Šestorka ili šest slova za U.S.P.J.E.H.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Povremeno mislim da je non paper izmišljen kako bi se zamazale oči javnosti dok se ne obavi nešto drugo. Ne prodaja Republike Srpske na Londonskoj burzi. Ne da prođe pandemija, a da nas u Federaciji BiH ne cijepe, nije baš ni da taj proces u Srpskoj teče onako kako bismo svi mi željeli. Ali nije ni to razlog, jednostavno, to se mora dogoditi kad tad, samo će biti jeftinije ako se budemo nepotrebno čeličili cinkom i vitaminom C.

Non paper je podmetnula oporba, sve češće razmišljam, kako bi se ujedinili međusobno. Kako misliš ujedinili? Pa ono, da opozicionari preuzmu vlast od ovih što su pozicija trenutno. Ali ovog puta to trebaju napraviti kako spada, a ne kao nomadne platforma kad je bila pa je prirodna koalicija crnih, crvenih i zelenih doslovno dovela do smeđe: ono više su usrali stvari nego popravili.

Ili ono kad su u RS-u kofol pobijedili opozicionari, a uistinu se uvalili u Vijeće ministara uz pomoć "partnera" iz Federacije BiH. Vidimo kako im je to pomoglo – sad imaju Draška, ali nemaju 52 opštine i tri u Federaciji.

Želio bih danas raščlaniti osnovne manjkavosti ovog koncepta ujedinjenja oporbe.

Rogovi u entitetskim vrećama

Prvo, oporba u Bosni i Hercegovini ima generalni problem što su protiv svega. Rijetko koji oporbeni političar ima pozitivan pristup, da ponudi neko konkretno rješenje, da udari nekom pozitivnom inicijativom. Pozitivne inicijative i prijedlozi bosanskohercegovačke oporbe su rijetki poput stabala koja posade Mario i Benjamina. Ono, nije da nije pohvalno, ali od par stabala ne vidimo tu šumu koju su stvorili.

Šalim se, polako ćemo, ozbiljno smatram da trima načelnicima najsnažnijih gradova u BiH treba dati prostora i vremena, pola godine, godinu, ovo sve što lajem na njih neka shvate kao pozitivnu motivaciju, narodno nutkanje i upravljanje lokalne vlasti od strane glasnog nižerangiranog galamdžije u pustari. I ovom što je pokojnog Mićića naslijedio. Pa dobro, i Fudi. Iako je on potrošio prvih šeS mandata, a ne mjeseci. Opet počinjem neozbiljno. Na temu.

Realno, mi svi znamo kako funkcionira donošenje Zakona i Odluka u Bosni i Hercegovini. Ukoliko onaj jedan glasni oporbenjak i uputi kakvu solidnu inicijativu, dakle solidnu, ne neki populizam kako se zna poluoporbenom DF-u zalomiti, vjerojatno je da će ta inicijativa biti iskorištena da se još jednom naruga opoziciji kako želi pokupiti jeftine političke poene dok je nama suštinski nekakav tamo non paper.

Ali ne treba odustajati. Dobre inicijative su dobre inicijative. I razumijem kako je nagon da se žuga i žuga na vlast jači od razuma da se dorađuje vlastita inicijativa, ali ako pogledate Bernija Sandersa, čovjek 30-ak godina priča istu u Boga priču: povećajte najnižu plaću u Sjedinjenim Američkim Državama. On samo svaki put iznova napada drugim načinom. I u tih 30-ak godina on je odgojio čitavu jednu generaciju mladih ljudi koji to isto viču s njim. I nije više tek puki oporbenjak s ludom inicijativom. Kad i Ilhan Omar i Alexandra Ocasio Cortez također viču da treba povećati najnižu nadnicu, onda to već ima težinu.

Znači, naši opozicionari trebaju naučiti nešto od franjevaca. Da su franjevci tijekom Osmanlijskog Carstva lajali na sultana svaki u Boga dan, klinac bi ijedan katolik ostao živjeti u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Srbiji. A činjenica je da mi Hrvati povremeno imamo i svog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a i u Albaniji je predsjednik Rama... katolik. Znači, šta su oni radili, fratri su ti onako igrali kako age i begovi sviraju, ali su malo zamotavali stvarnost u svoju korist. Znate onaj širokobriješki samostan. Pravilo je u Osmanlija bilo da se crkva smije samo obnoviti, da se ne smije izgraditi nova. Pa jel', svi znamo da crkve na Brigu nije bilo do dolaska fratara. I šta su oni, prvo su zakopali kamene temeljce, u tišini, bez rezanja vrpci, bez medija (dobro, to je tad bilo lako, žurnalizam je uznapredovao tek od Gutenberga, a u nas su u 19. stoljeću još pitali Guta šta?). Onda su pustili da trava izraste pa kasnije zovnuli carskog "inspektora" kadiju da utvrdi postojanje crkve. Dakle, oporba - pozitivno razmišljanje, ne negativno.

Vataju se na pejpere ko muhe na ljepilo

Drugo zbog čega se oporba ne može ujediniti jest činjenica kakva je snažno izražena baš u Srpskoj. Teško je razlikovati oporbenog od pozicijskog političara kad ih ovako vidite u nekom intervjuu na televiziji. Republika Srpska iznad svega, Bošnjaci nama ovo, Hrvati nama ono, oni nama koče, Dayton svetinja. Pazite, to je priča koja leži Dodiku, Cvijanović, Viškoviću, Tegeltiji...

