Glup, gluplji...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon višegodišnjih 'pregovora' vječitih koalicijskih 'partnera', Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, potpisan je sporazum o izbornim pravilima za grad Mostar, koji bi trebao omogućiti da se u ovom gradu nakon dvanaest godina održe lokalni izbori. Napokon bijeli dim? Ili samo još jedna obmana u nizu? Ostaje da se vidi.

Optimizam budi tek to što su potpisivanju sporazuma, kao agilni zavrtači ruku, 'prisustvovali' američki i britanski veleposlanici  u Bosni i Hercegovini, Eric Nelson i Matthew Fielld, te predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini, Johann Sattler. Potpisivanju sporazuma bio je prisutan, tko zna zbog čega, čak i stanoviti austrijski matematičar Valentin Inzko. Možemo zamisliti kako Inzko moli američkog veleposlanika da ga povede u Mostar. 'Povedi me, Eric, matere ti! Obećavam da ću biti dobar.' I poveo ga. Dobra neka dušica taj američki veleposlanik.

Bosna i Hercegovina je zanijemila čekajući reakcije oporbe, prije svih Peđe Kojovića i Ilije Cvitanovića, koje bi se u narednom periodu mogle pokazati ključnim. Dok Peđa mudro šuti, jer u šutnji je sigurnost, što bi rekao Ivo Andrić, dotle Ilija Cvitanović iz Devedesetke traži da se ista pravila primijene i na grad Travnik.

Ako je ovo imalo smisla prije kojih dvadesetak godina, danas je malo koga briga, jer u Travniku su danas Hrvati veće čuđenje u svijetu od Šimićevih pjesnika. Dakle, ovdje se radi tek o alibi-reakciji, kad se priča - da se po mogućnosti usput nešto i kaže, da parafraziram Ćiru Blaževića. Mogu misliti kako su se Izetbegović i Čović preplašili moćnog Cvitanovića, i kako im nad glavama, kao Damoklov mač, visi šutnja Peđe Kojovića.

Međutim, Zucker kommt zuletzt, odnosno šećer dolazi na kraju, što bi rekle Švabe, a Švabi je vjerovat. Sve su oči, ipak, uz dužno poštovanje prema Kojoviću i Cvitanoviću, bile uprte u Bakirov multietnički dream team: Željka Komšića i Nermina Nikšića. Kao u odlučujuće, pete izvođače jedanaesteraca u polufinalu Svjetskog prvenstva u nogometu. I Nikšić... i Nikšić... i Nikšić! Pa Komšić... Komšić... i Komšić!

Jedna ovdašnja televizija, koja pomalo funkcionira kao Komšićev Fox News, angažirala je čak i čitače s usana koji su rekonstruirali dijalog između Čovića i Izetbegovića trenutak uoči potpisivanja sporazuma. Donosimo stenogram:

'Izetbegović: Dragane, znaš li ti računat?

Čović: Kakvo je to pitanje? Pa ja sam dvostruki doktor znanosti.

Izebegović: Znači - znaš. Računaj, onda, da ću te zajebat.

Čović: Logično. Znaš li ti brojat do deset i pol milijuna?

Izetbegović: Možeš sve, uzet mi i zadnji komad zlata iz sehare, možeš mi reć da me rahmetli babo nije volio, al u Fadila mi ne diraj!'

I tako, pade potpis. Eksperti iz Demokratske fronte cijelu su noć proveli nad ovim tajanstvenim razgovorom, kao da proučavaju vanzemaljski artefakt, a onda je sljedeći dan uslijedila ubitačna izjava Željka Komšića povodom mostarskog dogovora. 'Koliko mogu vidjeti, SDA i HDZ su se dogovorili da će pokušati prevariti jedni druge', izjavio je kratko Željko Komšić za najobjektivniji medij na svijetu, za sarajevsko 'Oslobođenje'. Komšićeva izjava ima otprilike isto značenje kao sljedeća rečenica: Snijeg koji pada, vrlo lako bi mogao završiti na zemlji. Koja je druga mogućnost? Da prkosi gravitaciji. Nema nikakvih dodirnih točaka između ove tvrdnje i Komšićeve izjave, osim da su, očekivano, obje besmislene i beskrajno glupe.

Vratimo se nakratko na noć uoči ove izjave. Čita Željko, u rijetkim trenucima lucidnosti, stranice i stranice dogovora, čitaju Željini eksperti, čita se dogovor, čita se stenogram, čita lepi Čeda u Beogradu, a bogami pročita se i etiketa s Jack Danielsa, da im ne bi uvalili bocu iz 1997., jer ta berba nije bila nešto naročito dobra, a onda im se, kao ukazanje, ukaže logično i jednostavno objašnjenje. 'Pa oni su se dogovorili da zajebu jedni druge', kaže lucidni Đonlagić, što je za bosanskohercegovačku znanost ravno otkriću visočkih piramida. Ova goveđa logika ima smisla ako je Čović 'nadmudrio' Izetbegovića, zajebao, rekli bi, ili Izetbegović Čovića. A da se bratski dogovore da sinkronizirano zajebu jedan drugog, to je otprilike u rangu drvenog štednjaka ili krmetnjaka od tikava.

