Klizna situacija

Alkoholizam i renesansa: Stanje uma Bakira I.

Nije problem što je onom seljaku iz Laktaša svaki Bošnjak po defaultu musliman, već je problem što je Izetbegovićev stav navlas isti...
Kolumna / Kolumne | 16. 12. 2022. u 09:27 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vijek radnje: 21.

Godina radnje: 2022.

Mjesto radnje: Sarajevo

Glavni lik: Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije

Monolog koji se pamti: „Takvu poziciju najbolje ilustruje izjava lidera SNSD-a koji je najavio da će blok Srbi-Hrvati odlučivati ko će u vlast, a da to neće biti, kako to on kaže, muslimani. Jučer smo vidjeli jedan sastanak u njegovoj alkoholnoj, vinskoj destileriji kojoj su se muslimani odazvali“.

Šta je autor htio reći?: E na to će pitanje jednom, nekada, odgovor dati umjetna inteligencija. Ljudski rod još uvijek nije, a neće skoro ni biti, na visini zadatka.

Tupavi (kvazi)argumenti

Kada bi u strankama Osmorke bilo pameti proporcionalno podršci takozvane međunarodne zajednice, odlazećem predsjedniku padajuće političke organizacije ne bi odgovarali tupavim (kvazi)argumentima o tome da je i on, kao što jeste, održavao sastanke po kafanama u kojima se toči alkohol – ugostiteljski objekat bez alkohola se, uzgred rečeno, može zvati svakako, ali nikako kafana, jer je kafana, kako je govorio pokojni i veliki sarajevski pisac, Dario Džamonja, najprije mjesto za pijenje i propadanje, a ne nekakva socijalna institucija – ili da je u mladosti znao otići na po jednu i kući krenuti nakon petnaeste.

Bakir Izetbegović je vidno očajan ali i sve manje bitan pa se, konačno, ono o čemu govori može posmatrati i izvan uskog dnevno-političkog konteksta.

Nije, krajnje uslovno rečeno, problem što je onom seljaku iz Laktaša svaki Bošnjak, tačnije svaka osoba sa, kako se to u posljednje vrijeme govori, orijentalnim imenom, po defaultu musliman, dakle pripadnik vjerske zajednice, već je, nimalo uslovno rečeno, problem što je Izetbegovićev stav navlas isti.

Rijetki se još uvijek sjećaju – davno je bilo – velikog, predratnog skupa Stranke demokratske akcije u jednom od sarajevskih predgrađa na kojem je rahmetli Alija Izetbegović prisutne upitao: „Braćo, jesmo li mi vjerska stranka?“; a oduševljene narodne mase odgovorile gromoglasno: „Jesmo!“. Replicirao im je direktno dedo nacije: „Nismo“. Prisutni su zatim, u jedan glas, ponovili: „Nismo!“.

Destilerija

Od tada, ma i prije, pa do evo ove minute, i SDA i Islamska zajednica bošnjaštvo, dakle narodnost, izjednačavaju sa pripadnošću islamu, odnosno vjeroispovijesti, pa uzročno i posljedično i svakako, Nermin (Nikšić), Edin (Forto), Jasmin (Imamović) i tako dalje i tako redom, ne mogu biti Bošnjaci ako su, recimo, ateisti, agnostici ili, zašto ne, budisti.

Pri tome je, u konkretnom slučaju, Izetbegović nepristojno i u njihovo ime odlučio da je, zapravo, Dodik (kao) u pravu. Drugačije rečeno: ako su oni koje Dodik - krajnje svjesno manipulirajući islamofobijom - namjerno naziva muslimanima a ne Bošnjacima upravo to, dakle isključivo muslimani, onda im u destileriji nije mjesto, no ako nisu, e onda nisu ni Bošnjaci, pa nemaju šta raditi u istoj toj destileriji jer je u njoj mjesto predstavnicima Stranke demokratske akcije koja je bošnjaštvo uknjižila na sebe, poistovjetila ga sa islamom, uz mogućnost da se, kada interes nalaže, ne samo sjedi pored rakije, već da se i neka popije.

Koncept bošnjaštva nije originalni izum SDA – njime se, puno ranije i puno ozbiljnije bavio rahmetli Adil Zulfikarpašić, partizan, komunista, disident i milioner – već loša kopija iz koje je izbačeno gotovo sve što čini moderan, politički narod, a ugurano sve što se moglo: od novogovora, preko estradnog prakticiranja vjere, pa do amnestiranja za grijehe poput, recimo, krađe ili ubistva.

O svemu tome je itekako argumentirano pisao najlucidniji ovdašnji liberal i, valjda još uvijek, ideolog Naše stranke, Tarik Haverić u knjigama „Kritika bosanskog uma“ i „Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti“, pa koga zanima, neka čita, a mi ćemo se vratiti mlađem Izetbegoviću kao nekome ko uspijeva biti principijelno neprincipijelan, pa tako stalno.

Kvaka 2022

Bakir Izetbegović se, niste još stigli zaboraviti, u posljednjih nekoliko godina zalagao za građansko uređenje Bosne i Hercegovine i istovremeno prebrojavao Srbe i Hrvate u institucijama iste te Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović je, također, veliki zagovornik ljudskih prava u koje, naravno, spada i sloboda vjeroispovijesti ali ne, prema njegovoj postavci, sloboda nevjerovanja. U prevodu, niko ne smije braniti Nerminu ili Edinu da budu i muslimani, samo što ne smiju biti nemuslimani jer u tom slučaju, ponovimo, nisu Bošnjaci.

Kvaka 2022 je u tome što Izetbegović o tome – o simbiozi vjere i nacije – jednako misli i kada je na vlasti i kada mu izmiče, samo što su mu ciljevi različiti. Kada, dakle, sa pozicija moći definira bošnjaštvo, on – pokazala je praksa – nameće model ponašanja sunarodnjacima, a kada to radi iz očaja, on zapravo pokušava spasiti model ponašanja stranačkih članova i poneke članice, tačnije onaj model u kojem bezalkoholna piva i redovan odlazak na džumu poništavaju sve i jedan razlog zbog kojeg trenutno vlada opšta panika u SDA.

Ne brine, da skratimo, njega to što se Osmorka s Dodikom i Čovićem dogovara u vinarijama i destilerijama, po kafanama i restoranima sa rakijom ohlađenom do arktičkih temperatura, već to što posljedice dogovora mogu, prvo, rezultirati ozbiljnim istragama protiv SDA-ovih eksperata za javne nabavke i tajne kanale novca, a onda – ili u isto vrijeme, nebitno je – srušiti šemu izvlačenja miliona preko namještenih tendera, ugovora, aneksa i kako već sve ne.

Jednostavno, u igri je previše para koje se mogu izgubiti i  previše zainteresiranih da se to ne dogodi. Kada je već tako i kada se više ne zna ko koga u SDA drži za vrat, a ko koga za jaja, onda se sredstva više ne biraju pa je, eto, problem što se oni koje Dodik naziva muslimanima možda tako ne drže, već se ponekad – recimo, sastančeći pored i uz alkohol – ponašaju kao  muslimani sa SDA certifikatom. Samo kao takvi onda mogu, prema Izetbegoviću, biti i Bošnjaci. Svi ostali su, naravno, izdajnici islama, muslimana, Bošnjaka i, što je najvažnije, Bosne i Hercegovine kao privatnog vlasništva Familije. 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close