Knjiženje: Šta je zapravo BiH  

Tekst članka se nastavlja ispod banera

„Bosna i Hercegovina: jedna zemlja, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine“, glasio je grafit, dio vica, skeča, već nečega, potpuno je nevažno čega. Bitno je da je sadržaj savršeno precizan i bolno tačan. U zemlji u kojoj je sukobljavanje s očitim (multi)nacionalni sport to, međutim, ne znači ništa.

BiH u udžbeniku

„Ovo se predaje u petom razredu osnovne škole. BiH je u ovom udžbeniku predstavljena kao 'državna zajednica njenih konstitutivnih i ravnopravnih naroda'. Nevjerovatno. Ko nas je kleo, nije dangubio“, napisao je na bivšem Twitteru germanist i pisac, profesor doktor Vahidin Preljević.

„Ovo uče našu djecu, ovo je de facto izdala SANU, ovo niko dvije godine nije dotaknuo“, dodao je arhitekta i SDA-ov zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, Faruk Kapidžić.

„Prije svega riječ je o sramotnim iskazima koje vidimo u tom udžbeniku a oni su krajnje štetni po državu Bosnu i Hercegovinu jer koristiti terminologiju tipa 'državna zajednica' odgovara prvenstveno politikama Srbije i Hrvatske. Jer mi smo takvu terminologiju navikli da čujemo od Milorada Dodika, Čovića i ostalih koji rade protiv Bosne i Hercegovine. Žalosti nas da vidimo istu terminologiju koja se na neki način proturila u naše udžbenike a naročito u kantonima gdje su Bošnjaci većina", kazao je vanjskopolitički analitičar Jahja Muhasilović.

Epohalno otkriće

Tako je, eto, zahvaljujući ovoj trojci – ostali zaslužni neka se ne ljute što su ostali medijski nevidljivi – otkriveno kako u udžbeniku za predmet „Društvo“ namijenjenom učenicima petih razreda osnovnih škola u Federaciji, tačnije u njenom bošnjačkom dijelu, piše da je Bosna i Hercegovina državna zajednica  konstitutivnih naroda.

Mora se priznati: epohalno je to otkriće i, što je još važnije, brzo. Navodno sporni udžbenik kojeg je objavila „Bosanska knjiga“ koristi se samo petnaestak godina, dok ga je autorica Enisa Kulašin počela pisati 2005. godine!

Istina, nigdje se, baš nigdje, Bosna i Hercegovina u Ustavu ne definira kao „državna zajednica njenih konstitutivnih i ravnopravnih naroda“, samo što u istom tom Ustavu još piše: “Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba); imenovane hrvatske i bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski, odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske; “devet članova Doma naroda predstavljaju kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegate”; “svaki dom većinom glasova usvaja svoj poslovnik o radu i među svojim članovima bira za predsjedavajućeg i njegove zamjenike jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, s tim da položaj predsjedavajućeg rotira između ta tri izabrana lica”; “donošenje svih zakona zahtijeva saglasnost oba doma”; “kada se većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata usprotivi pozivanju na tačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju od tri delegata, po jednog iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, kako bi riješila to pitanje”. I tako dalje i tako redom.

Kako smo rekli, Enisa Kulašin je udžbenik pisala za pete razrede devetogodišnje osnovne škole, dakle za djecu od deset godina kojima to sa domovima naroda, etničkom strukturom, imenovanjima predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata, rotacijama, saglasnostima i komisijama zvuči kao himna Narodne republike Kine pjevana unazad, pa je jednostavno kazala ono što jeste činjenica.

Stvarnost na jeziku prilagođenom djeci

Ako, dakle, jedan, bilo koji, od tri konstitutivna naroda ne može prostom većinom donijeti niti jednu odluku na nivou Bosne i Hercegovine bez saglasnosti druga dva i ako se ne može, a znamo da ne može, demokratskom voljom matematičke većine građana BiH promijeniti Ustav, teritorijalni ustroj ili izgled zastave, onda se to djeci može reći na način da ne razumiju ništa ili tako da, ipak, shvate kako sistem funkcionira.

U stvarnosti, jednostavno kazano, BiH jeste zajednica njenih konstitutivnih naroda i, barem dijelom, unija entiteta visokog stepena autonomije kojima centralne vlasti mogu… Pa mogu sve što se dogovore politički predstavnici, gle čuda, konstitutivnih naroda. To možda ne bi trebalo da je tako, ali to tako jeste i ostat će sve dok se, opet, Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne dogovore da bude drugačije.

Živjeti u deluziji da postoje dvije Bosne i Hercegovine, jedna ova, dejtonska i konstitutivna, te druga kojoj malo, samo malo treba pa da postane građanska, bezentitetska i, zašto ne, bezglutenska, nije zakonom zabranjeno, no jeste uzaludno.

U udžbeniku iz predmeta „Društvo“ za pete razrede osnovnih škola piše, dakle, kakva je stvarnost, samo na jeziku prilagođenom djeci. Reakcije Vahidina Preljevića, Faruka Kapidžića i Jahje Muhasilovića su tek puno buke ni oko čega. Režati na stvarnost je, naime, isto kao i lajati na Mjesec: nema konkretnog efekta, ali privlači pažnju (u konkretnom slučaju jednog, opet, konstitutivnog naroda). I ništa više. Baš ništa.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.