Quo vadis, Sanja?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gostujući koncem listopada u emisiji Kompas RTV HB, HDZ-ova ministrica kulture Sanja Vlaisavljević, govoreći o poništenim natječajima Fondacije za kinematografiju, izrekla je gomilu besramnih laži, gdje se jednim dijelom dotaknula i mene. Moje reagiranje na ministričin intervju, redakcija Kompasa odbila je objaviti.

Apsurdna i neprovediva odluka

Da podsjetim, jer sam o ovoj grotesknoj aferi već pisao na ovom portalu: na svojoj sjednici od 24. kolovoza, Vlada Federacije je, "na inicijativu" Društva redatelja BiH, donijela odluku "o poništavanju odluke Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju o izboru korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju po provedenom javnom pozivu za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju za pozicije sufinanciranja komplementarnih djelatnosti za 2023. godinu". Odluku je potpisao federalni premijer Nermin Nikšić.

Riječ je o poništavanju rezultata godišnjeg natječaja Fondacije za kinematografiju, koji su objavljeni petnaestak dana ranije. Po ustaljenoj proceduri, Fondacija je odmah nakon objavljivanja rezultata potpisala ugovore s korisnicima sredstava, te im isplatila 20 posto dobivenih sredstava. U kojoj mjeri je taj proces dovršen, potpuno je nevažno, ali ostaje činjenica da su neka od tih sredstava već utrošena. Riječ je, dakle, o jednoj apsurdnoj i neprovedivoj odluci. Spomenuti natječaji poništeni su na prijedlog resorne ministrice Sanje Vlaisavljević, a kao formalni povod za ovakvu odluku poslužio je fantomski i krivotvoreni dopis Udruženja redatelja BiH, koje zbog sukoba interesa ne može odlučivati o projektima pristiglim na natječaj. Za to je nadležna isključivo Fondacija za kinematografiju, kao stručno tijelo.

Ni orali ni kopali

Pravi razlog ministričina postupka je dopis Damira Ibrahimovića iz producentske kuće Deblokada, koji je uputio nakon što Fondacija nije iz proceduralnih razloga podržala novi projekt Jasmile Žbanić. Razlog je bio taj što Deblokada nije realizirala prethodni projekt Jasmile Žbanić, scenarij prema romanu "Christkind" Borisa Dežulovića, za koji su od Fondacije, koliko mi je poznato, dobili 500.000 KM. Pa apsurdnim pravilima Fondacije, Deblokada je zadržala 20 posto sredstava, ali se nema pravo određeno vrijeme prijavljivati na natječaj. Ovim mehanizmom dosada su iz Fondacije izvučeni milijuni. Prijavite scenarij, dobijete određeni iznos, a onda producent svjesno odustane od projekta, "utješen" sa 100.000 KM-ova za koje niste ni orali ni kopali.

U nesuvislom dopisu, upućenom Fondaciji i resornom ministarstvu, Ibrahimović navodi kako budžet novog filma Jasmile Žbanić iznosi 5 milijuna eura, odnosno gotovo petogodišnji iznos kojim Fondacija financira bosanskohercegovački film. Treba li ugasiti Fondaciju i Sarajevsku akademiju na pet godina i sva sredstva dodijeliti Jasmili Žbanić? (Što reći o osobi koja u službenom dopisu može napisati sljedeće: "Svjetska kritika uvrstila je 'Quo vadis, Aida?' među 50 najboljih svjetskih filmova svih vremena." Stvarno!? O ovoj kolosalnoj gluposti možemo govoriti samo u kontekstu patološke narcisoidnosti. I nikako drugačije.)

