Kolumbo u Sarajevu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Počet ću ovu kolumnu na pomalo neuobičajen način, odlomkom iz biblijske "Knjige postanka": "Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: 'Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?' Žena odgovori zmiji: 'Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!' Nato će zmija ženi: 'Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.' Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače."

Tko je tko u našoj, bosanskohercegovačkoj alegoriji? Biblijskog Adama i Evu predstavlja vodstvo bosanskohercegovačkog SDP-a, predvođeno svojim vizionarom Nerminom Nikšićem, uz koncelebraciju ostalih članova sarajevske "četvorke", dok se najnoviji smokvin list ove stranke zove - Bogić Bogićević. "Čudno ime za biljčicu", da parafraziram Đorđa Balaševića.

Priča je sljedeća: nakon premoćne pobjede "četvorke" na proteklim lokalnim izborima, mjesto gradonačelnika Sarajeva ponuđeno je Bogiću Bogićeviću, koji je tu ponudu, usprkos poodmaklim godinama i narušenom zdravlju, prihvatio. Oklen Bogić Bogićević? Sad im ne valja ni Slavo Kukić, rekli bi Čovićevi skeptici. Stvar je vrlo jednostavna, da se na trenutak uozbiljimo, jer za razliku od Kukića i sličnih, Bogić Bogićević je osoba s velikim moralnim kapitalom.

Bogić Bogićević bio je član kolektivnog Predsjedništva bivše države iz 90-ih, koji je odbio dati legitimitet Slobodanu Miloševiću i njegovoj kamarili u njihovim namjerama da ovladaju državom. Nedostajao im je samo taj glas. Gesta Bogića Bogićevića ostat će upisana kao jedan od najsvjetlijih primjera iz 90-ih, kao najhrabriji i najetičniji čin nekog političara iz tog vremena, koja je, bez pretjerivanja, u mnogome utjecala na daljnji razvoj situacije u zemlji. Da su JNA i Milošević dobili legitimitet, povijest ovih prostora bila bi vjerojatno bitno drugačija, u tom slučaju srpski tenkovi bi svejedno sravnili Vukovar, ali sada "po zakonu". To srpski nacionalisti Bogićeviću nikada nisu oprostili, nalijepivši mu etiketu izdajnika. Bogić Bogićević tako se preko noći pretvorio u Alaha Alahovića, kako ga je za vrijeme rata nazivao notorni Risto Đogo.

Dakle, da su birali, Nikšićevi "šminkeri", "scenografi" i "kostimografi" nisu  u aktualnoj ponudi mogli odabrati raskošniji smokvin list. Da na trenutak zanemarimo SDP-ovu farsu o multietničkom karakteru ove stranke, s odgovarajućim sezonskim smokvinim lišćem kojim su dokazivali tu neodrživu tezu, sa svim tim lanama, sašama, slavišama, slavama, ivama, i sličnom "multi-kulti" bižuterijom kojom se svih ovih godina kiti SDP, kao jedinim preostalim načinom dokazivanja nedokazivog, vlastite multietničnosti, pa da pogledamo što je to dobio Bogić Bogićević, bingo Lutrije BiH ili tek "činkvinu" u kakvoj lokalnoj birtiji.

Gradonačelnik Sarajeva - kako to gordo zvuči! Međutim, ta titula praktički ne znači ništa, ona je manje-više protokolarna. Dakle, bliža je provincijskoj "činkvini" nego bingu, i kao takva idealna za dokazivanje vlastite "velikodušnosti" i tradicionalnog boš... građanskog merhametluka. Gradonačelnik Sarajeva nema nikakvih stvarnih ovlasti, sva moć je u rukama gradonačelnika pojedinih sarajevskih općina i na županijskoj razini.

