Legenda o Elmedeenu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Napomena: svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je (zlo)namjerna.

...ne mislim da je Schmidtova odluka dobra.  Ali, poštujem Schmidtove odluke. Nemam šta tu problematizovati. Kako kažu: veži konja gdje ti aga kaže.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova suverene, cjelovite, nezavisne, nedjeljive i jedne nam i jedine Bosne i Hercegovine

Svitalo je kada je Elmedeen potjerao svog vjernog Doru preko Sarajevskog polja, sve usput pjevušeći od neke miline koja ga je iznenada obuzela:

Ah, moj Doro, dobri Doro,

šta je tebi dodijalo...

Sjeti se kada je prvi put na istom tom Dori projahao Sarajevskim poljem, s Bakeeraginom družinom, i činilo mu se kako se od tog vremena ništa nije promijenilo: još uvijek su se usput vidjele srušene kuće, a po nekima, u kojima su ljudi živjeli, po fasadama su se vidjeli tragovi metaka. Jedino su, učinilo mu se, rupe po putu sada bile dublje, a nebo iznad Sarajeva niže i mutnije.

Sjeti se i onog jutra kada je sve započelo, kada ga je Bakeeraga probudio i rekao mu da osedla Doru, kojega je nekako baš u to vrijeme nabavio.

"Kud idemo?" upita Elmedeen.

"Jesam li ti sto puta reko da nije tvoje da postavljaš pitanja", reče Bakeeraga.

"Jesi, šefe. Neću više."

Projahali su kroz grad, pa na Baščaršiji skrenuli prema Kovačima, pa odatle naviše uz Vratnik, sve dok nisu izbili na mjesto odakle se vidio cijeli grad. Tu su sjahali s konja i stajali jedno vrijeme promatrajući grad ispod sebe.

"Jah, ljepote", reče Elmedeen. "Evo nas ko u onom filmu."

"Kakvom, bolan, filmu?"

"Valter brani Sarajevo. Znaš ono: Vazduh trepti ko da nebo gori..."

"Prođi se budalešćine i slušaj šta ti ja govorim. Nećeš s takom pameti daleko dogurat."

"To mi je i rahmetli dedo uvijek govorio."

"Eto vidiš", reče Bakeeraga. "Vidiš ovaj grad..."

"Isto to je u tom filmu jedan Vlah reko onom drugom."

"Pusti sad Vlahe... Mi imamo onog svog Vlaha i nijedan nam drugi ne treba."

"Misliš na Komshoglua?"

"Pa na koga ću drugog mislit? Nema sto Vlaha u Sarajevu. Gdje sam ono stao?"

"Vidiš ovaj grad...", reče Elmedeen.

"Vidiš ovaj grad", reče Bakeeraga. "Sve bi ovo jednog dana moglo bit tvoje. Jedino što ti trebaš radit je vezat konja gdje ti Bakeeraga kaže."

"Hoću, šefe. Ništa se ti ne sikiraj."

"Najprije moraš škole pozavršavat... Bez škole si niko i ništa. Kakav si bio u osnovnoj školi?"

"Dobar... Odličan. Sve mi je išlo od ruke osim računa, čitanja, pisanja i crtanja."

"Znači, bio si dobar iz fizičkog?"

"Najbolji. Kako sam samo kamen baco... Pogledaj", reče Elmedeen, pa dohvati kamen i zavitla ga u dubinu.

Čuli su kada je negdje dolje kamen pao na krov neke kuće i razbio nekoliko crepova.

"Smanji doživljaj", reče Bakeeraga. "Vjerujem ti. Vidi kolki si. Nego se ti sutra javi na fakultet, pa će ti tamo dat plan i program. Znaš li put dogore?"

"To je na Koševu?"

"Da."

"Znam."

"Nećeš zalutat?"

"Neću. A uzet ću za svaki slučaj navigaciju od jarana."

"Znaš li di ćeš se javit?"

"Znam. To je ona zgrada na kojoj smo ja i moja raja jednom sve prozore polupali. Mladost, ludost... Šta još trebam?"