U svom odgovoru Ibrahimoviću, ministrica Vlaisavljević servilno kaže: "Poštovani gospodine Ibrahimović, Zatečena sam sadržajem Vašeg dopisa. Uvjerena sam da je riječ o slučajnom previdu Fondacije te da će previd biti žurno otklonjen." Ministrica nije mjerodavna po izboru korisnika sredstava Fondacije, i njen postupak je skandalozan i protuzakonit. Miješati se u stručne stvari nije moguće u bilo kojoj drugoj zemlji osim u BiH. Probajte zamisliti da nešto slično napravi Andrej Plenković i hrvatska ministrica kulture HAVC-u? To je nešto apsolutno nezamislivo.

Treš

Sada nešto o sredstvima za film u Federaciji. Prije dvije godine BH Telecom je najavio velike i financijski izdašne filmske projekte s budžetom od 18 milijuna maraka. Novac se u međuvremenu dodjeljivao bez jasno utvrđenih kriterija, što bi bilo u redu da se radi o privatnoj producentskoj kući, međutim ovdje se radi o javnom novcu. Određeni ljudi iz filmske branše iz Sarajeva, s kojima sam u kontaktu, tvrde kako se radi o znatno većoj sumi.

Većina tog novca završila je kod sarajevskih filmskih klanova, uključujući i Jasmilu Žbanić, kojoj je BH Telecom financirao televizijsku seriju "Znam kako dišeš", koja se trenutno prikazuje na Federalnoj televiziji. Riječ je o besprizornom filmskom trešu u koji je BH Telekom "uložio" nekoliko milijuna KM-ova.

Ova "afera" s BH Telekomom neodoljivo podsjeća na aferu oko kupovine nefunkcionalnih respiratora, koju je provela Vlada Fadila Novalića, osim što je ovdje riječ o znatno većim sredstvima. U prvom slučaju, dobili smo za desetak milijuna maraka nefunkcionalnu skalameriju, a u drugom gomilu preplaćenog filmskog bofla, o čemu se u našoj javnosti uglavnom šuti. Rijetki pokušaji kvalificirane filmske kritike da progovori o glorificiranoj i nepostojećoj "bosankohercegovačkoj kinematografiji" u startu se ušutkuju i skidaju s portala na kojima su objavljeni.

Znatna sredstva u svojim okvirima za film izdvaja i Sarajevska županija. Ove godine je u svrhu filmske produkcije Sarajevska županija osigurala sredstva u iznosu od oko milijun maraka. Pogodite tko je dobio najviše novca? Odgovor je vrlo jednostavan: Deblokada, i to za dugometražni igrani film "Quo vadis, Aida? - Dio koji nedostaje" Jasmile Žbanić. Film Jasmile Žbanić dobio je 172.000 KM-ova, što je gotovo petina svih dodijeljenih sredstava.

Klanovi i šapa

Dakle, jedina sredstva na koja ti klanovi nisu stavili šapu su sredstva kojima raspolaže Fondacija, a radi se o iznosu nešto većem od dva milijuna konvertibilnih maraka. Sve dosada, do HDZ-ove ministrice Sanje Vlaisavljević, koja uz pomoć svojih pretorijanki u Upravnom odboru Fondacije, stanovite Emine Ganić i Mirne Milanović Lalić - koje navodno dolaze iz Naše stranke, kojima je, opet navodno, u raspodjeli izbornog plijena pripala kinematografija - pokušava ovih dana nezakonito provesti novi natječaj, s tim da će "velikodušno" onima koji su dobili sredstva na poništenim natječajima ostaviti famoznih 20 posto. Riječ je o 500.000 KM-ova, koji bi na ovaj način bili bačeni u vjetar, umjesto da odu na film.

Gotovo frapantno djeluje podatak, za koji sam čuo iz sarajevskih filmskih krugova, da je od rata pa na ovamo sa Sarajevske filmske akademije izišlo oko stotinu i pedeset redatelja, od kojih nijedan nije snimio svoj debitanski film, jer jednostavno ne mogu dobiti sredstva. A oni bi, a ne Jasmila Žbanić, trebali biti budućnost bosanskohercegovačkog filma. Ti ljudi danas rade neke druge poslove: nosaju opremu na komercijalnim televizijama ili rade kao konobari u omiljenim kafićima naših filmskih "genijalaca".

