Samo Sportska Stranka Spašava!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Brzina i strast kojom su korisnici usluga reagirali na skidanje kanala Arenasport s ponude ugovornog im pružatelja usluga ostavila je u čudu sve one koji su bili ziher kako ovdje više nema snage ni za kakvu pobunu.

Praktično ni iz čega, odmah nakon što smo iz jedne prešli u drugu godinu, nadigla se i kuka i motika, krenulo se organizirati facebook grupe, od kojih je jedna učas skupila više ljudi nego li ih se okupi na svim utakmicama Premijer Lige BiH zajedno.

Svi koji su vjerovali kako je stanovnik BiH odavno mrtvo puhalo, nesposobno shvatiti propuštene šanse i oduzeta prava, mrtvo puhalo koje ne može onda pronaći petoricu istomišljenika, a kamoli njih tisuće i tisuće, s namjerom da nešto pokrenu ili se za nešto izbore, sada u čudu gledaju kako se i Rifat i Marko, i Matija i Hamdo, i Jasna i Pero, i Adem i Larisa, i Dženana i Ivano, zajedno udružuju u iskazivanju fizičke i duševne boli jer su, unatoč onome što piše u ugovoru, ostali bez nekoliko sportskih kanala!

Ne poznaje ta bol uobičajene granice koje u Bosni i Hercegovini vazda nalete k'o balvan na cesti čim se hoće nešto zajednički ovdje učiniti. Nema ni vjere, ni nacije, nema izdajnika i onih koji su nas prodali, nema stranačke i zavičajne pripadnosti koja smeta na putu ostvarivanja zajedničkog prava na prijeku potrebu – Ligu pravaka, Serie A, Premijer ligu BiH i rukometno prvenstvo u Egiptu.

Sve je u redu, borba je pravedna i malo što joj se može prigovoriti, osim činjenice da je u pitanju narodna buna zbog jedne, ipak, u odnosu na najvažnije stvari u životu, potpuno trivijalne potrebe.

No, trivijalnost je u Bosni i Hercegovini odavno izgubila značenje, pa se nitko zapravo i ne smije čuditi što su ljudi organizirano skočili obraniti svoje osnovno ljudsko pravo na sportske kanale, jer ovdje je odavno gore što je u normalnim zemljama dolje, i obratno!

Zapravo je nevjerojatna ta brzina, ta žestina reakcije i osjećaj prevarenosti svih tih ljudi, među kojima, siguran sam, ima masa onih koji do sad nisu reagirali niti na jednu drugu, u suštini daleko veću nepravdu u ovoj zemlji.

Svi oni koji šute dok ih institucije, politički subjekti i pojedinci bezobzirno pljačkaju, dok im svakodnevno vade i zadnje novce iz džepova i povećavaju cijene usluga, ni blizu ovako složno i jako, a zapravo najčešće nikako, nisu skočili ni na jedno oduzimanje elementarnijih prava od ovoga.

Ljudi su to koji sve ove godine zijevaju na nepostojanje dječjeg doplatka, socijalnih mjera, planova za razvoj i zapošljavanje, ne brine ih opće propadanje školstva, zdravstva, sudstva, kržljanje organa reda i mira, zloupotreba položaja i javnog novca, opća grabež, lopovluk i nepotizam.

Da ne nabrajam, od loših puteva do ekoloških bombi koje su posijane oko nas, mini – hidrocentrala i srušenih stabala, sve to nije dovoljno, sve to nije dovoljno jak razlog da se ekspresno dignemo svi odreda, jer ne dižu se ni oni koje izravno pogađa!

Entuzijasti, aktivisti i oni koji vide propast u svemu iznad navedenom su im, najčešće, tragikomične galamdžije, na koje samo odmahnu rukom. Ili prihvate tezu kako su sve to strani plaćenici, zvezde granta, vražji hipici...

Zato nam na prosvjedima ima ljudi koliko stane u dva automobila. Ali, zato kad nam ukinu četiri sportska kanala – revolucija uživo!

