Klizna situacija
Abaz i Mursi: Udarna i razorna vijest
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nekoliko sati nakon što je u više bosanskohercegovačkih džamija klanjana dženaza u odsustvu bivšem predsjedniku Egipta, Mohamedu Mursiju, njemačka policija je uhapsila Adisa Abaza iz Zenice, pod optužbom da je bio dio terorističke mreže koja je izvela napade u Parizu 2015. godine.
Na prvi i mnogo drugih pogleda, između ova dva događaja nema nikakve veze. Ono što ih spaja, a i to uslovno, krajnje uslovno rečeno, jeste medijski tretman. Abazaovo hapšenje je, što se lako da provjeriti, u većini medija u BiH objavljeno kao „udarna vijest“, dok je informacija o dženazi za bivšeg vođu Muslimanskog bratstva prenesena kao obavijesti o redukcijama vode i radovima na cesti.
Uspješni kriminalci
Adis Abaz se, koliko razne policije - od naše i slovenske, preko belgijskei francuske, pa do evo njemačke – znaju, godinama bavi ilegalnom trgovinom naoružanjem i vojnom opremom, ali i drogom. Ljude poput njega obično ne zanima šta će kupci raditi s robom nakon što je plate: mogu, što se takvih tiče, pucati po pariškim klubovima kao i po glinenim golubovima, kao što mogu, od volje im, heroin davati cukama, kokain macama, a LSD ukućanima.
Ne postoje društva koja takvu vrstu kriminalaca stvaraju, ali postoje ona koja im omogućavaju da budu, recimo tako, uspješni. Naše je upravo takvo: kilavo pravosuđe u stanju je svaki proces razvući do sudnjeg dana, izgubiti i najvažnije dokaze ili zaboraviti osuđene poslati na robiju, a osumnjičene i opasne u pritvor. Tako je, u najkraćoj i najjednostavnijoj verziji, Adis Abaz završio u Njemačkoj u kojoj je uhapšen na osnovu belgijske potjernice.
No sve da je švercer bombama i bobama u međuvremenu prihvatio učenje mušterija koje su i njegovim puškama pucale po Parizu, to puno ne mijenja na stvari. Još jedan fanatik sa našim državljanstvom bio bi – ili jeste, sasvim svejedno - tek još jedna posljedica procesa koji su puno sličniji odluci Rijaseta Islamske zajednice da se klanja dženaza Mursiju, nego se to hoće priznati.
Sa gangsterima koji su možda usput postali i vjerski radikali se obračunava lako, samo ako se hoće. Sa dešavanjima koja, bez obzira na namjere inicijatora, dodatno inficiraju ionako oboljelo društvo, ide puno teže, pogotovo kada se njima gotovo više niko ozbiljno ne bavi.
Među rijetkima koje je odluka Islamske zajednice, blago rečeno, iznenadila, je i bivši ambasador i dugogodišnji novinar Zlatko Dizdarević, koji je u riječkom „Novom listu“ napisao: „SDA u Sarajevu strasno ljubi Erdogana, ali prije svega zato što se on i Izetbegović prepoznaju kao – Muslimanska braća, baš 'Braća'.
Muslimanska braća i demokracija
Na tom tragu eno i Islamske zajednice BiH koja je pozvala bezmalo nalogodavno svoje vjernike da klanjaju dženazu svojevremeno svrgnutom i sada umrlom predsjedniku Egipta i lideru Muslimanske braće u Kairu, Mohamedu Mursiju. Pa i gdje bi ako neće i u Carevoj džamiji u Sarajevu... Oni koji još uvijek misle da se ta klanjanja mogu ne daj Bože i loše protumačiti - neumorno se trudiše minulih dana da podvuku kako je, dotični Mursi bio 'prvi demokratski izabrani predsjednik u Egiptu...'
Ispade da je baš zato i bio veliki, jer je poznato, je li, kako je Muslimanskoj braći demokracija svetinja odvajkada. Uz njih se i Egipat ubijao od demokracije na putu prečicom prema – islamskoj državi! Pa kad su Amerikanci koji su 's proljećem' doveli Mursija kao njihovo rješenje shvatili da im uz tu demokraciju njihovi interesi – od bezbjednosnih po Izrael, do naftaških uz Suez - odlaze pod kontrolu šejtana, dadoše generalima glatko odobrenje da izvedu puč i vrate strogo kontroliranu nedemokraciju... U nas, međutim, filijala 'Braće' s ocem i sinom Izetbegović, predsjednicima države s četiri podignuta prsta, podaleko se odmakla u oživotvorenju doktrine o onima u Bosni koji više nisu braća...“
Dizdarević je na istu temu govorio i za Radio Sarajevo: „Muslimanska braća su nešto što po svojoj temeljnoj doktrini, dozvolite, bavim se time decenijima, živio sam u Egiptu i znam o čemu govorim, dakle, doktrinarno i temeljno jesu najstrašnije opredjeljenje što se tiče BiH i filozofije na kojoj ona počiva. Samom činjenicom što je po doktrini Braće riječ o nepriznavanju i nacije i države, nego je bitno ko je musliman, pa bio on u Afganistanu, Pakistanu, Sudanu ili ne znam gdje... Takva činjenica može biti pitanje privatnog nečijeg opredjeljenja, ali Rijaset IZBiH predstavlja religijsku zajednicu, islam u BiH, na način koji u značajnoj mjeri određuje i politiku Stranke demokratske akcije“.
Adis Abaz je, da parafraziramo Zlatka Lagumdžiju, slučajni prolaznik kroz ono što se naziva islamskim terorizmom. Mohamed Mursi je, bez obzira na to što jeste bio demokratski izabran i što mu je suđenje bilo farsa, vodio organizaciju čiji su nekadašnji lideri napisali tekstove koji su novovremenim teroristima predstavljali isto što i Marxova djela komunistima iz prve polovine prošlog vijeka. Osim toga, Braći je bilo kakva moderna država prelazno rješenje i nužno zlo, dok u složenim, višeetničkim i višereligijskim, dakle i u BiH ovakvoj kakva je, vide prelazni problem i samo zlo.
Odluka Rijaseta da se klanja Mursiju možda jeste nemotivirana ideološki, ali je sigurno politički pogrešna i daleko štetnija od toga što je neki švercer iz Zenice prodao puške napadačima na Pariz. Ili, dugačije rečeno, ako je Abazovo hapšenje sada udarna, e onda je klanjanje Mursiju bilo - razorna vijest.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.