Zatim je uslijedila izjava konjičkog multietničara Nermina Nikšića. Izjaviti nešto gluplje i besmislenije od Željka Komšića gotovo je nemoguća misija. To je čudo ravno otprilike onom kad stotinu dvadeset i drugi igrač s APT ljestvice pobijedi Novaka Đokovića. Međutim, Nikšiću je to ovaj put uspjelo. 'Ono što sam čuo, dakle, izabrali su najgori mogući model.

Matematika je egzaktna znanost, neka primijene posljednje rezultate izbora i bit će jasno da su SDA i Izetbegović prepustili Mostar HDZ-u', izjavio je Nikšić za Avaz. Doduše, Nikšić nije objasnio je li Izetbegović prepustio Mostar Čoviću zbog misteriozne multietničke računice, 'matematike', dakle, ili naprosto zbog sastava biračkog tijela Mostara, na način na koji mu je, na primjer, prepustio Široki Brijeg. Nikšić sa svojim visokoumnim izjavama pomalo podsjeća na besmrtnog Grunfa iz Alan Forda. Znate ono: 'Tko pliva - ne leti', 'Tko leži - ne bježi', 'Tko računa - teško će sračunat bez digitrona (premalo prstiju, op.a.)'... Ili ona legendarna: 'Ako misliš pobijedit, ne smiješ izgubiti.'

Ima ova priča i svoju rubriku 'Kucamo na vrata zaboravljenih asova': javio se čak i mudri Zlatko Lagumdžija, bošnjački general War, šef 'Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena', te certificirani grobar Bosne i Hercegovine. 'Točka 2 tog Sporazuma kaže da to sve radimo kako bi se osigurao legitimni izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih građana na svim administrativnim razinama. To znači da se spremaju da poslije izbora naprave promjenu Izbornog zakona kome će se Draganu izaći u susret i staviti država na tacni", poručio je vizionarski 'general War'.

To kaže čovjek koji je ubio svaku ideju o normalnoj, funkcionalnoj zemlji preko svoga Pinokija u liku Željka Komšića, kojemu od laži i količine budalaština koje svakodnevno valja, ne raste nos, već račun na bankovnom računu. Imali su Komšića u tri mandata. I što su napravili? Nefunkcionalno, korumpirani i atrofirano društvo. I Bosnu i Hercegovinu koju na golemoj tacni Izetbegović simbolično predaje na ruke Dragana Čovića? 'Čuvajte mi Bosnu i Hercegovinu', poručuje bošnjački general War, 'ko zjenicu oka Raya Charlesa.'

Žanr kriminalističkog romana je dugo, gotovo cijelo stoljeće nakon što je nastao, bio prezrena forma, bez obzira što je njen tvorac, Edgar Allan Poe, jedan od klasika svjetske književnosti. Krimić je nastao na osnovu tri Poeove priče od kojih je najzanimljivija 'Ukradeno pismo'. Priča govori o potrazi za neobično važnim pismom skrivenim u jednoj sobi, a koje se cijelo vrijeme nalazi na stolu, pred očima onih koji tragaju za njim. Kao da tražite posljednju cigaretu, a ona vam je cijelo vrijeme zakačena iza uha. To je zapravo priča o ljudskim predrasudama, percepciji i ograničenjima. Kakve veze ima Edgar Allan Poe s Komšićem, Nikšićem i bosanskohercegovačkom plejadom zaboravljenih asova? Nikakve, rekli bi eksperti iz DF-a i SDP-a. Nikakve, rekao bi lepi Čeda. Nikakve, rekli bi sarajevski 'politički analitičari'.

Ipak, može li se itko sjetiti bilo kakve inicijative, političke ideje, ili bilo čega sličnog od spomenutih, iako su praktički u politici cijeli život? Zapravo mi ideje od njih niti ne očekujemo, kao što ne očekujemo da se traženo pismo nalazi baš na stolu. Onaj tko je očekivao nešto pametno od njih, našao bi u hipu Poeovo pismo. Bi li u tom slučaju imali danas žanr kriminalističkog romana? Kao da čitate roman Agathe Christie na kojem je netko na prvoj stranici napisao ime ubojice?

Ono što zabrinjava je to što se povodom ovoga nije očitovao poznati mesićolog Ivo Komšić, ekspert za UZP i pse lutalice, još jedan iz plejade zaboravljenih asova. Može se, možda, pretpostaviti što bi jedan tako iskusan as izjavio o mostarskom sporazumu. Recimo: 'Ja sam stalno govorio da je onaj Šarov s Čengić Vile Čovićev UZP-ovac, ona šarovčina koja je onomad, dok sam bio uvaženi gradonačelnik Sarajeva, ničim izazvana ujela tri građanina Sarajeva, trojicu uzornih antifašista. Al mi niko nije vjerovao. A sad je kasno.' Reći ćete kakve veze ima ova fiktivna izjava Ive Komšića s Mostarom? A kakve veze imaju Komšićeva, Nikšićeva i Lagumdžijina izjava s istim tim Mostarom? U fiktivnoj izjavi Ive Komšića ima barem neke logike, ako si protiv nas, onda si UZP-ovac, dok kod ovih drugih nema ni toga.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.