Pozdrav iz Mrkonjić Grada

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uoči 25. studenog u Bosni i Hercegovini, odnosno u jednom dijelu Federacije BiH, uvijek iznova vode se političke igre oko datuma koji je u socijalističkoj BiH imao značenje Dana državnosti, bez obzira što Bosna i Hercegovina još uvijek, gotovo trideset godina nakon Daytona, nema zakon o državnim blagdanima, niti će ga, kako stvari stoje u ovom trenutku, imati i narednih trideset. A možda nikada?

Crvena krpa

U Republici Srpskoj, proslava fantomskog Dana državnosti doživljava se kao crvena krpa, u čemu prednjači Dodikov SNSD, dok republičkosrpska oporba "mudro šuti". Hrvatska strana, uvjetno rečeno, taj datum, opet "mudro", ignorira, kao da se radi o danu državnosti Zanzibara, dok bošnjačka zasipa javnost nepodnošljivom količinom patriotskog kiča, po okamenjenim ritualima iz vremena socijalizma (red patetičnih dječjih recitacija, red prigodnih "akademija), koji su se, po onoj izlizanoj Marxovoj maksimi, već poodavno pretvorili u farsu.

Središnji Dnevnik Federalne televizije, emitiran 25. studenog, ove je godine "proslavi Dana državnosti" posvetio čak trideset prvih minuta, dok su voditeljice u studiju bile odjevene u plavo-žute kombinacije, kao na kakvoj seoskoj proslavi. Ovo ne bi bolje napravili ni iz legendarne Top liste nadrealista, bez obzira što su novinari Federalne televizije bili smrtno ozbiljni. Cijelu stvar bi, možda, popravio onaj nasnimljeni smijeh kakav se koristio sedamdesetih prilikom snimanja sitcom komedija, i to u trenutku kada završi tridesetminutni prilog o nepostojećem Danu državnosti.

Komšić i Karić kao predavači

Mali podsjetnik za one koji su povijest uglavnom proučavali na "katedrama" na kojima su predavali predavači poput Željka Komšića ili Benjamine Karić: u noći s 25. na 26. studeni 1943., u Mrkonjić Gradu je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a koje je, kako stoji u udžbenicima povijesti, započelo s radom u 19,00 sati, a završilo iste noći, oko 4 sata ujutro. Na zasjedanju je sudjelovalo 247 delegata iz svih krajeva BiH, a pravo glasa imalo je njih 173.

ZAVNOBiH je konstituiran kao predstavništvo Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) BiH, ali je u stvarnosti djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH (ne građanima, op.a.) po kojima njene narode ubuduće mogu zastupati isključivo ZAVNOBiH i AVNOJ.

Ovo zasjedanje je prvenstveno poznato po danas već otrcanoj maksimi po kojoj "BiH nije ni hrvatska, ni muslimanska, ni srpska, nego i hrvatska i muslimanska i srpska", odnosno zajednica u kojoj će biti zaštićena kolektivna prava sva tri konstitutivna naroda, što predstavlja prvi održivi model BiH kao samostalne države, što je prepoznato i u Daytonu, koji ga je u određenoj mjeri, doduše na razini entiteta, ugradio i u Dejtonski mirovni sporazum koji je ujedno i Ustav današnje BiH koji se ne može mijenjati jednostranim aktima niti jedne od tri strane.

Nitko danas ne može niti pretpostaviti u kojem bi obliku iz Drugog svjetskog rata izišla Bosna i Hercegovina da nije bilo Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, pogotovo ako znamo da je njime "resetiran" predratni sporazum Cvetković-Maček po kojemu je današnja BiH "bratski" raspačana između Hrvata i Srba.

Kada je prije sedam-osam godina tadašnji američki predsjednik Donald Trump uputio čestitku tročlanom Predsjedništvu BiH povodom  "Dana državnosti", Milorad Dodik, tadašnji srpski član Predsjedništva, uputio je Trumpu pismo u kojemu mu je "objasnio" kako Bosna i Hercegovina nema svoj Dan državnosti. "Ja sam mu odgovorio na tu čestitku i poslao sam mu pismo koje je već otišlo. Rekao sam mu da to nije moj dan, kao ni Srba. Kao što nikada nije ni bio. To je stvar spekulacija i da nije obaviješten da Bosna i Hercegovina nema svoj Dan državnosti", izjavio je Dodik.

Neustrašivi veleposlanik

Slično se ove godine postavila Željka Cvijanović, aktualni srpski član Predsjedništva, koja je svim "čestitarima" diplomatski odgovorila kako ona "ne slavi Dan državnosti". Sve se, dakle, pretvorilo u prvorazrednu farsu, kao da, otprilike, netko "nediplomatski" čestita Bakiru Izetbegoviću Božić, ili Bajram Dodiku i Čoviću. "Ja to ne slavim", rekao bi Bakir, Dragan i Mile.

Ovogodišnja "proslava" imala je svoju republičkosrpsku uvertiru, jer su gradske vlasti Mrkonjić Grada zabranile održavanje bilo kakvih manifestacija na mjestu gdje je 1943. godine održano zasjedanje ZAVNOBiH-a. Na ovu zabranu oglušio se "neustrašivi" američki veleposlanik Michael Murphy, jedan od kreatora ovakve, nefunkcionalne i neodržive Bosne i Hercegovine, koji je dan uoči 25. studenog otišao u Mrkonjić Grad, objavivši nakon toga gerilski video, snimljen valjda mobitelom, u kojemu je, poput Renea Artoisa iz legendarne britanske serije "Allo, allo", u punoj konspiraciji na kojoj bi mu pozavidjeli i Prle i Tihi iz "Otpisanih", izjavio kako se, usprkos zabrani, nalazi ispred zgrade u kojoj je održano zasjedanje ZAVNOBiH-a.

