaju pravedne, iskrene, čestite zahtjeve.

Primjerice ona rupa u Ulici kneza Domagoja ili kako se već zove. Pitaju ljudi može li se zatrpati ili da se proglasi alternativnom lokacijom regionalne deponije komunalnog otpada. Da znaju na čemu su. Ili da članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava, to su vam oni ljudi koji popunjavaju redove vatrogasaca kojih se sjetimo jednom u godini kad je najteže, da se tim nesebičnim ljudima odobri malo opreme ili koji tjedan stručne obuke, da u svojoj dobroti ne stradaju nepotrebno. Ili traže iz malih humanitarnih organizacija koje su primjerice nudile besplatnu podršku u učenju za petero, šestero klinaca u siromašnom dijelu Mostara i sad imaju 30-ak „štićenika” pa da ih podebljaju malo za grijanje te „učionice” i slično. Ili ovi što brinu o liječenim ovisnicima, da zaposle i psihologa, što jest, jest, psiholog ti bar ovisnost ne liječi tabletama kao psihijatar.

Uglavnom, iznesu ljudi jednom godišnje svoje boli i muke i brige, sasluša ih Rada kao što već godinama nasluša se Rada tih naših jada i šta će Rada kad Ljubo i Izet odlučuju o parama, a kad god njih upitaš, lako je za pare, para nema. Ljubo, doduše, ove godine nije odgovarao, ali zato je Izet u nekoliko navrata promrsio kako ne razumiju to ljudi. Uglavnom, što god tko upita, nema se, jok. Odvojilo tako ove godine 28 milijuna za kapitalne projekte, na javnoj raspravi nema programa utroška. Đe su pare, čovjek bi još i upitao, ali već dugi niz godina znam da se to ne pita u ovoj zemlji. Svima će pismeno odgovoriti na zahtjeve. Dok smisli Izet zašto komu ne može dati. Para. Mrš.

Ne razumijete vi to

E sad, više nikome nije zanimljivo ni slušati priče kako je u Mostaru, isto kao što ni meni nije zanimljivo objašnjavati zašto je to kako je. Nego me brine što je u posljednjih godinu dana Bosna i Hercegovina dramatično počela sličiti na Mostar prije deset godina.

Prvo godinu dana ne mogu mandatara izabrati. Sjećam se kad je onomad Ljubi počeo ovaj posljednji mandat kako ga isto nije dugo moglo imenovati. Pravile se tad fiktivne koalicije, pucale vječite koalicije, ono kao da gledam ovaj ljubavni trokut behabloka i svebošnjačkog demofronta ili kako se zove ova nova SDA raja. Pa zbog krize oko đaka bili blokirali autobusni prijevoz, majke mi moje Jadranke kao da gledam Zenicu. Pa pošlo imenovati na funkcije ove bez fakulteta pa se sjetim Murata kad je 'počimljo pretres'. Pa kad su nedavno objašnjavali kako oni stalno vode pregovore o formiranju vlasti, odmah se sjetim Romića kad je nomadne pitao budu li stalno zasjedali, gdje će obavljati fiziološke potrebe, u vijećnici ili smije otići kući.

Ne treba vam objašnjavati kakav je Mostar postao posljednjih godina. Grad odozgor duboko politički podijeljen na nekakve istočne i zapadne i desne i lijeve i nacionalno čiste, a duboko unutra jedinstven u svojoj prljavštini svakodnevnoj, kad ulaziš sa sjevera, smrdi onaj Uborak, kad ulaziš s juga, okićen vrećicama Ortiješ. Strašno je saznati kako posljednjih godina i Bosna i Hercegovina sve više sliči na truli ovaj grad. Ali da zborim koju pametnu, ne znam je li kasno, ima li sada uopće smisla. Ja bih rekao iziđite na izbore, vidiš u Hrvatskoj da se može promijeniti demokratski, ali ne vjeruje mi nitko ovdje. Pa eto, ako vam je OK, onda ništa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.