Europska lutrija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Europska komisija preporučuje otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine s Europskom unijom čim se postigne neophodan stupanj usklađenosti s kriterijima za članstvo. Komisija će izvijestiti Savjet Europske unije do ožujka 2024. godine o svakom napretku", stoji u zvaničnom dokumentu Europske komisije donesenom prije tjedan-dva. Tri zemlje, Ukrajina, Moldavija i Gruzija, s kojima se Bosna i Hercegovina u posljednje vrijeme uspoređuje, mnogo su bolje prošle: Ukrajina i Moldavija dobile su preporuku za otvaranje pristupnih pregovora, dok je Gruzija dobila kandidatski status.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen navela je da je zalaganje bosanskohercegovačkih političkih partija u proteklom periodu "bez sumnje dalo pozitivne rezultate". "Vrlo smo široko otvorili vrata i sada pozivamo Bosnu i Hercegovinu da prođe kroz ova vrata. Da bi to toga došlo, mora postojati aktivnost u Bosni i Hercegovini. Vrata su široko otvorena za dobrodošlicu BiH u pristupne pregovore", izjavila je Von der Leyen.

Još jedna košarica

Europska komisija je preko svoje nadobudne predsjednice na najljepši mogući način obavijestila naše političare o još jednoj košarici, a to je, s obzirom na situaciju u zemlji, najviše što su u ovom trenutku mogli napraviti za nas. Otprilike kao da učeniku ljubazno objasnite kako ne može dobiti pozitivnu ocjenu za zadaću koju nije ni napisao, za razliku od Ukrajine, Gruzije i Moldavije.

Nekoliko dana zaredom slušali smo "analize" naših političara i "eksperata" raznoraznih profila, koji su se upinjali objasniti što se to dogodilo u Bruxellesu, gdje je krenulo ukrivo. Naravno, iz vizure "roditelja", koji već gotovo četvrt stoljeća zanemaruju "dijete", za sve su krivi "nastavnici". Od naših političara smo već naučili na izlike, pa i one koje vrijeđaju zdrav razum, ali kada vam nešto slično poručuju europarlamentarci, poput Tonina Picule iz hrvatskog SDP-a, to bi za svakog političara u ovoj zemlji trebao biti svojevrsni znak za uzbunu. Piscula je u intervjuu koji je dao za Avaz izjavio sljedeće:

"Otvaraju se pregovori s Ukrajinom, zemljom koja je u otvorenom ratu, a oklijeva se za Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja nije u ratu. Otvaraju se pregovori za zemlju čija vlada ne kontrolira cijeli svoj teritorij, govorim o Moldaviji, ali se ne otvaraju s BiH. (...) Zašto BiH, usprkos svojoj kompleksnosti pa i ratnoj prošlosti nije ovoga puta dobila bezuvjetan datum pregovora sa EU? Šta to nije u redu s BiH, ili ćemo okrenuti pilu naopako pa reći šta to nije u redu s Europskom komisijom i europskim institucijama?!" I po Piculi su, dakle, glavni krivci "nastavnici".

Mrkva i batina

Strategija "mrkve i batine", koja je prevladavala 2000-ih, kada su u Europsku uniju redom ulazile Slovenija, Bugarska, Rumunjska i naposljetku Hrvatska, danas je neka stara, zaboravljena priča, barem kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Danas su, čini se, ključni parametri u pristupanju Europskoj uniji aktualna geopolitička preslagivanja. Europskoj uniji, odnosno Americi, važno je isključivo bosanskohercegovačko članstvo u NATO paktu, pri čemu članstvo u Europskoj uniji predstavlja nedohvatljivu "mrkvu" za naivne, što je vidljivo iz primjera Sjeverne Makedonije i Crne Gore, čiji je "europski put" naglo "zaustavljen" nakon ulaska ovih zemalja u NATO pakt.

