Ajvar, juvar, evribadivar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još uvijek omamljeni dočekivanjem ponoći jednog od sasvim običnih zimskih dana, niti najkraćeg, niti najmračnijeg, posebnog samo po tomu što je u drevna vremena bio posvećen bogu Saturnu, nismo spremni kritički razmišljati pa ću i ja prilično kratko i jednostavno danas.

O pripremanju ajvara u mom kraju. Život se svede na kojih tridesetak ajvara, tko dočeka 42 ajvara, može se reći da je živio savršen život. U ajvar se stavlja najzrelije, najšarenije povrće, ono za koje se može reći da je ispunilo svoju svrhu, koje se uspješno hrvalo s nedaćama zime, proljeća, ljeta, s povodnjem, ledom, vatrom i sušom. Prekuha se i oguli, smrvi, skaši, dobro začini i dobiješ svojevrsnu zimsku poslasticu. Ipak, najzrelije i najšarenije ide u ajvar, tako su i mene učili, ali najveća roga, najveći patlidžan ne idu u ajvar. Oni se ostave, za sjemena.

Izbavi nas od zla amen

Istina, danas je Monsanto, sa svojim dvogodišnjim sjemenima i dvogodišnjim najlonima, ponešto izmijenio navike, ali još po selima živi običaj ostavljanja najvećeg, najžilavijeg za sjemena. Još je nešto ostalo živo u našim krajevima. Odlazak u tuđinu, trbuhom za kruhom.

Mogu se kladiti da je običaj počeo još davno, u vrijeme kada su Mlečani krojili kapu ovdašnjim žiteljima. Odvodilo se u janjičare, ali se išlo i u Stambol. Išlo se i u Beč. Išlo se u Ameriku. Danas se isto ide, u Irsku i Njemačku.

Kao ajvar, najsvestraniji, najšareniji, najbrži, najzreliji... odlaze i tamo ih prekuhaju, ogule, skaše, začine. Ovdje, u zemlji, na zemlji, ostaju samo dvije podvrste: oni već truli i oni najveći, najžilaviji. Za sjemena. Nema tu neke mudrosti ni velike pameti. Kako u Njemačkoj tako i ovdje, ajvar naš svagdanji.

Jer profesionalac je profesionalac

Kažu pobjeda u Banjaluci nad proslavom Nove godine. Rekao bih pravda za Harisa Džinovića, je*e se njemu za pravdom, on je po pare došao, nikad skuplje nije naplatio fotkanje kao te noći. Je*e se i  Radojičiću za latinskom novom, imaju Srbi svoju ortodoksnu.

E ako pravda pobijedi ovu proslavu za dva tjedna, onda možemo početi govoriti o građanskom neposluhu u Republici Srpskoj. Do sada, ovo je sve najobičnija farsa i cirkus s našim životima, sa životima nevinih stradalih, sa životima njihovih obitelji. I političko mešetarenje ljudskom patnjom. Ono, najžilavije kad staviš za sjemena.

Nije bolje ni u Sarajevu ili ovom ovamo našem entitetu. Omami ljude masovnim puštanjem kemije u zrak i koncertom uspavanki Harijevih, dok oni tamo na polulegalnoj sjednici sebi izglasaju veće plaće. Pritom izmišljaj rat u Mostaru gdje je prvi put nakon rata bio srcem jedan novogodišnji doček.

Saturnalije, čujete li me? Prekinite me... ne nasjedajmo na njihovu igru. Jer pravimo dramu od Saturnalija. Jer sve šareno i zrelo otišlo je u euroajvar. Ostali mi već truli ili za sjemena.

Sretna vam ova! Nemojte biti truli, budite za sjemena!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.