Đećeš zanovu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krajnje je nevjerojatno pročitati da je predsjedateljica Vijeća Ministara BiH Borjana Krišto na pollitičkom forumu u Briselu izjavila da smo spremni za početak pregovora o članstvu u Europskoj Uniji, kada u stvarnosti mi nikad nismo bili udaljeniji od Europe u cijelosti. I ja pritom ne govorim o spremnosti da bosanskohercegovački političari naprave taj potrebni iskorak u provođenju potrebnih reformi, nego o nečemu sasvim prizemnom i podmuklom.

Disko klub u crkvi?

Vratimo se stoga danas u Mostar sa europskog puta, ne zato što slične primjere ne bismo mogli pronaći u Sarajevu, Banjaluci, Zenici, Tuzli, Bijeljini... nego zato što je Mostar uvrštavanjem u Daytonski ustav postao lakmus papir stanja u Bosni i Hercegovini, kao mala luda sredina na kojoj se lako uoče sve bosanskohercegovačke budalaštine i nacionalističke i gradžanske.

Svi znate više tu priču o sudbini Lakišića harema i neću ponavljati svoj stav jer dosta mi je čitanja psovki na račun moje majke, ona je sasvim fina gospođa i nije to zaslužila (a ove uvrede da sam glavonja i kakav sve nisam, na to sam naviknuo i ne dotiče me se, moja glava nečemu služi, na kraju krajeva, zato i jest tolika).

Koga zanima ova tematika, u petak će biti predstavljena knjiga Lakišića harem - trajanje i otimanje, vjerojatno u sklopu nove predizborne kampanje unutar islamske zajednice, jer baš je onako tempirana u vrijeme prepiske oko slavljenja kršćanskih blagdana u ovoj lokalnoj sredini. Koga pak zanima ona druga, još starija strana istoga groblja, kao i odgovor čije su možda kosti pronađene prilikom izrade kolektora, neka se pozabavi ranije napisanim knjigama Karla Drage Miletića, dakle, ne nekim tempiranim za političku kampanju.

Pritom, ne negiram uopće postojanje Lakišića harema i njegovu važnost za lokalnu zajednicu, ali prema svim zakonima suvremene države, groblje se itekako smije izmjestiti, preseliti, prenamjeniti, pogotovo ako je tu bilo neko groblje prije stotinu godina. Sve ostalo samo je prizemna politika usmjerena ne samo protiv napretka Grada Mostara kao lokalne zajednice, nego i borba protiv naše europske budućnosti, budući da u Europskoj Uniji nikome ne smeta što je neka crkva ili bilo koja druga bogomolja ili groblje pretvorena u disko klub ili nešto deseto.

Na kraju krajeva, kosti su samo predmet, i još u vrijeme zoroastrizma (koji je ovdje bio i prije kršćanstva i prije islama) religije su ih razlikovale od duše i čvrsto razdvajale prošpadljivu materiju i neizbrisivi duh. U suvremeno doba postoji više teorija iz fizike koje smatraju da postoji dovoljno dokaza da se zapravo isto događa sa informacijama pohranjenim u našoj deoksiribonukleinskoj kiselini jednom nakon što kosti riba, dinosaura, gmazova, sisavaca... propadnu.

Staviš Isusa na svoj oklop

 S druge strane, da ne mislite da je proslava Božića i Nove Godine samo jednostrana politička bitka, sjetite se samo da se rat, kao ni ljubav, ne može voditi ako je samo jedna strana uključena. Sjećam se kako je stanoviti moderni bor od umjetnih materijala još prošle godine stajao na kružnom toku u Španjolskom Trgu, u onoj svojevrsnoj breskvici od turborotora.