Milorad Dodik, koji posljednjih godina služi međunarodnoj zajednici kao izlika za sve, i ovaj put je prokazan kao glavni krivac. Nešto slično je u spomenutom intervjuu naveo i Picula, zapitavši se hoće li Bosna i Hercegovina zauvijek ostati talac Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Dodik je, što nitko ne spori, veliki uteg oko nogu Bosne i Hercegovine, ali se jednom treba zapitati je li baš on jedini faktor nestabilnosti u zemlji, što je dojam koji se može steći slušajući domaće i strane političare. Hoće li itko u ovoj zemlji, uključujući i međunarodnu zajednicu, preuzeti odgovornost za bilo što? Gdje je u toj priči međunarodna zajednica i višegodišnja nefunkcionalnost Federacije BiH?

Prije posljednjih odluka Europske komisije trajali su neuspješni pregovori oko dvije od četrnaest točaka koje je Komisija ranije postavila pred BiH kao nužan preduvjet za otpočinjanje pristupnih pregovora. Riječ je o izbornom zakonu i pravosuđu, odnosno o statusu stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH. O izbornom zakonu ne vrijedi više trošiti riječi, pa ni o Ustavnom sudu, osim spomenuti činjenicu kako čudi sljepilo bošnjačkih političkih stranaka oko statusa stranih sudaca, bez obzira što je "preuređenje" Dejtonskog mirovnog sporazuma putem Ustavnog suda već više od deset godina ušlo u slijepu ulicu, dok je sama ta institucija pretvorena u političku mašineriju ispražnjenu od bilo kakvog sadržaja. Prepucavanja oko tog statusa mogu trajati još godinama, ali se nikakav bitan pomak u tom smislu neće napraviti, sve dok se taj potrošeni mehanizam ne ukloni.

Bosanskohercegovački političari, prije svega oni bošnjački, ukoliko su iskreno za "europski put" zemlje, moraju napraviti cijeli niz teških odluka koje bi ih mogle, možda, koštati i poraza na sljedećim izborima. Jesu li oni spremni na to? Jesu li spremni patriotizam zukanhelezovskog tipa podrediti budućnosti zemlje? Bez ikakve sumnje - nisu. I tu nema nikakve razlike između Trojke i Stranke demokratske akcije.

Ante Gotovina

Ti političari trebali bi u tom smislu uvijek imati na umu hrvatski primjer, kada je HDZ Ive Sanadera izručio pred Haaški tribunal generala Antu Gotovinu, što je bio uvjet svih uvjeta za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Samo koji mjesec prije Gotovinina uhićenja na Kanarima, Vladimir Šeks, HDZ-ova siva eminencija, izgovorio je one čuvene riječi, koje su bile jedini zaključak netom završene sjednice hrvatskog Vijeća za nacionalnu sigurnost: "Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!".

Paradoks je, i to bi trebali imati na umu političari iz Trojke, da Sanader nije izgubio na popularnosti, bez obzira što je u jednoj iscrpljujućoj partiji šaha žrtvovao "kraljicu" (Antu Gotovinu). Stradao je, kao što je to već poznato, na mig iz europskih institucija zbog brojnih korupcijskih afera tokom njegova mandata.

Cijela ova saga o pristupnim pregovorima Bosne i Hercegovine s Europskom unijom podsjeća na jedan prastari vic koji je, vjerujem, svatko čuo. Došao Bosanac, ne mitski Mujo već neki Ante ili Milorad, u crkvu pa moli Boga da dobije na Lotu. Međutim, navečer shvati kako nije dobio ni ovaj put. Sljedeći dan ode naš Ante ili Milorad ponovo u crkvu, pa klekne i ponovo usrdno moli Boga da dobije na Lotu. U jednom trenutku začuje se Božji glas: "Pa, bolan, kad ćeš već jednom uplatit listić!"

Naši političari neodoljivo podsjećaju na Antu ili Milorada, koji bi da dobiju na Loto, a da prije toga nisu uplatili listić. Ne vjerujem da Bosna i Hercegovina s ovakvim političkim elitama uopće može dobaciti do Europske unije, s elitima koje ne žele izići iz lagodne zone komfora u kojoj se praćakaju poput svinja u blatu. Naši političari će se, pretpostavljam, nastaviti usrdno moliti Boga da dobiju na Lotu, bez obzira što nisu uplatili listić, niti to misle napraviti. Niti ima bilo tko iz Europske unije, o čemu na najbolji način svjedoči Piculin intervju Avazu, tko će im nedvosmisleno poručiti da prestanu s izlikama i da napokon "uplate" famozni "listić".

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.