"Ništa. Samo zaveži konja gdje ti kažu, i to je sve."

Prolazile su godine. Na zapadu ništa novo, osim što je jednog dana Komshogluovo kljuse osvanulo na mjestu gdje je Dijete Draganche redovito vezalo svog konja. Opet su prolazile godine, a onda je jednog dana Elmedeen zakasnio u salun, gdje je Bakeeraga okupio družinu, i shvatio kako nema gdje zavezati konja, jer su sva mjesta bila zauzeta. Zbog toga je odlučio osnovati vlastitu družinu, bijesan i na sebe i na Bakeeragu i na Doru, koji se to jutro vukao kao da tri dana ništa nije jeo.

Godine, koje imaju tu nezgodnu osobinu da prolaze, opet su prolazile, a onda je jednog dana u grad stigao novi šerif. Zvao se Chris, koji ih je jednog dana zovnuo da se sastanu u salunu. Na sastanak su trebali doći Starina Mille, Dijete Draganche i on, Elmedeen.  

Doro se u jednom trenutku naglo zaustavio i tužno pogledao u gazdu.

"Šta je bilo?" upita Elmedeen. "Znaš da žurim."

"Ne mogu više. Da si pravi gazda..."

"Hoćeš reć da nisam dobar gazda?"

"Nisi ti ni k od gazde", reče Doro. "Kad samo pomislim kako Starina Mille gotivi svog konja, dođe mi da zaplačem. Ili Dijete Draganche..."

"Šta meni fali?" upita Elmedeen.

"Sve", reče Doro. "Briga tebe što ja tri dana nisam jeo. Još mi se podriguje od one užegle djeteline koju sam pojeo u Busovači."

"Reko je šerif Chris da požurimo."

"Ne spominji mi tu budalu."

"Jest budala, ali je naša budala. I bilo bi dobro da stignemo prije Mille i Dragancheta. Znaš kakvi su... Obrlatiće ga dok si reko keks."

Šerif je, nervozno tapkajući nogama, čekao ispred salona.

"Kasniš", reče Chris. "Znaš da to ne volim."

"Doro mi je jutros nešto kaharli. Jesu li stigla ona dvojica?"

"Nisu još."

"I oni kasne?"

"Jesu."

"Evo ih!" reče Elmedeen.

Starina Mile i Dijete Draganche dođu do njih i sjašu s konja.

"Ovde ga zaveži", reče šerif Milli.

"Ti mi nećeš određivat gdje ću ja zavezat svog konja", reče Mille. "A mogo si vala pripremit i štogod hrane za živinu. Konji imaju tu nezgodnu osobinu da ih s vremena na vrijeme treba i nahranit."

"Ti dobro znaš da su mene postavili da određujem gdje će ko vezat konja."

"Ko te je postavio? Gdje ti je papir?"

Draganche je stajao sa strane, pa malo gledao u šerifa, a malo u Millu.

"Ko si ti da tebi pokazujem papire?!" reče šerif.

"Ako je tako, ja ode", reče Starina Mille. "Što se mene tiče moreš sa njima guzicu obrisat."

"Tako, znači..."

"Baš tako."

Draganche je i dalje stajao sa strane, pa malo gledao u šerifa, a malo u Millu.

"Znači, ako neću zavezat konja gdje ti kažeš, nisam trebo ni dolazit?!" reče Mille.

"Baš tako", reče šerif.

"Ako je tako, ja onda ode", ponovi Mille.

Mille se odmah zatim popeo na konja, pa odjahao u suton.

"Šta je s tobom?!" upita šerif.

"Ništa", reče Dijete Draganche.

"Elmedeene, zaveži konja ovde", reče šerif i pokaza prstom.

Elmedeen je bez riječi zavezao Doru točna na mjesto koje mu je šerif pokazao.

Godine, koje imaju tu nezgodnu osobinu da prolaze, opet su prolazile, a Bosnom i vascijelom Hercegovinom rasla je i širila se legenda o Elmedeenu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.