Čudo u Neumu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da su bombastično najavljeni pregovori u Neumu najobičnija farsa, unaprijed izrežirana, bilo je već unaprijed jasno svakome tko razmišlja svojom glavom. To su potvrdile dvije stvari: nesudjelovanje većeg djela bošnjačke oporbe, predvođene SDP-om i Našom strankom, i izjava Christiana Schmidta koji je uoči, ili tokom samih pregovora, nisam više siguran, izjavio da će se parlamentarni izbori predviđeni za jesen ove godine održati usprkos svemu, bez obzira što je svim sudionicima bilo zabranjeno otkrivati medijima detalje pregovora sve dok se oni ne okončaju.

Pođimo redom: Naša stranka i SDP odbili su sudjelovati na pregovorima uz urnebesno smiješne izlike: SDP je tražio otprilike to da na "vrbi rodi grožđe", odnosno da međunarodna zajednica najprije dovede u red Milorada Dodika, ili, da budem slikovitiji, da se najprije izgradi krov kuće, pa tek onda temelji.

Light verzija Demokratske fronte

Naša stranka, s druge strane, tražila je da na "vrbi rode tikve", jer su, je li, bili svjesni kako njihov "prijedlog" nema apsolutno nikakvih izgleda, što je apsolutno točno. Jesu li ga formulirali tako da je neprihvatljiv bilo kome samo zbog toga da bi im poslužio kao izlika? Jesu, naravno, što je jasno svakome tko je pročitao tu gomilu gluposti napisanih u stranačkoj centrali, koju su onda servirali veleposlanicima zemalja koje sudjeluju u radu PIC-a. Na primjer uvođenje jednog predsjednika sa simboličnim ovlastima koji bi se birao u Parlamentu, te prebacivanje institucije "zaštita vitalnih nacionalnih interesa" u jednodomni, "građanski" parlament, što je čisti paradoks, mnogo veći od tikava na granama vrba. Sve je to lijepo i bajno, samo što trebaju uvjeriti u to Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Braneći "prijedlog" svoje stranke, nakon što su pregovori očekivano propali, predsjednik Naše stranke Edin Forto poslužio se rječnikom koji graniči s govorom mržnje. Nedavno sam ovu stranku nazvao light verzijom Demokratske fronte, što se u ovom slučaju samo potvrdilo. Što je to izjavio Edin Forto? Na primjer ovo:

"Koliko je ljudi vjerovalo u neovisnost RS-a neposredno iza rata, a koliko ih danas vjeruje? Neusporedivo više. Koliko je ljudi vjerovalo u uskrsnuće Herceg-Bosne nakon što je međunarodna zajednica uništila njene paradržavne institucije a sud u Hagu proglasio je udruženim zločinačkim pothvatom?"

Mirna Bosna

Je li, ukoliko prihvatimo nakaradnu Fortinu logiku, sud u Haagu presudom Rasimu Deliću proglasio Izetbegovićevu Bosnu i Hercegovinu zločinačkom organizacijom? Gdje su tu, ako je želio biti dosljedan, u maniri punokrvnog "multietničara", "genocidaši" iz Republike Srpske? Ili "gorska služba spašavanja s Kazana"? U Fortinoj biografiji na Wikipediji stoji da je za vrijeme rata u Sarajevu, poslušajte ovo, radio između ostalog i kao DJ. Dok je on svirao onoj stvari po dobro zaštićenim sarajevskim podrumima, više od stotinu pripadnika sarajevskog HVO-a, odnosno "uzepeovaca", poginulo je u obrani grada.

Međunarodna zajednica sigurno je imala na raspolaganju "ponude koje se ne odbijaju" da "privede" i ove stranke u Neum. Međutim, iz nekih razloga to nije napravila. Utihnule su preko noći bombastične priče o sankcijama, jer su domaći akteri "namirisali" neodlučnost i neiskrenost međunarodne politike, kojoj "mirna Bosna" definitivno nije primarni cilj, što je već odavno jasno, odnosno da se ovdje radi o bizarnom rašomonu u kojem svatko vuče na svoju stranu.

Mogao je Bakir Izetbegović potpisati u Neumu bilo kakav papir, svjestan da će ga po povratku u Sarajevo politički oponenti rastaviti na proste faktore, ali na svoju sreću nije to morao, zahvaljujući visokom predstavniku koji je, da ponovim, uoči pregovora rezolutno poručio da će se najavljeni izbori održati, bez obzira kakav bio ishod pregovora u Neumu.