Vrhunac farse uslijedio je kada je Milorad Dodik, kao reakciju na Murphyjevo hodočašće u Mrkonjić Grad, ustvrdio da su poruke  američkog veleposlanika upućene ispred pogrešne kuće. (Uz Murphyja, doduše dan kasnije, u Mrkonjić Grad doputovala je i Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice, koja je prigodničarski lamentirala nad "tekovinama revolucije".)

Upisivanje građana u deklaraciju

"Pozdrav iz Mrkonjić-Grada!", kaže Murphy na početku obraćanja. "Stojim ispred zgrade u kojoj su 25. studenog 1943. vijećnici ZAVNOBiH-a potvrdili kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine usvojili deklaraciju kojom su potvrdili odlučnost građana da Bosna i Hercegovina, citiram, nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego je i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Deklaracija jasno navodi da zemlja ne pripada samo jednoj skupini ili etničkoj grupi, nego da pripada svakom građaninu Bosne i Hercegovine."

Upisivanje "građana" u deklaraciju donesenu prije točno osamdeset godina, a nespominjanje konstitutivnosti, temeljnog načela deklaracije donesene u Mrkonjić Gradu, vulgarni je povijesni revizionizam. Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, koji je zajedno s Dinom Konakovićem i Edinom Fortom, 25. studenog otputovao na jednodnevni izlet u Banju Luku, gdje su ih dočekali Dodikovi provokatori, otišao i korak dalje.

Kokoš ili jaje

"Domovina se brani tamo gdje je najviše napadaju", izjavio je Nikšić prije nego što je neobavljena posla napustio Banju Luku. "Nažalost to je danas u Banja Luci i Republici Srpskoj. Zato smo danas ovdje u Banja Luci koja pripada svim građanima Bosne i Hercegovine. Žao mi je ljudi koji su očito prevareni i kojima je neko rekao kako su četnici pobijedili antifašiste i da je ovo Srbija. Na njihovu žalost, povijest se ne može revidirati i granice Bosne i Hercegovine neće se mijenjati. Dragi Bosanci i Hercegovci, sretan vam Dan državnosti iz naše lijepe Banja Luke. Smrt fašizmu sloboda narodu!"

Što je starije, kokoš ili jaje, odnosno je li BiH danas država bez Dana državnosti ili je 25. studeni Dan državnosti nepostojeće države koja je žrtvovana za račun bahatog i beskrupuloznog političkog polusvijeta, prvenstveno bošnjačkog kao većinskog? Resetiranje "početnih postavki" ZAVNOBiH-a, u čemu sudjeluje i američki veleposlanik u BiH, gdje je konstitutivnost zamijenjena s famoznim "građaninom" iz bošnjačke nacionalističke kuhinje, mitskim Bosancem i Hercegovcem, najviši je stupanj farse vezan uz obilježavanje 25. studenog, da ga slave isključivo oni koji su hodajuće negacije ZAVNOBiH-ških načela.

Ovogodišnja "proslava" 25. studenog u režiji dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Denisa Bećirovića, djelovala je otužno. Naime, na toj "proslavi", koja je više nalikovala na karmine, sudjelovali su isključivo bošnjački političari, te njihov Hrvat za višekratnu uporabu, drugi bošnjački član Predsjedništva Željko Komšić. Izostali su veleposlanici svih važnijih zapadnih zemalja, uključujući i Murpheya, ili ih kamere F TV-a nisu zabilježile, u što čisto sumnjam.

BiH na četvrtini

Ona maksima iz Mrkonjić Grada, o Bosni i Hercegovini koja nije "ni hrvatska, ni muslimanska ni srpska", u najnovijoj varijanti bi, primjenom elementarne "matematike", mogla glasiti: Bosna i Hercegovina nije ni Željkova ni Denisova, već i Željkova i Denisova. To što se njihova "Bosna i Hercegovina" prostire na jednoj četvrtini teritorija, nikoga, izgleda, nije briga. Paradoks? Ne, već samo precizan opis društveno-političke zbilje Bosne i Hercegovine u ovom trenutku.

Favoriziranje većinskog naroda u jednoj tako kompleksnoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, na način na koji to danas čini međunarodna zajednica, moguće je objasniti jednom povijesnom premetaljkom, groteskom koja usput pokazuje i koliko je revidiranje povijesti mač s dvije oštrice. Revidirana načela ZAVNOBiH-a, kakva zagovara "građanska" politika, na izvornom zasjedanju ZAVNOBiH-a mogao je zastupati jedino izaslanik Pavelićeve NDH, zagovarajući Bosnu i Hercegovinu "kao državu svih njenih građana". Svima bi, naravno, odmah bilo jasne na koje to "građane" misli Pavelićev "antifašist". Otprilike, da se vratimo u današnje vrijeme: Nije nužno da "građanin" Bosne i Hercegovine bude Bošnjak, ali bi bilo poželjno.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.