I dobro reče Tiša, ne znate ga možda vi, ali voli Tiša u sekundi izvući genijalnu ideju, možda je rješenje za ovaj klinč u Bosni i Hercegovini čitavo vrijeme tu pred nosom - osnivanje jedne Sportske stranke!

Upravo jedne takve stranke koja će, zajebi sad socijaldemokraciju, liberalizam, progres, boljitak i slične trice kojima se želi uspostaviti alternativa vladajućem nacionalnom trijumviratu, zbilja okupiti ljude pod jedinim istinskim zajedničkim sadržiocem – sportom!

I to ne nužno sportom koji jača tijelo i duh, zajebi sad fiskulturu, nego sportom koji Bosanci i Hercegovci, bez obzira na marku i tip, najviše vole – gledati druge dok se znoje za rezultat, dokle oni gledaju svoj omiljeni sportski kanal. I da se ne lažemo, s gomilom listića, odnosno, tiketa pred sobom.

Jer, otkud toliko burna reakcija, nego iz činjenice da je ovo skidanje omiljenog TV programa s liste kanala u nekim segmentima jednako naglom skidanju s igle ili odjednom prekinutog lanca opskrbe „šutom“? Samo netko tko je i duševno i tjelesno, pogotovo emotivno, svaki dan u tjednu vezan za televizor, samo on može tako munjevito reagirati.

Naravno, pritom želim vjerovati kako to nije isključivi razlog, naravno da hoću i da želim vjerovati kako je među obespravljenima i puno onih koji su jednostavno ovu situaciju shvatili kao kap koja je prelila čašu, kao konačni udar na dostojanstvo, još jedno u nizu gaženja malog čovjeka od strane velikih igrača, ali potvrdu ću dobiti tek kad te iste vidim već sutra u nekoj drugoj obrani dostojanstva malog čovjeka. Jer u ovoj zemlji gaženja ima i previše.

Vratimo se mi Sportskoj stranci. Ideja je Tišina, uopće nije loša i rado ćemo vam je ustupiti, pošto političkih ambicija nemamo. Dakle, to je, kako stvari stoje, jedina opcija koja bi pod istu zastavu zbilja mogla skupiti i pripadnike sva tri konstitutivna naroda, kao i sve ostale.

Sve one koji su više dana u godini sportski navijači, strastveni pratitelji ili još strastveniji igrači, nego li su Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. I koji su veći poznavatelji klupe Birminghama ili Stokea, nego budućeg saziva Gradskog vijeća Mostara ili Parlamenta Federacije!

Svi oni svakodnevni hodočasnici koji znaju rezultate druge finske, četvrte engleske i treće talijanske, svi oni koji odmaraju oči na zelenoj travi, teniskoj šljaci ili, za promjenu, skoknu do parketa i ledene hokejaške dvorane, rasuti su po cijeloj zemlji i materijal za jednu Sportsku stranku koja će se boriti za njihova prava, obećavati im opet pune novčanike i bolje kvote.

Puna Bosna i Hercegovina prekaljenih boraca za gol u devedeset i petoj, za tricu sa zvukom sirene, puna Bosna i Hercegovina onih koje je ojadio VAR ili "hawkeye", puna zemlja onih koji su, eto, jebiga, po tko zna koji put pali na jednom paru.

Puno je onih kojima konkretna obećanja poput smanjenja poreza pri uplati ili subvencija na količinu uplaćenog u minulom periodu mogu probiti barijeru koju imaju u ušima kad god se koristi sličan službeni riječnik u informativnim emisijama.

Reći ćete, pa nije to sportska, nego kladioničarska stranka, reći ćete kako to nema veze sa sportom, nego sa ovisnošću o svakodnevnom klađenju!

Ehm, pa kako da vam kažem, u ovoj zemlji postoje mnoge stranke koje u nazivu imaju ono demokratska, pa sa demokracijom imaju veze k'o Pogba sa elegancijom, zar ne?

I ne vidim da je to ikome problem.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.