Jadni mi kad nam je stranačka mladež ovakva  

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uz nespretnog voditelja, koji ih nije mogao zauzdati, zvučali su poput posvađane dječice koja ne znaju čime bi više uvrijedila svojeg sugovornika. Mladi ljudi, predstavnici podmlatka političkih stranaka čija se imena desetljećima kisele na političkoj sceni, pokazali su, nezauzdani, kakvu to nam budućnost politike spremaju.

Nadglasavanje kakva smo vidjeli u emisijama u kojima su se pjenili njihovi šefovi, demagogija kojoj je cilj samo hodati što smjelije na ivici uvreda i upiranja prstom, govorenje u isti glas i galama pred oznojenim voditeljem kojem zapinje nešto u slušalici dijelom su dali odgovor na temu emisije – Zašto mladi napuštaju zemlju. U ovom slučaju Republiku Srpsku.

Ako je netko zalutao u gluho doba noći u repriziranje emisije jedne televizije u kojoj su se (tko zna zašto) sučelili mladi ljudi iz stranaka koje kroje politike na entitetskoj razini, vidio je zašto su komentari na emisiju bili skoro pa jednoglasni. Ako ovakvi preuzmu vlast, bit će nam još gore.

I zaista. U zapjenjenim mladim ustima, koja prozivaju kolegu jer mladež njegove, oporbene stranke nije učinila ništa da zaustavi iseljavanje, dokaz je blebetanja na koja su ih naučili očevi na visokim stranačkim funkcijama.

Budućnost naše zemlje, kojoj bismo trebali našu djecu ostaviti na čuvanje, jadna je kad je jedini domet uvreda čovjeku prekoputa tebe i kad je opravdanje za iseljavanje samo ''ljepša klima negdje drugdje''. Silne su priče o modernim pokretima i snagama koje su spremne promijeniti zemlju na bolje a vidimo male, ali jednako ljigave, likove koji su spremni pretvoriti se u vjerne kopije svojih vladara.

Iznosile su se poluideje o rješenjima koja su zvučala kao da su stvari što se upale prekidačem pa zavladaju, poprave ekonomiju, očiste kriminal i silne pretrpane urede nepotrebnih institucija, opamete škole i provjere znanje predavača po silnim katedrama. Pljuštale su, nakon mlitavih ideja, krute optužbe uvježbane iz govora velikih predsjednika i malih bogova što ih je predsjednik rasporedio po strateškim mjestima.

Vrijeđalo se, pojašnjavalo što je čitaonica, galamilo tko će kada završiti fakultet i koliko vrijedi čija odjeća u studiju. Obećavalo se da će se naučiti površina Republike Srpske kad to bude tema emisije. Zavirivalo se u Facebook-profile i iznosile su se brojke od kad je tko član čega i zašto i obećavalo što će biti kad se zasjedne u fotelje njihovih idola. Ako biste zatvorili oči i samo slušali, činilo bi vam se da slušate staru gardu bh svađalica koje raspravljaju o izbornim zakonima, praznicima, kvotama i svemu onome što mladi navodno ne mogu više slušati i podnijeti.

No, u studiju su se pretvarala mlada, zapjenjena tjelesa u likove s postera koje će lijepiti nakon ovog ljeta i gdje se smije i gdje se ne smije, nadajući se dnevnici, sendviču i soku, nikako se ne nadajući budućnosti u kojoj će bezidejne galamdžije poput njih biti natjerane da šute. Podnosili su priče i jednako djelovali zatrovati, zatupljeni i zapjenjeni kao njihove velike vođe.

Stoga je komentar novinara u studiju da su zbog emisije napunili još jedan autobus za inozemstvo rekao sve. A budućnost naše zemlje, izobličena u lidere, ne shvaćajući njegovu poruku, samo se tupo nasmijala.