Prolaze nam životi, a vrijeme stoji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ma koliko se mi trudili zaslijepiti se vatrometima, zaglušiti se raznim bumovima u novogodišnjoj noći i okrenuti listove na kalendarima, čini se kako vrijeme kod nas lijeno stoji.

Načitat ćemo se u još jednoj polusezoni kiselih krastavaca i ukiseljenih izlizanih tema kako nam je bilo u protekloj godini, što smo ostvarili, što propustili. Pobrojavat će se pozitivno, brisati negativno, žmirit će se pred onim što je prošlo i zatvarati oči pred onim što dolazi.

Načitat ćemo se planova, ideja i obećanja, a znat ćemo, okretali mi papire ili ne, da će mnoga od njih ispariti i otići u nepovrat neostvarivosti kao što je isparila svjetlost vatrometa što je parala nebo u prvom mraku Nove godine.

Godina iza nas, koji ne odustajemo od Bosne i Hercegovine kao nekakvog krova nad glavom, mogla bi se danima opisivati. Istovremeno, godina, pred koju smo zalijepili ''predizborna'' samo da bi se u nečemu razlikovala od svih drugih jednako prljavih godina, može se strpati u nekoliko riječi.

Uglavnom, bilo bi to opisivanje prelijevanja šupljeg u prazno, ponavljanja i utvrđivanja svih spoticanja zbog kojih neprestano padamo i zaostajemo u utrci za onima koji grabe i bježe daleko od prošlosti. Bilo bi to prepričavanje izlizanih priča koje slušamo bez obzira na brojku koja nam visi s kalendara na kojima slike nemaju veze sa stvarnošću.

Dok oni koji su sjedili prošle godine na pretplaćenim pozicijama nabrajaju na prste jedne ruke dobro učinjene stvari, a dok s druge strani oni čije dupe zijeva za plaćenim foteljama trube o negativnome, jasno je jedino da je Bosna i Hercegovina još jednu godinu bacila na smetlište svoje nakaradnosti.

Ni protekle se godine nije znalo kako voljeti zemlju jer su sve strane navlačile naša srca na ljubav po njihovoj mjeri. Nije se Bosna i Hercegovina ni u 365 proteklih dana uspjela pomaknuti s mjesta ma koliko se trubilo o naprecima. Istina je da se ljudi, osim u svojim malim svemirima, jednako osjećaju zarobljenima u trokutastoj nemani koja im niti jednog trena ne uspijeva biti prijatelj.

Istina je da su ufoteljeni bogovi popustili i prestali lagati sebi i drugima da ljudi ne odlaze. Istina je i da su ljudi sve svjesniji da lideri, zaokruženi i nezaokruženi, tek kad osiguraju svoj put, govore o putevima stada i da su spremni žrtvovati ga za ciljeve u kojima će samo njih čekati medalja.

Nasisao se valjda narod dovoljno motke i naslušao priča da ne prolazi više sve što se ugura u uši. Nismo se naslušali istina, nismo vidjeli preuzimanja krivnje za ovo što nam se događa i sve ono što nam se ne događa.

Bosna i Hercegovina, koja ni ove godine ne zna koliko ima stanovnika i jesmo li se uopće trebali brojati, koja ni ove godine nije naučila okrenuti zastavu kako treba, koja i ove godine gazi ustave, prava kolektiva i pojedinaca, koja glumi veličinu u svojoj srozanosti, ne treba okretali listove na kalendaru.

Kod nas se, ipak, računaju samo listići i to u mraku postizborne noći kad se zbraja kako kolonizatorima i zemlje i umova paše i ne računaju se listovi na kalendaru. Kod nas je vrijeme opasno zapelo i ne prolazi. Kod nas prolaze samo životi pored nas živih i svi, radi uzaludne države, uzalud.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.