Uvjeren sam kako bi se veliki dio filmskih radnika iz cijele Federacije BiH složio sa mnom, jer je svima dosta medijskog terora samoprozvanih filmskih "genijalaca" koji posljednje desetljeće guše bosanskohercegovačku kinematografiju, svodeći filmske fondove na vlastite bankomate, u čemu im zdušno pomaže HDZ-ova ministrica.

Koncept kulture i umjetnosti

U intervjuu spomenutom na početku, ministrica Vlaisavljević, koja uopće ne shvaća koncept kulture i umjetnosti, optužila me za neinformiranost. Što odgovoriti na ovo? Filmom se bavim više od dvadeset godina i imam iza sebe, kao scenarist, sedam dugometražnih igranih filmova. Bavio sam se, dakle, filmom još u vrijeme kada se ministrica bavila puno prozaičnijim stvarima, ima li ili nema, na primjer, krmetine u sarajevskim trgovinama i restoranima.

Druga stvar koju mi je ministrica prigovorila je to da sam u sukobu interesa, pa branim predsjednika Fondacije Antonija Bezusa, jer je na poništenom natječaju prošao jedan moj scenarij. Dakle, po ministrici, Beus mi je dodijelio film, a ja ga zauzvrat podržavam. Beusa sam prvi put upoznao tek mjesec dana nakon što je Vlada poništila natječaje koje je provela Fondacija, i to sasvim slučajno, u Širokom Brijegu na Mediteran Film Festivalu.

Drugo, Fondacija nije dodijelila film meni, već produkcijskoj kući koja je aplicirala na natječaj. Da bi stvar bila još apsurdnija, o filmovima ne odlučuje Antonio Beus, već peteročlano povjerenstvo koje se bira na javnom natječaju. Iskreno, ne znam ni tko su bili ljudi koji su odabrali projekt čiji sam bio scenarist. Jedino što sam u ovom slučaju napravio, dopustio sam da producent prijavi moj scenarij na zakonski raspisan natječaj.

Dvostruko dno

Apsurd, po pravilu, u našem slučaju ima uvijek i dvostruko dno: Vlada je poništila natječaj Fondacije za odabir korisnika sredstava, ali nije poništila natječaj za izbor povjerenstva koje je odlučivalo o tim sredstvima, čime se ušlo u pravni vakuum bez presedana. Vjerojatno "informirana" ministrica, za razliku od mene, koji sam "neinformiran", niti ne poznaje mehanizme dodjele sredstava na Fondaciji. Ili se naprosto bavi besprizornim manipulacijama?

U cijelom ovom rašomonu ostalo je nejasno je li ovdje riječ o ministričinim zakulisnim igrama ili o zakulisnoj politici HDZ-a. O cijelom ovom problemu uputio sam dopis Hrvatskom narodnom saboru, na što sam dobio ljubazan odgovor gospodina Josipa Merdže, koji je napisao "kako je upoznat s problematikom koju obrađujem u pismu" i da se u cijelosti slaže s mojom "argumentacijom i prosudbama", na čemu mu se ovom prilikom srdačno zahvaljujem. Dopis je, pored HNS-ova Odbora za kulturu, proslijeđen i predsjedniku Glavnog vijeća HNS-a Boži Ljubiću.

Svođenje bosanskohercegovačkih Hrvata na kulturno-umjetničko društvo u režiji Sanje Vlaisavljević, odnosno HDZ-a, poprima svoj završni čin. Ministrica je, naime, u režiji ministarstva na čijem je čelu simbolički odvela u Sarajevo jedno od hercegovačkih kulturno-umjetničkih društva, o čemu je "pohvalno" informirala čak i "objektivna" Federalna televizija. Pametnom dosta! Hrvatima harmoniku i kolo, a filmove Jasmili.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.