Hoće li biti seksa u Mostaru?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šesti je dan otkad je službeno počela izborna kampanja u Mostaru. Zvižduk za start bio je u prošli petak i praktično smo već prvih par dana mogli vidjeti što se nudi građanima najjadnijeg grada u BiH. Žao mi je što ću to reći, ali, uz tek par mogućih izuzetaka, Mostarcima se nudi staro govno, ali u drugom pakiranju.

Koji su problemi Mostara, to je znala i moja pokojna baba. Umrla je, pokoj joj duši, evo ima već deset godina, nije bila profesionalni političar i nije se baš najbolje kužila u politiku uopće, ali sve infrastrukturne patnje ovog grada upoznala je i bez toga. Znala ih je taksativno nabrojati, od vazda prijetećeg Uborka do nepostojeće i vječno neizgrađene dvorane, tako da samo beskrajno tužno može izgledati ono kad vam neka naoko ozbiljna stranka ili koalicija ponudi isto to taksativno nabrajanje mostarskih problema kao forte svoje kampanje.

A još tužnije zvuči kada ne ponude nikakav konkretan način kako će konačno sve te probleme, za koje je znala i godinama ih trpeći podnosila i moja baba, a kojima su bili uzrokom, riješiti jednom zauvijek.

A najtužnije zvuči kada se stranka ili koalicija pravi kao da su problemi nečiji drugi, kao da ih je netko drugi napravio, i kao da nitko tko sudjeluje u ovogodišnjoj izbornoj trci nije nikada ranije bio na vlasti.

Da, krivi su oni drugi, to je vječna taktika, jer već treći ili četvrti dan izborne kampanje postalo je jasno kako će nakon suhoparnog taksativnog nabrajanja problema grada, te predstavljanja kozmetičkih promjena boje dresova, drukčijeg fonta slova ili dotjeranog slogana za jumbo plakate, glavni forte izborne kampanje biti traženje izdajnika i neprijatelja.

Klasična bosanskohercegovačka fora kojom se odvaja vjernike od nevjernika, pravovjerne od konvertita, upiranje prstom u nekoga i nazivanje istog izdajnikom koji je nekoć u prošlosti prodao grad ili učinio da glasovi idu drugima isplivala je k'o kad voda iz mostarskih kanalizacijskih odvoda nahrupi nakon veće kiše.

Umjesto natjecanja u idejama i prezentiranju istih, umjesto da se građanima gladnima ulaska Mostara u 21. stoljeće ponudi dašak novog vjetra, učas smo opet dovedeni u najprljavije vode izborne kampanje, one koje smrde po devedesetima, u  kojoj u gradu postojimo mi i oni drugi i u kojoj se već peru stare ideje o rasipanju glasova, izdaji, prodaji i podmetanju.

Mi i oni, ili mi ili oni, već sada vrišti iz svakog narednog obećanja, samo da se zamaskira činjenica kako stranački establišment zapravo i ne zna što učiniti u budućnosti. Niti mu je to baš bitno. Taksativno nabrajanje problema, nove jakne i novi slogani, samo su krinka za stare običaje koji u ovom gradu ne blijede – zaposjedanje svoga dijela teritorije uz verbalno oružje iz devedesetih i nada u 18 vijećnika na našoj strani, koji zapravo ne donose ništa suštinski više od reprize Ljube i Izeta.

Sve puste priče o jedinstvenom gradu i njegovoj sjajnoj budućnosti ne stanuju, ne nadajte se, na tim adresama. Tu stanuju samo podjele i vječni dualizam koji u klinču drži grad sve ove godine. Tu stanuje kozmetika, tu živi šablon, tu živi peting koji se hrani podjelama.  I uvijek iste, od života veće teme, koje mostarske neuralgične točke i inate iz prošlosti turaju u prvi plan, kao simbole vječne netrpeljivosti, pored kojih prolaze cijevi kolektora nečujno kao da ih i nema.

Drugim riječima, da vam plastično opišem situaciju - ako drkaroš promijeni ruku, to svejedno i dalje nije čin seksa. A Mostar je krajnje nadrkan grad koji, ako se neko čudo ne dogodi, ostaje takav i dalje. Mostarsko natezanje kožice već se opet vidi, a evo ne prođe ni hefta.

Seks je nešto sasvim drugo i već šesti dan sumnjati je da stanuje ovdje – on uključuje pravog partnera ili više njih, pristanak na avanturu i promjene položaja, znojenje koje oslobađa i čisti, zajedničko uživanje i krajnje zadovoljstvo nakon snošaja, praćeno na kraju svega onim neizmjernim osjećajem mira i harmonije.

Ovo u Mostaru, nažalost, nije to. U krajnju ruku loš seks u lošem braku kao najmanji zajednički sadržilac, rekli bi matematičari.

Osim ako se čudo ne dogodi pa vječni tinejdžer konačno skine mrak s očiju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.