Miniranje Neuma

Ono što beskrajno čudi je to što je otvoreno miniranje pregovora u Neumu od strane Christiana Schmidta prošlo gotovo nezamijećeno. Da imaju bilo kakvih principa, predstavnici HNS-a, odnosno HDZ-a, morali su iz istih stopa napustiti Neum i rezolutno poručiti visokom predstavniku: "Eto ti Neum - jebo te Neum!"

Međutim, Schmidtovu prljavu rabotu nije prešutio Zoran Milanović: "Sve ovo što se tiče Hrvata u BiH se kuha već mjesecima. Bošnjačke stranke se ohrabruju da idu đonom na Hrvate. Dodik je u pravu, Hrvati pregovaraju u Neumu, a ovaj kaže da će svakako biti izbori. Koji je motiv Bakira i ove ekipe da daju Hrvatima milostinju? Modus operandi je isti kao Slobodana Miloševića krajem 80-ih."

Bez obzira što je svaka izjava Zorana Milanovića adresirana prvenstveno na Andreja Plenkovića, pa tako i ova, ona u cijelosti pogađa bit problema. "Ovaj" iz Milanovićeve izjave je, naravno, Plenkovićev intimus Christian Schmidt, kojega je ovaj svojevremeno odlikovao najvišim hrvatskim priznanjem. Milanovićeva izjava apsolutno stoji: Schmidtovo "miniranje Neuma" predstavlja čin otvorenog prizivanja političkog kaosa u Bosni i Hercegovini.

Ako, usprkos svemu, ne dođe do dogovora oko izmjena Izbornog zakona u predviđenom roku, a sve upućuje na to, pred hrvatskom politikom doslovce stoji hamletovska odluka - biti ili ne biti. Izlazak na izbore pod neustavnim pravilima značilo bi njihovo institucionaliziranje, što bi bio čin političkog samoubojstva.

Krah ljudskih iluzija

Jesu li se međunarodni političari, Christian Schmidt prije svih, kao otvoreni eksponent politike nove njemačke koalicione vlade, koja ovih dana istura u prvi plan svoje "probosanske zombije", raznorazne juratoviće i sličnu skalameriju, prevarili? Ovdje se treba prvenstveno bazirati na njemačku vanjsku politiku, imajući na umu kako međunarodna zajednica nije homogen mehanizam, kako se to obično doživljava.

Zbog čega bi toj politici bio u interesu politički kaos u Bosni i Hercegovini? Računaju li, možda, na briselske ambicije Andreja Plenkovića koji će u njihovo ime "privesti" Dragana Čovića na izbore, bez obzira na sve? Ako je ovo u pitanju, onda su se žestoko preračunali, jer Dragan Čović, bez obzira što mislili o njemu, nije osoba kojom bilo tko upravlja. A pogotovu Andrej Plenković.

Da u ovome ima neke logike govore i panične reakcije u Hrvatskoj na ovu Milanovićevu izjavu koje dolaze iz HDZ-a, pa su, navodno, negdje objavili faksimil Milanovićeve partijsku knjižicu, iako je ogroman broj članova HDZ-a devedesetih samo jednu "partiju" mehanički zamijenio drugom, a poznajući domobranski mentalitet tog svijeta, ne bi me začudilo da ih većina negdje po ladicama još uvijek čuva svoje partijske knjižice, za zlu ne trebalo.

Gdje je tu njemačka politika? Zastala je negdje na pola puta između Putina i Bakira Izetbegovića. Što želim time reći? Ne mogu se oteti dojmu da ta politika iz vlastitih interesa, prvenstveno zbog famoznog Sjevernog toka, pravi određeni balans: da višak servilnosti prema Putinu kompenzira "antiputinovskim" treniranjem strogoće u Bosni i Hercegovini, bez obzira što ta i takva politika ide isključivo na ruku Milorada Dodika.

Naslov ove kolumne otvoreno aludira na Andrićevu pripovijetku "Čudo u Olovu". Svi koji su pročitali ovu priču znaju da se u Olovu nije dogodilo nikakvo čudo, da se zapravo dogodilo nešto drugo: krah svih ljudskih iluzija. U tom kontekstu treba promatrati i "Čudo u Neumu".

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.