Dozvolite da vas iznenadimo!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako nije izgledalo tako, evo, par dana pred izbore u Mostaru,  mogu konstatirati da je sve prošlo neobično mirno. Jes' da su me vazda savjetovali, sine, ne trči pred rudo, plus još deset sličnih narodnih poslovica, ali zbilja se ne mogu ne oduševiti. Kampanja prođe, pa, moglo bi se reći, i bez ozbiljnijeg verbalnog sukoba.

Tu smo, blizu, još malo, a počelo je s onim neobično ponavljajućim incidentima, kroz igre graničara i kojekakvim fizičkim nasrtajima čiji akteri su bile mlađe osobe sklone identifikaciji s navijačkim grupama. Ili kako to već kod nas identificiraju, poslovično i prije policijskih zapisnika.

Kako je počelo, mnogi smo se pitali gdje bi uopće mogli završiti, jer mjesec dana kampanje izgledalo je u tim trenucima dugo poput vječnosti. No, kao u najvećim nogometnim iznenađenjima, ubrzo je siguran kec postao i (nadam se) ostao dvica k'o kuća!

Cirkus Kolorado

Vjerojatno je pomoglo i to što, suprotno onome od prije četiri godine, Mostar nije bio izdvojen od drugih, pa imao lokalne izbore nakon svih ostalih bosanskohercegovačkih sredina. Tom prilikom se i kurta i murta, sjećate se, bavila Mostarom, lokalne teme izgubile su bitku pred ratom za državu koji se, eto, vodi baš kroz mostarske izbore, nema koja televizija nije danima smarala političke aktere i analitičare praveći od lokalnih izbora državnu predstavu. Spektakl cirkuskog tipa.

Čak je i pisac ovih redova dao jedno desetak intervjua. I da, bio sam u pravu tada, smirio sam doživljaj onima koji su pomislili kako je Mostar, nakon toliko godina bez mogućnosti izbora i toliko godina bez Gradskog vijeća, postao drukčiji grad. A razni su očekivali tko zna kakvo ispunjenje sna o Mostaru. Ili, barem, cirkus.

A ispalo je da smo, uz čitavo cirkusanje i tjeranje na cirkus  na kraju dobili puno manjeg klauna za gradonačelnika od nekih naoko normalnijih i važnijih gradova u ovoj zemlji. Koja je, također, u međuvremenu preplavljena cirkusantima i cirkuskim točkama.

Krivolovci na snove

No, rekoh, snovi su jedno, stvarnost je drugo. Mostar će i nakon ovih izbora ostati ono što je bio, jedinstveno podijeljeni grad, sa po tri gradske zone u kojima, ako dođe stani – padni, vazda možete spoznati suštinu današnjeg Mostara, ako ste prije toga kojim slučajem bili malo glupi i naivni. Ali opet, sve što treba imati jedan jedini grad, imat ćemo i mi. Čak i ako bude natezanja, opet će iznenađenja ostati na gore spomenutom iz keca u dvicu. I samo toliko. Sve drugo bit će nijansiranje vazda istih boja.

I to svi zapravo kuže. I tko zna, možda je baš zato ova kampanja tako mirna. Možda su svi pomalo ugasli svoje snove i suočili se s politikom mogućeg, pa za plakate odabrali, posve namjerno, fotografiju grada odakle im ga je milo, i dokle im ga je milo vidjeti.  Kao tajni signal koji razimije tko to želi razumjeti. Naivčinama ionako pomoći nema.

Mir kući ovoj

Možda su i neki mudri ljudi povukli par mudrih poteza, možda su, u tišini, daleko iza očiju javnosti, nekima malo izvučene uši, nije ni to isključeno, ali u Mostaru, definitivno, kampanja prođe k'o kamilica.

Što ne znači da nije bilo i onih kojima je i dalje sigurna karta bila igra na devedesete, a ishodište rat i bijes, ali nekako demodirano zvuči i izgleda sve to.

Što i dalje ne znači da nema i dalje dovoljno frustriranih da im je to uzbudljivo i vrijedno njihovog glasa, no, opet sam siguran, ubrzo bi se i to trebalo razbiti o hridi realpolitike.

A realpolitika, kako  da vam kažem, umijeće je mogućeg. Odnosno, jedno je kad galamiš na nekoga sa sigurne distance, a posve drugo je kad se nađeš s njim u istoj prostoriji. I nađeš se tako pred izborom koji, ako si previše galamio, a onda naglo utihnuo, postane vrlo sužen i često nikakav, jer što god da učiniš može se upotrijebiti protiv tebe.

Davež starog psa

Stoga, slava neobičnom i pomalo neočekivanom miru. Ali, ipak, miru. I slava svima koji učiniše dovoljno da je tako. Točno bih pomislio da mi u suštini nismo loši, samo se malo (u)poznajemo, a previše družimo s društvenim mrežama, postajući tamo najlošija verzija sebe.

Točno bih pomislio, ali neću. Zadržat ću barem nešto opreza. I ne napraviti bilo kakvog mjesta euforiji. Jer, kad bolje razmislim, osim što smo nešto mirniji nego prije četiri godine, mi smo još uvijek oni isti. Malo stariji, ali i ne malo mudriji. Samo nam je ušlo u rutinu. Ili što bi Amerikanci rekli – You can't teach an old dog new tricks!

No, i star pas zna ujesti kad mu se najmanje nadaš.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.