U obranu Muje bazardžana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mir na Bliskom Istoku, mir i u bliskom, Trebinju, Nebojši Vukanoviću opet se (nije) ukazala gospa Premijer, a i oko povećanja plaća na kredit je zategnuto. Ono, bez'ze. Krenuli su mjeseci kada hrvatski lideri iritiraju političko Sarajevo, je li, od Bleiburga pa preko Lipanjskih zora, sve do proslave Ilindana u Stocu, a stvarno se ne mogu više ponavljati. Stoga ću i ja ovoga tjedna napraviti iznimku od lajanja po svemu i svačemu i prihvatiti se konačno nečega što mi je dio, ne mogu reći struke, ali definitivno nešto u čemu imam višedecenijsko iskustvo. A to je glazba.

Još kao vrlo mali nisam pokazivao glazbene sklonosti jer to ne postoji, sluh se razvije oko prvog ili drugog razreda osnovne i dijeli se otprilike kao i Bingo zgoditak u Lutriji Bosne i Hercegovine, većina para ode u Zenicu, baš kao što sluh ostaje u jednoj te istoj obitelji generacijama. Nekako eto sklonost glazbi je još uvijek neobjašnjeno povezana baš s nama koji kad sjedimo u kafani, Romi što prose nam prilaze riječima: 'Ej, Garonja, ti si naš, daj pola marke rođak!'

Uglavnom, u tih svojih 20 i kusur godina (nedavno sam s ekipom dobio simboličnu plaketu za dva desetljeća rada na vjerskoj glazbi pa kontam da sam barem nekoliko godina prije počeo) upoznao sam stotine tamburaša, pijanista, metalaca, orguljaša, naslušao sam se i uglazbio narodnih i modernih stihova i danas sam čvrsto ili u tišini ili uz nešto džezerskih nota u podlozi. Ono, kao što kuhar ne voli jesti i frizer nema frizuru i u vodoinstalatera cure česme. E baš tako.

Nedavno me zaintrigirala rasprava oko sevdalinke, iako sam najprije mislio da je svađa oko jednog posta Biljane Srbljanović na društvenim mrežama tu čisto da zamaže oči javnosti oko veće svađe, opet o Peteru Handkeu, Muharemu Bazdulju i Nenadu Jankoviću. No eto, kako to kod nas obično biva, selebriti statusi često postaju bitna okosnica društvenoga promišljanja. I tako smo došli do ni kriva ni dužna Himze Polovine i Fate Suljagine.

Lijepi li su mostarski dućani

Činjenica je da su mostarski dućani svojevrsni turistički hit i da se tu na Kujundžiluku nađe svakojakih drangulija, danas, na žalost, sve češće uvozni proizvod, ali ima i dosta rukotvorina, samo eto da se više izborimo s pandemijom pa da im udahnemo novi život, kakav Kujundžiluk i zaslužuje kao prepoznatljiv turistički mamac kakav je oduvijek bio.

Tako je neimenovanu Fatu, kći Suljage, prevarila ljepota da navodno prošetaše sama. Ne navodi autor sevdalinke kako se to dogodilo, no već činjenica da je sama hodala u osmanslijskom Mostaru bitan je zaplet i ne može se negirati. Lijepo je Esad Bajtal naglasio kako je malo vjerojatno sresti usamljenu ženu, a pogotovo mlađahnu djevojku u Osmanskom carstvu, krasno izvodi primjer tradicionalnih bosanskih plesova u kojima se mladić i djevojka ne dodiruju, nego je rubac/marama između njih, ali opet ne smijemo bježati niti od detalja da je Mostar, kao i većina autora sevdalinki, mješovite nacionalnosti i vjerske i kulturne raznolikosti, te se možemo pozvati na tradicionalni katolički ples linđo u kojem mladić i djevojka, ipak s jasno podignutim rukama, ali u vrlo istančanom dodiru dlanova, a tko je ikada zaplesao linđu, jasno mu je kako je dio iste te bosanskohercegovačke kulture koja je izrodila sevdalinku i ples u kojem povremeno bljesnu podsuknje i gola koljena, a mladić i djevojka osim znojnih, uzbuđenih dlanova, izmjenjuju i vrlo intimne i prodorne poglede oči u oči. Također, ne samo da u tom istom senzualnom linđi izmjenjuju poglede, nego se u ovom narodnom plesu vrlo lako može spoznati jedan ključni podsvjesni element u reprodukciji – ukoliko mladić i djevojka "osjete" pokrete jedno drugoga, ukoliko zavodljivo, ritmično pašu jedno drugome.

No, vratimo se Fati. Uglavnom, Srbljanović tvrdi kako je Fata silovana, a navodi naprasni završetak pjesme kao dokaz: 'aj za njom Mujo zamandali vrata'. Oba debatanta ovog sjajnog sudara stavova odlično iznose argumente, a kako obično u društvu biva, istina je negdje između. Čisto sumnjam da sevdalinka govori o nečemu tako tabu kao što je silovanje, ali ono kako ja doživljavam istu pjesmu nije nimalo utješnije. No prije nego objasnim, poslužit ću se primjerom jedne druge sevdalinke.

