Četiri godine kuhanja VARiva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Onaj trenutak kada je Ivan Perišić u spuštanju iz skoka, u jednom djeliću sekunde, sljubio ruku s loptom, koju je valjda tek koji trenutak prije ugledao, jer je bio u buketu s drugim igračima, ostat će dugo u memoriji onih koji su se hvatali za glavu i govorili – pa nije valjda ovo penal?

A bio je penal, barem tako je, svečano i po promotivnoj cijeni, odlučila VAR soba. Taj isti Massimiliano Irrati, koji je u VAR sobi sjedio i neki dan, u polufinalu Argentine i Hrvatske, sjedio je i u finalu SP-a u Rusiji.  Dojavio je glavnom sucu, Nestoru Pitani iz Argentine, kako je snimio igranje rukom u šesnaestercu – i Argentinac je, uz uzdahe milijunskog auditorija, napravio ono što danas poznajemo kao nogometnu rutinu – otrčao do ekrana uz teren i pogledao snimku.

VARljivo ljeto dvijeosamnaesto

A znamo, naučili smo u međuvremenu, kad sudac ode pogledati snimku, to je jedno 95 posto šanse da će to i odsvirati! Pogotovo ako tako treba! Ili ako nije naodmet. Ili ako je to što većina javnosti ili većina raje očekuje. Nakon već jedne sporne odluke, dosuđivanja slobodnog udarca nakon baletnog pada Griezmana, tako je, uz amenovanje nove VAR tehnologije, Hrvatsku, nakon spektakularnog izjednačenja Perišića, Pitana, uz asistenciju VAR sobe, vratio gdje joj je, očito, tu noć bilo mjesto. Uzalud čuđenje – pa zar se ovo sudi u finalu Svjetskog prvenstva? Uzalud vapaji, odluka je neopoziva!

U međuvremenu je VAR postao uobičajen kao i izbacivanje lopte iz igre ili ubacivanje iste iz kornera. Stotinu situacija poput one Perišićeve, suci su, čak i uz VAR, proglasili nedovoljnima za penal. Ponekad su sudili jednako kao i Pitana te, ispostavit će se, kišne moskovske večeri.

Po utakmici, ovisno o ligi u kojoj se igra, ovisno o timovima kojima se sudi, kao i samoj važnosti utakmice, ide se gledati VAR i po pet, šest puta. To mijenja ritam igre, okreće momentum na terenu, okreće volju božice Fortune...

Massimo Irrati nije jedini iritantni, ima njih gomile. Nekada smo se grozili pomisli da bi netko mogao tako grubo sjeckati utakmicu, ima do zla boga teatralnih sudaca, ima i onih totalno nesigurnih, koji na VAR potroše i desetak minuta po utakmici, ali naviknuli smo se. Utakmice traju duže, VAR je uključen u spektakl, gotovo da bez njega više ne možeš zamisliti nogomet – kad ga nema, nešto ti fali! Nema iščekivanja odluke, nema promjene rezultata zbog naoko nebitnog detalja.

Hladno srce iz tople VAR sobe

No, suštinski, VAR nije riješio ključni problem nogometa – on i dalje ne dosuđuje penale pravedno, nego voljom sudaca, samo nama ostalima još bliže pokazuje kako volja pojedinca, ili grupe njih, zna ići mimo naših očiju i zdravog razuma. Neke katastrofalne odluke, nakon što se VAR skupa sa svojim kamerama, udomaćio u našim životima, sad su još više vidljive. Također, VAR treba zaslužiti – i dalje pregled VAR-om puno lakše izazovu oni koji viču, kliču, gestikuliraju, okružuju suca i unose mu se u lice. Oni koji šute i igraju, zaborave vući suca za rukav, takvi, da 'prostite, padnu kao žrtve VAR-a.

Neke sudačke, subjektivne, mahom i navijačke ili tko zna čime izazvane pobude da se nešto vidi kao prekršaj ili penal, sada su nam servirane na tanjuru – ali to još uvijek ne znači da će sudac vidjeti što vide i milijuni drugih. Naprotiv, slobodno sudačko uvjerenje postalo je još veća misterija, a situacije fifti – fifti i dalje su takve.

Dokle ide ruka i gdje počinje rame?