Bogić Bogićević nije prvi "smokvin list" na toj poziciji. Sjetimo se Ive Komšića koji je također glumatao jedan mandat sarajevskog gradonačelnika, te se gotovo četiri godine, doduše neuspješno, uglavnom bavio psima lutalicama po sarajevskim ulicama. Čovjek ni s ćukama nije znao izići na kraj, a kamo li s nečim drugim. Međutim, prije ustoličenja Ive Komšića na gradonačelničku funkciju, Čovićev HDZ imao je "nemoralnu ponudu" od strane vaskolikog građanluka, da se na tu funkciju postavi jedan katolički svećenik, Franjo Topić, vječiti predsjednik Napretka u tom trenutku. Zauzvrat, "građani" su tražili gradonačelničku poziciju u Mostaru. Uzimajući u obzir kraljevske ovlasti mostarskog gradonačelnika, personificirane u liku i djelu Ljube Bešlića, jedinog gradonačelnika u svijetu na kojeg je možda i Milan Bandić gledao sa zavišću, ta nerealizirana politička trgovina podsjeća na jednu bizarnu povijesnu legendu. Kad su se Kolumbovi mornari iskrcali na teritorij današnjeg New Yorka, otkupili su od domorodaca široka prostranstva na kojima se nalazi današnji Manhattan za šaku ondašnje bižuterije. Naravno, Čović nije nasjeo na ovaj naivni pokušaj sarajevskog građanluka, tako da je "drastičnu razliku" umjesto franje realizirao ivo. A sada bogić.

Isprazna trgovina tuđim moralnim kapitalom, bez ikakve želje i motiva da se etički principi primijene u vlastitom dvorištu, navela je svojevremeno Ivana Lovrenovića na onu čuvenu sintagmu: "Lako je tuđim Feralom gloginje mlatiti." Nigdje na svijetu splitski Feral Tribune nije bio popularnije nego u Sarajevu, što je u tom smislu bio paradoks bez presedana uzimajući u obzir gore navedeno.

Dakle, nakon što su kroz ovaj poratni period uništili svaku ideju o bilo kakvoj vrsti političke alternative, Nikšićev SDP sada svoju golotinju prekriva smokvinim listom u liku i djelu Bogića Bogićevića, iako im ne bi u tom smislu pomogao ni reklamni kišobran Sarajevske pivovare, pokušavajući jeftinom bižuterijom u vidu gradonačelničke pozicije prisvojiti moralni kapital tog čovjeka, a koji su prije toga, u vrijeme Zlatka Lagumdžije, lakonski odbacili, poslavši Bogića Bogićevića, kao neki isluženi brod, na političko rezalište.

Sada, kad nemaju izbora, Nikšićev SDP prekriva Bogićem Bogićevićem još jedan vid svoje golotinje, izborni debakl u Sarajevu. Međutim, ta naivna priča više ne može proći nigdje. SDP, kao po nekom pravilu, čim ispliva iz jedne afere, spremno ulijeće u drugu. Kako SDP-u može pomoći Bogić Bogićević nakon morbidne političke trgovine u Srebrenici? Ili Bakirove navlakuše?

Desetak i više godina slušamo priče o "moćnoj" osovini Dodik-Čović, od koje se tresu gaće i Tayyipu Erdoganu, a kamo li Bakiru Izetbegoviću, priče koje su se sasvim lijepo ukorijenile i u hrvatskoj javnosti, poslovično nezainteresiranoj i neobaviještenoj o situaciji u Bosni i Hercegovini. Je li na pomolu nova osovina, Dodik-Nikšić, od koje će se tresti gaće svima na potezu Mostar-Zagreb?

U nekoj fikcionalnoj priči, koja zbog apsurda kojim smo okruženi nije ništa manje vjerodostojna, sastalo se predsjedništvo SDP-a, da proslavi povijesne rezultate na netom provedenim lokalnim izborima. Uvodnu riječ, dakako, imao je predsjednik stranke, Nermin Nikšić, diplomirani multietničar po zanimanju (dipl. multi.):

"Drugovi i drugarice... ima li koja i drugarica... ima, znači... Dvije. Drugovi i dvije drugarice, protekli lokalni izbori imaju za SDP povijesni značaj. Uspjeli smo u nečemu što je bilo kojoj drugoj stranci nezamislivo: postavili smo gradonačelnike Sarajeva i Srebrenice, dva najvažnija grada u Boš... u građana." 

"Čekaj, bolan, Nermine", prekinuo ga je Saša Magazinović, "Srbin u Srebrenici, Srbin u Sarajevu. Da to nije malo previše? Jest da je građanski do jaja, da izvinu drugarice, al se meni sve čini da nas je Mile opet zajebo."

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.