Prokleti da su, babo, sejmeni

Jedna od meni dražih sevdalinki je ona koju su sjajno obradili i Safet Isović i nećete odmah pomisliti na nju, Josipa Lisac. Niz polje idu, babo, sejmeni. Jedna sevdalinka koja je na prvi pogled nemušta i prilično kontradiktorna, a upravo jer sam dugo razmišljao o njoj, uvrstio sam je i jedan od svojih romana.

Naime, sejmen je, za one koji ne znaju, u ovoj pjesmi drugi naziv za haračliju. Pripadnik sultanove armije, a znamo kako su mnogi veliki veziri upravo s ovih prostora. Jednom prilikom mi je vodič u Istanbulu pokazivao dvorove i urede, kako je rekao, onih tvojih. Vrlo ugodan razgovor o zajedničkoj prošlosti smo mogli tako iskreno voditi jer je i on porijeklom ne iz Istanbula, nego iz planinskog dijela Male Azije, pa smo, je li, dijelili štošta zajedničkih osjećaja prema sultanima.

I u ovoj sevdalinki kad čujete babo, malo vas odbaci od namisli da pjesma govori o danku u krvi nad nemuslimanskim žiteljima otomanskog Carstva. Ali, prisjetimo se, prije demokratskih promjena 'tata' su govorila djeca iz grada, a na našim selima masovno se govorilo 'babo', što je turcizam, od baba, i nije uopće striktno vezan za vjeru. Pa ipak, Hrvati kažu kat, ruž, nar, kava, pare,  čarapa, jastuk, što su sve turcizmi, došli još od Irana. A je li, ima ta bajka da su i Hrvati iz Irana.

Sevdalinka se u ovom slučaju dotiče iznimno teškog društvenog položaja nemuslimana u Carstvu, iznimno bolnom procesu otimanja djece. A ako smo uvjereni da su sevdalinke pjevale o tako teškim pitanjima, kako onda ne i o silovanju?!

Sevdah nije samo ljubavna jadikovka

Pa ipak, sumnjam kako je Suljagina Fata silovana. Makar pjesma završava naprasno zamandaljenim vratima. U početnim stihovima Fata nekako završi sama među dućanima, što je samo po sebi, neuobičajena pojava za to doba kada se žena nije sama nigdje pojavljivala. Pogotovo muslimanka. No definitivno je motiv za opjevati, ako djevojka sama prođe. Ta nećeš k'o Aleksa Šantić uhoditi Eminu što na vodu ide. Dosad sve stoji.

E sad, Fatima traži oku zlata u narednim stihovima, što je također neuobičajena pojava i upućuje da kao i u sejmenima, ima neka pozadinska priča iz tih neopjevanih stihova. Što li je nagnalo Fatu da sama po čaršiji traži oku zlata?! Bolest, očevi ili dugovi braće, nije djevojku definitivno ništa dobro nagnalo da tako luta.

Tu dolazimo do detalja koji će vjerojatno opravdati autora ove sevdalinke, ali ukazati na još dublju nepravdu u društvu, koja je vjerojatno i motiv za ovakvu pjesmu. Možda je neki pjesnik nesretno bio zaljubljen u Fatimu koja se udala da financijski sačuva obitelj. U toj vlastitoj shrvanosti, bolno iskreno i divno je progovorio o društvenoj nepravdi u kojoj je žena predmet trgovine. Ukoliko ovako sagledate sevdalinku, ne samo da ne narušavate bosansku tradiciju, nego joj dajete duboku, snažnu dimenziju od koje se doslovce dignu dlačice na vratu. Duboko se naježiš.

A recite mi iskreno. Silovanje, vjerojatno izolirana pojava, za koju motiv postoji samo u socipatskom umu nefunkcionalnog pojedinca. Nije motiv za pjesmu. Možda za kakav stravični švedski krimić. Ali definitivno ne za pjesmu na Balkanu. S druge strane, planirani, dogovoreni brakovi, 'prodaja' kćerke radi financijskog statusa u obitelji. Koliko smo uopće daleko od ovoga? Danas vam roditelji ne govore za koga se ne smijete ili trebate odati i oženiti?! Stvarno ste iz sretne obitelji ako vam roditelji nisu barem jednom spočitali nešto o mladiću ili djevojci. Jer to je još uvijek duboko usađeno u našem društvu. I bojim se kako je upravo to motiv ove sevdalinke.

Podsvjesno ili čak potpuno svjesno usađivanje potrebe da se netko za nekoga uda, zbog novca, vjere, političke partije...

Suljaginu Fatu ne čini nimalo sretnijom djevojkom, ali definitivno ne ostavlja mjesta izrugivanju sevdalinke – osobno smatram kako ćemo jednog dana i ovaj šundo-folk proučavati sa stajališta društvenih poruka, sublimiranih i lijepo upakiranih, baš kao što je krasan umjetnički paket ?prošetala Suljagina Fata'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.