I što smo, zapravo, dobili? VAR, ovisno o situacijama i prilikama, zna biti gadan topuz u rukama nečovještva. Ni blizu uloge bezgrešnog pomoćnika da nogometna pravda bude zadovoljena, VAR je i dalje temelj za otvaranje dubljih analiza i rasprava. Je li bio penal, je li igrano rukom, je li bilo namjerno, je li bilo zaleđe?

I dalje ostaju iste dileme, čak i uz, u međuvremenu uvedenu poluautomatsku analizu zaleđa, jer  i dalje ne znamo kakav je kriterij za odabir dijela tijela kojim se može igrati – recimo, nekad je ruka od ramena, a nekad uključuje i njegov dio.  Nekad se linije vuku ovako, a nkad onako. Nekad su milimetarska zaleđa podložna i milimetarskoj krađi. Nekada je ruka uz tijelo, a nekada, u maltene istom položaju, čist penal! Što će reći, sve zavisi kome se sudi. A to je, je li, sve samo ne rješenje starog problema.

Samo bolje vidimo nesavršenosti

Ponekad su u pravu oni koji tvrde da je VAR donio više prijepora nego što ih je bilo ranije. Uspoređuju ga sa današnjom  HD tehnologijom i nekadašnjim VHS-om. Nekoć se puno toga nije vidjelo, ali je bilo u neku ruku romantično (Božja ruka, najbolji primjer), a sad se vidi, ali opet vidjeti i pravilno odlučiti nije isto. I kad se aktivira, a i kad zaglušujuće šuti, VAR mijenja tok utakmice, ranjava jedne, diže iz mrtvih druge momčadi. Ono što je penal na jednoj utakmici, na drugoj je samo odmahivanje rukom. Ono što nitko nije vidio VAR vidi, a ono što smo ponekad svi vidjeli, VAR elegantno ignorira.

Drugim riječima, VAR je samo bolje opremljena verzija ljudske nesavršenosti. I kao takva podložan manipulaciji. Jer nije anulirao osnovni problem, ponavljam, a to je savim ljudsko tumačenje sive zone pravila. A siva zona je preživjela VAR, čak se lijepo slizala s njim. Primijetili ste kroz ove zadnje godine da VAR ponekad spašava favorita k'o 7. Konjička  u američkim vesternima. Začuješ trubu duboko u sudačkoj nadoknadi, makar je situacija na terenu potpuno nategnuta, ali sudac je vidio penal i gotovo! A na drugoj strani, u drugoj situaciji, drugoj momčadi, lagano odmahivanje rukom i izraz lica kako VAR uopće nije potrebno konzultirati.

Kako kome, kako kad...

Zašto je VAR šutio u oba polufinala ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, na vama je da izvedete zaključke. Jednako kao što VAR izaziva prijepore kada se aktivira, tako nas ostavlja u čudu i kada šuti, kao u slučaju Bufalovog navodnog prekršaja u šesnaestercu Francuske sinoć, koji bi Orsato možda vidio kao čist penal. Argentini. 

Mali detalji koji bi se drugoj momčadi možda i drugačije sudili, a prvoj ni slučajno, e, to je ono što i dalje iritira. Ili, što bi neki rekli, VAR nas je, uz svu pomoć koju je nazivno donio, često  samo još  bolje uvjerio u činjenicu kako pravo i pravda nisu isto. Uostalom, gledate Premier League, tamo je kriva upotreba VAR-a proporcionalna ofrljativnom tumačenju pravila nogometa. A takav nivo, takva liga, toliko love u igri! I ostale lige nisu ništa bolje, a ni ovo Svjetsko nije imuno na olako suđene penale, kako kome i koliko kome, rekli bi zlobnici, treba.

Jedan moj dobar kolega slikovito je VAR usporedio s kamerom i cvik aparatom na ulazu u svoju firmu. Za nekoga itekako vrijede pravila, nema šanse da zakasni ili ranije ode s posla, a neki i dalje samo ulaze i izlaze uz najobičnije mahanje portiru.

Mislim da je ub'o u srž problema koji je bio i prije VAR-a, a koji će ostati živjeti i uz svu tehnologiju koju VAR dobiva svako malo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.