I mada će vam hrvatski politički predstavnici reći kako izbjegavaju sukob, ipak je ove godine pomaknut taj isti simbol blagdana među kršćanima, ali ne samo kršćanima, Božić jednako slave i Kinezi i Japanci, Saturnalije su proistekle iz poganskih proslava rođenja boga Sunca, konkretno u našoj slavenskoj mitologiji riječ je o Svarogu, bogu koji je prisutan u više božanskih obličja (prepoznajete li tu neke detalje iz suvremenih religija).

Tako se taj isti bog Svarog časti u svakoj iskri, u svakom malom svijetlećem Svarožiću koji iskoči iz vatre ili bljeska s nekog badnjaka ili jelke. A priznat ćete, naši trgovi uoči Nove Godine budu preplavljeni malim Svarožićima, simbolima tog istog slavenskog Boga rađanja i vječnog života.

I znači, taj plastični konus koji predstavlja bor pomaknut je ovamo iza mediteranskih stubova na samom trgu. Mada ne vjerujem u strane Mostara, ovo mi se čini kao da je više pomaknut uvjetno rečeno hrvatskoj strani.

Pa je potom vođena velika politička bitka oko toga gdje će za doček Nove Godine pjevati Željko Joksimović. Moja bi ideja bila, a ne bi dakle dirala nikakva sjećanja na Lakišića harem, ali bi bila svemostarska, da se zatvori Španjolski Trg tu jednu noć za promet, iz respekta prema svim obiteljima koje će najluđu noć ipak provesti u krugu sebi najdražih, neometani pucnjavom petardi i škripom pijanih vozača nabrijanih kola.

Ukinuti u potpunosti promet tuda i ogromnu binu postaviti baš gdje su one razrušene zgrade, da gleda na cijeli Španjolski, prema Gimnaziji, itekako najsvjetlijem simbolu jedinstva i obnove Mostara nakon rata. Na kružnom toku, kako bi se zaštitilo zelenilo, postavila bi se platforma za majstore zvuka i rasvjete i eventualno kamere, ako bi tko događaj prenosio u eteru.

Sve ostalo, od bine pa duž ugostiteljskih kućica, bilo bi posvećeno ugošćavanju velikog broja gostiju koji bi sigurno došao poslušati renomirano ime poput Joksimovića.

No, u Mostaru su preče političke svađe koje pokazuju kako Bosna i Hercegovina nije spremna za Europu. Same ugostiteljske kućice su već godinama uokvirene u projekt Adventa u Mostaru, koji značenje ima isključivo za Hrvate katolike i nikoga više. Zimski grad, Winterville, Kış Sokak, kako god da su ga nazvali, samo da nije poistovjećen sa vladavinom Hrvata u Mostaru, bilo bi ljepše i politički korektnije.

I pritom paljenje adventskih svijeća uopće ne bi kvarilo cjelokupni dojam, jer pobogu, zimski je grad, zimi katolici pale svijeće, koje u pravoslavlju predstavljaju badnjak, koji opet u matematičkom smislu predstavljaju odbrojavanje do Saturnalija.

Jedinstven, ali kako s koje strane

Ne, ja mislim da nismo spremni za Europsku Uniju, jer još uvijek nismo tolerantni prema drugima i drukčijima. Što je najgore, ne vidim po čemu su to Bošnjaci, Srbi ili Hrvati drukčiji međusobno, jer vidjet ćete kad vam kroz koju godinu krenu dolaziti Nepalci raditi u kafanama, onda ćete vidjeti da ste budale koji ste prodali ovu zemlju ni za što, ipak međusobno gotovo identični kada se usporedite s tamo nekim ljudima s jugoistoka Azije.

I pritom, kada se svađate oko proslave Nove Godine i Božića, samo se sjetite da unazađujete vlastitu predodžbu vjere u koju se kunete – naime, Isus je jednako bitan lik i kršćanima i muslimanima, i ako njegovo rođenje blatite prepucavanjima oko lokacija koncerata i nazivu ugostiteljskih kućica, svoju vjeru blatite, svoj identitet gazite. Ali dobrodošli u jedinstveni Mostar, samo svakome jedinstven na drugačiji način.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.