Unatoč!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sjajna je to riječ. Unatoč. Sastavljena je iz tri dijela. U-na-toč. Ovo toč je zapravo tok. I zvuči nekako starinski, zar ne? Vjerujem kako se ova riječ zalijepila uz nas još od prvih dana kad su Slaveni počeli baratati složenicama i ostala k'o krpelj zakačena za svakoga. Čak i kada ga ne primijetiš, unatoč je tu s tobom, na nogavici, za leđima, ispod pazuha, šapuće ti tiho na uho.

Jer, sve što ovdje radiš, radiš unatoč. A ako nešto u tom radu uspiješ, onda si baš unatoč. Nigdje na svijetu ta riječ nema smisla kao kod nas. Kada napolju neka njihova Lana Pudar ostvari olimpijsku normu, to je zahvaljujući sustavu, zahvaljujući infrastrukturi, zahvaljujući društvu koje ulaže u tjelesni razvoj svojih mladih. Kod nas je uspjeh Lane Pudar unatoč svemu tome.

Ovo društvo nije sustav, a uspjeh je sasvim opipljiv zbroj nekolicine ljudi koji se godinama natežu ne bi li izvukli iz budžeta nešto što sliči na sustavno ulaganje, s nadom da jednom i kod nas bude nešto zahvaljujući. Ali se splet nevjerojatne upornosti i ogromnog talenta ipak ovdje na kraju dogodi više unatoč, nego zahvaljujući.

Pojedinac uspije ovdje zbog svoje upornosti, roditeljske žrtve i entuzijasta, ljudi čije djelo graniči s fanatizmom. U zemlji u kojoj je ostaviti i odustati puno lakše i prihvatljivije, da ne kažem normalnije, nego zadržati i izgurati, sve je apsolutno unatoč.

A onda političari brže – bolje krenu sa slikanjem, ugrađivanjem u uspjeh. K'o gljive poslije kiše izbiju i javljaju se za rukovanje i prijem, ne bi li netko neupućen, a takvih je u ovoj državi i previše, skužio da je sve postignuto njima zahvaljujući. A ne unatoč njima.

U zemlji u kojoj se jedino redovno i najmasnije moguće obavlja nabavka crnih limuzina i pomoćnih vozila, u kojoj se akcize nameću da bi se putevi gradili iz kredita, sve što se događa, događa se unatoč. Nikako zahvaljujući.

Vaš auto se ne kvari previše, unatoč činjenici da ga svakodnevno biju razne udarne rupe, nikad završene rekonstrukcije i tupava prometna rješenja nazovi znalaca struke. Vi vaš auto niste sačuvali zahvaljujući odličnim cestama, nego unatoč lošim. Vi ste još uvijek zdravi, makar i samo nepregledani, unatoč Uborku, mulju, medicinskom otpadu i smeću svuda oko vas.

Vaša djeca su dobri učenici i još bolji ljudi, ne zato jer ih je sustav prepoznao pa ih „pogurao“, ministarstvo obrazovanja im osiguralo školovanje dostojno 21. stoljeća, a online nastavu „pokrilo“ kao da smo Japan, pa da sve frca od novih znanja. Ne, naravno, vaše dijete je takvo unatoč svemu. Zahvaljujući vama. Da se sustava pitalo, vaše dijete bi komotno moglo i gluparati kroz život. Jer, skužili ste, ovdje je školovanje unatoč činjenici da papir sve trpi i da nečijih 18 godina mukotrpnog školovanja stane na gomilu skupa s nečijom diplomom od tri dana. I obično izgubi u „vaganju“.

Uspijete ovdje preživjeti sa svojom obitelji, svemu unatoč. Unatoč stalnom porastu cijena i konstantnom padu standarda. Unatoč tome što ovdje sve pada, samo porezna politika ne. Unatoč tome što nema napretka i unatoč tome što ga se ne vidi na horizontu vi ste i dalje ovdje i trpite sva ova sranja idiota glupljih od vas, ali uvezanih u moćnu gomilicu, odnarođenu i bezobraznu.

Vi ste živi, na kraju krajeva, unatoč tome što se sustav godinu dana ne zna boriti sa koronavirusom. Ni traga hijerarhiji, koordinaciji, harmonizaciji. Samo čuđenje, kopiranje – i čekanje sadake! Naviklo se, jebiga!

Unatoč tome što sustav ne uspijeva nabaviti cjepiva, još ste živi. Unatoč tome što se sustav ne smije zamjeriti svakome, još ste tu. Unatoč tome što sustava zapravo i nema, pogotovo ga nema kad ga čovjek treba, vi i dalje vjerujete da postoji. Unatoč tome što je virus smrtonosan, vi ste živi. Unatoč je prava riječ za čitavu pandemiju, ali za nas zbilja ništa novo. Unatoč koroni, eto vas i dalje.

Unatoč, kod nas se prečesto omakne, pa kad na njega mislimo kažemo i - srećom! Srećom sam ostao živ, sreća me spasila, sreća naša pa smo sačuvali nešto odranije, sreća je pa znamo njega, sreća je pa je kod nas sve labavo...

Sreća je riječ koja kad postane uobičajena označava zadnji stadij raspada društva. Unatoč tome što ono, kao i država, navodno postoji.

Sve u ovoj državi je unatoč. Unatoč ovakvim političarima, unatoč ovakvom premijeru, unatoč ovakvim liderima, unatoč ovakvim namještenicima. Unatoč ovakvom pravosuđu. Unatoč ovakvom sudstvu, zdravstvu, školstvu. Unatoč ovakvom narodu. Ništa ovdje nije zahvaljujući. Osim kad se zezneš, pa umjesto unatoč kažeš baš to. "Ovako nam je zahvaljujući njima!". Kome, bolan, zahvaljujući? Jedino ako nisi negdje uhljebljen, pa bi se zahvaljivao.

Unatoč ima dva mlađa brata brata koji se zovu, barem ih tako narod voli zvati, Usprkos i Uzainat.

Unatoč je najstariji, ali su ovi mlađi žešći. Gadni su kad prekipi.

No, njih dvojica, čini mi se, odavno su otišli napolje.

Ostao je samo ovaj jedan. Unatoč.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.