Oporba mora pronaći drugi kut pogleda na bosanskohercegovačku realnost. Tipa da su aferu bubica iskoristili pa rekli tipa kao: ne smijemo biti u prostoriji sa SNSD-om bez diktafona ili jeste li vi toliki kreteni da vjerujete u čipiranje vakcinom i prisluškivanjem bubicom od 30 konvertibilnih maraka? A je li i zemlja ravna ploča? Dakle, svakodnevne teme koje ih se dotiču trebaju skrenuti, ako nisu jasno i nedvojbeno "gornji".

A drugo, zar se mora uopće raspravljati o Daytonu u 21. stoljeću? On je kao povijesna činjenica neizbrisiv. Ne bi li bilo bitnije da se inzistira na novom i svježem prijevodu Okvirnoga mirovnog sporazuma za okončanje sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, u javnosti poznatom kao Dayton. Činjenica je da su rahmetli Alija te pokojni Franjo i Slobodan dobro znali engleski, da su znali što potpisuju, ali mi se čini da je prevoditelj koji je naš Ustav preveo zapravo izveo neko svoje aproksimativno mišljenje i da je bio više student prve godine anglistike, politički podoban, pravi čovjek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kada se govori o tim velikim pitanjima kao što je Dayton, treba inzistirati na prevođenju Daytona ponovno. Pa ako je Dayton sveto slovo, nije kao da Bibliju sveto slovo svako malo ne prevode. Ima u nas u župskoj crkvi, doli odakle sam uzljeg'o,  čitav jedan zid s Biblijama, uzmeš one stare, piše u nekim Jevanđelje po Luci, pa u nešto novijim Evanđelje po Luci, tek u Kršćanskoj sadašnjosti prestali svetog Luku pretvarati u pristanište. A ima i novijih prevoda na hrvatski jezik. Ako Hrvatima nije sporno prevoditi Bibliju uvijek iznova, što je problem ponovno prevesti Dayton. U duhu trojezikā.

Dakle, želim reći da se opozicija prečesto zalijepi za teme koje im nameće vlast, bilo da se hrvatski političari žale na ustavni položaj Hrvata, bilo da se srpski političari žale na urušavanje Srpske, bilo da se bošnjački političari referiraju na atak na teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. To nije priča za oporbu. Kad budete na vlasti, slobodno nam podajte mišljenje i o tim vječnim beha temama, ali dok niste na vlasti, suzdržite se priča koje su ionako nametnule strukture HDZ-SDA-SNSD u proteklih desetljeće ili dva.

Ne sam, Safete!

Treći i konačni razlog zbog kojeg je bosanskohercegovačka oporba osuđena na usamljene pokušaje da iz zaleta uvali gol poziciji jest taj da su granice u Bosni i Hercegovini neizbrisive kao i one koje je uokviruju, makar nemamo potpisane sporazume o granici s prvim susjedima Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom.

Bosanskohercegovačka opozicija ne može čak niti sjesti za stol s onima preko entitetske granice jer su još uvijek uokvireni u tradicionalni, od pozicije nametnuti način razmišljanja. U Vijeću ministara Bosne i Hercegovine godinama traje tihi nastavak protekloga rata, to tijelo je češće sinonim za sukobljavanja dva entiteta oko nadležnosti nego je primjer suradnje i napretka. A pazite šta je problem. Čak niti oni koji su češće na vlasti ne usvajaju politiku funkcioniranja institucija, ne postoje mehanizmi koji bi ubrzali funkcioniranje bilo čega. A mehanizmi su rokovi.

Ne može se pet godina raditi na ispunjenju 14 uvjeta za kandidatski status s Europskom unijom, Albanija i Makedonija su ih dobili unatrag godinu ili dvije i već ih lagano uokviruju u pretpristupni paket deal, zajedno s paketima rješavanja granica na moru, na kopnu...

Mi se u pet godina nismo niti pomakli s početne točke, primjerice, državne imovine, nadležnosti struktura vlasti ili vladavine prava.

A tu ni opozicija nije pokazala dozu razumijevanja stvari. Znamo da vlast ne zanima napredak u bilo kojem smislu. Da Milorad Dodik sutra dobije Srpsku državu, mogao bi zatvoriti SNSD, a od čega bi onda plaćao Dedinje? Da Dragan Čović sutra dobije Herceg-Bosnu, mogao bi zatvoriti HDZ, a kako bi onda zetovima hljeba nalazio? Da Alija sutra dobije unitarnu Bosnu, bolan pojeo bi ga prvo Hercegovac Salem za doručak, jer kako bi on onda bio predsjednik Vijeća? Jer naravno, i SDA bi ključ u bravu. I svi bi ginekolozi iz SDA morali u Sebije radit.

Znači, oporba se, ukoliko uistinu žele preoteti vlast pa se onda koškati o nečemu, bilo čemu, kasnije... oporba se mora posvetiti samo temama koje se tiču funkcionalnog napretka. Ništa podjela nadležnosti, ništa Srpska, Dayton, institucionalna zastupljenost, suverenitet BiH... nego kako cjepiva nemamo. Kako ćemo osnovati fond da ga ubuduće imamo, jer očito će ovo cijepljenje biti dugo naša svakodnevnica. Kako ćemo što više stabala lipe i javora i munike pronaći našim gradonačelnicima da sadU. Kako ćemo urediti Zakon o mladima, Zakon o navijačima. Kako ćemo osigurati da poljoprivredu i turizam zaštitimo, što od vanjskih utjecaja, a bome i od vanjskih pandemija. Je li, kad već nismo znali sačuvati metalurgiju.

Ako će se oni samo dogovoriti kako da podijele pozicije nakon izbora, ma gospodo *ebite se vi svi skupa. Nisam ja ugrožen jer sam Hrvat, ugrožen sam jer mi plaća nije petiljada.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.