Gdje su djeca?  

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uprava za neizravno oporezivanje prošlog vikenda se pohvalila rekordnim prihodima, citiram, 'pa je tako u mjesecu avgustu 2023. godine prikupljen najveći mjesečni iznos prihoda od uspostave institucije, čak 979 miliona KM.'

Ni u jednom trenutku niti jednoj bh. instituciji nije ni palo na um da je taj financijski rekord rezultat sulude inflacije koja proteklih godina jede i ovo malo plaće što domaća uobičajena sirotinja zarađuje, tako da je sada plaća u pekarama i malim piljarama i šta ja znam gdje sve ne, u kakvim kafanicama, toliko niska da za mjesečni honorar možete platiti tek najam stana na glavnim ulicama u Mostaru. Za struju, vodu i komunalne režije otvorite OnlyFans.

Njima je dobro, u državnim i entitetskim institucijama uredno su povećane plaće u skladu s troškovima života. Nas preostalih 97 ili 98 posto žitelja živimo s istom plaćom još od početka pandemije, a sve su cijene najmanje za četvrtinu veće.

Najnoviji udar na cijene će biti zbog nove odluke zemalja OPEC-a da smanje proizvodnju i kako naši naftaši kažu, eto nije do njih, ali oni uredno nisu reducirali cijene sve vrijeme dok su cijene nafte u svijetu padale. I onda ćemo već do kraja rujna imati nove cijene svega, a plaće su i dalje iste kao i do sada. Nikakve.

Krivi su učitelji

Sve ovo pričam jer se navodno početkom ovog tjedna ono kao redovito čudimo gdje su nam djeca u školama. Mi smo kao društvo propali već ranijih godina, kada su razredi u raznim ekonomskim i automehaničarskim i elektrotehničarskim razredima reducirani na tek desetak đaka i to se sada više neće popraviti nikako.

Neki mudri ljudi kažu da se Jugoslavija nije urušila dok se nije prevrnula piramida zaposlenih i umirovljenika, a mi smo sada u još većem slomu nego što je mirovinska (ne)reforma. Svi naši mladići i djevojke u snazi da dobivaju potomke prave obitelji negdje u Minhenu, Dublinu, Beču, pa čak i u najboljem slučaju Splitu, Zadru, Zagrebu ili Beogradu. Nama su ovdje ostali korisnici usluga osiguranja.

Škola je dobrim dijelom pokrivena besplatnim udžbenicima, ali udžbenici nisu sve u školi. Nije samo pitanje bilježnica, tempera, blokova, šestara... Naši su učitelji, nastavnici i profesori gotovo potpuno informatički nepismeni i u trenutku dok u svijetu nastaju prve 'influencerske farme' teško je informatički nepismenom profesoru objasniti o kakvom je zanimanju i kakvoj farmi riječ. Jer prvo moramo početi od osnova – što je to operativni sustav?!

Na žalost, ovdje ćete prvo graknuti na profesora, ali jedan jedini profesor u sustavu nije kriv za ovakvo stanje. Plaće su problem, a onda uvjeti rada. Najprije, kako da se profesor neizravno educira kad od svoje plaće može priuštiti najnižu tarifu lokalnog operatera i eventualno kakav nižerazredni Cubot ili Alcatel. Nikad tako neće saznati što je to AI, što je NFC, čemu doista služi taj Bluetooth koji je sada 5.2 i kakav je to klinac WiFi6, a tek zašto je to ikome u životu bitno.

A naša djeca sutra će biti prisiljena čistiti boksove iza influencera na 'farmama' jer ne znaju osnovne stvari – rad u text editoru, obradu fotografije, share... Jer mislite li vi da će netko izmisliti robota za to?! Neće. To je čak i za robota ponižavajuće.

S druge strane, osim loših plaća naših prosvjetara, tu su i odvratni uvjeti u školama. Sada ne mislim na utopljavanja i gluposti za pranje europskih novaca po fasadama škola. Kada sam prije nekoliko godina boravio u Yunus Emre institutu u Mostaru, oni su predavanja držali na pametnim pločama, digitalnim ekranima koji puštaju video u skladu s predavanjem, koji na kraju elektronski podijele lekciju profesora (ne trebate pisati, nego radije pomno pratite objašnjenje) i čijem sadržaju kasnije, radi učenja, opet možete pristupiti na online platformi. I to je jedna Turska, zemlja kojoj se vi obično smijete jer otkad oni pokušavaju ući u Uniju pa im ne uspijeva.

Krivi su građani

Sve ove rupe u odnosu na svijet nisu postojale prije. Ja se sjećam da su u mojoj osnovnoj školi testove rješavali na automatima još 1980-ih godina. Sada je jedini automat u školi ako domar ima baterijsku bušilicu.

S jedne strane, imamo loše uvjete u obrazovanju, s druge strane, u škole se ulaže neplanski, ad hoc, samo zato što treba izgurati sve ravnatelje i nastavnike koji nisu u stranci. I onda dođe jedan Murphy i kaže da treba više transparentnosti.

Ne, Murphy, u Bosni i Hercegovini treba više plaće da ide radniku. Porezi i drugi doprinosi jedu plaću bilo kojeg zaposlenog za čak 42% (41,6 točnije). Od tog novca pune se kase samo njih u strankama i svi su dio tog istog miljea koji je doveo do rekordnog prikupljanja poreza, dok istodobno ti ili ja donosimo sve manje vrećice iz trgovine kući.

Sa više plaće u džepu, radnik u Bosni i Hercegovini bi mogao platiti stanarinu bez OnlyFansa, sa više plaće u džepu radnik ne bi pristao raditi deset ili čak 12 sati dnevno, onda bi došao kući pa bi ga zanimale neke stvari u životu osim spavanja i obavljanja fizioloških potreba. Čitao bi knjige, educirao se, zanimala bi ga politika pa bi mijenjao društvo, pogledao bi svojeg supružnika pa bismo imali više djece u školama.

Jer nevjerojatno je koliko se predstavnici tobože zaštitnika nacionalnih prava, recimo evo u Mostaru HDZ i SDA uporno bore da poskupe vodu, koju nam je Bog dao i koja apsolutno ne košta ništa, dok istodobno nikome nije palo na um poskupjeti autobusnu kartu (koja je samo u Mostaru još uvijek na predkoronskoj razini) i za taj isti mali postotak od možda pola marke, koliko je i kava u međuvremenu poskupjela, povećati malo plaće vozačima gradskih autobusa.

No uredno će Grad Mostar mlatnuti pare u Zračnu Luku, MoParking ili Vodovod, koji ničim nisu opravdali svoje postojanje. A više ljudi u autobusima znači manje potrošenog goriva, manje gužvi po gradu, manje potrebe za istim tim neopravdanim MoParkingom po dubrovačkim cijenama... Jednostavna je to matematika, samo ne znam jesu li naši lideri imali statistiku na fakultetu. U biti, rijetko tko je od njih upoznat da postoji fakultet, osim činjenice da su tu kupili diplomu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.