Christian Schmidt u epizodi Državni udav

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pišući svojevremeno o zakonu koji je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, kojim je sankcionirano veličanje ratnih zločina, napisao sam kako je sličan zakon bio prijeko potreban odmah nakon rata, a da je njegovo donošenje s višedesetljetnim zakašnjenjem besmisleno.

Doduše, Inzko taj zakon nije ni donio zbog poboljšanja političke klime u zemlji, već iz upravo suprotnih razloga, što je u konačnici i dovelo do političke krize. Bio je to Danajski dar visokog predstavnika na odlasku, kojim je dodatno usložio političku situaciju u zemlji. Njegov zakon je danas mrtvo slovo na papiru, uz nesagledive štete koje je prouzročio.

Liječenje lažnim aspirinima

Slično bi se moglo reći i za najnoviji zakon koji je, koristeći Bonske ovlasti, donio Inzkov nasljednik Christian Schmidt. Riječ je zapravo o tehničkim izmjenama Izbornog zakona kojim se nastoje spriječiti izborne krađe. Prvo pitanje, koje se logički nameće, isto je ono koje sam postavio pišući o "Inzkovom zakonu": Zbog čega se sa sličnim rješenjima čekalo gotovo trideset godina?

Pogotovo zbog činjenice da su se slični zakoni nakon rata mogli donijeti bez bilo kakvog otpora? Danas su njihovi efekti kontraproduktivni. Riječ je o zakonima čije je pravovremeno nedonošenje u velikoj mjeri zaslužno za sadašnje stanje u zemlji. Sve to pomalo podsjeća na liječenje uznapredovalih metastaza lažnim aspirinima.

Iz ove nedoumice mogli bi se s popriličnom pouzdanošću iščitati Scmidtovi motivi. Nisu ovi zakoni doneseni zbog poboljšanja izbornog procesa, već zbog namjernog generiranja političke krize u trenutku kada je Bosna i Hercegovina otpočela s eurointegracijskim procesima. Treba podsjetiti, po tko zna koji put, da je sličan zakon donio čovjek koji je minirao pregovore u Neumu, kojima se Izborni zakon trebao uskladiti s Ustavom BiH. I treba, također, podsjetiti na onu biblijsku: "Tko je šutio sada, neka šuti zauvijek." Odnosno, tko je šutio 1996. godine, neka šuti i 2024.    

Zaustavljanje europskog puta

Dakle, umjesto da donese zakon kojim bi prekinuo praksu bošnjačkog političkog nasilja prema Hrvatima i ostalima, odnosno Ostalima, čije su funkcije po nekom automatizmu svih ovih godina preotimali Bošnjaci, boreći se tobože za njihova prava, Schmidt sada donosi zakon koji u dugoročnom smislu ne donosi nikakva poboljšanja, a koji bi mogao izazvati dugotrajnu političku krizu, što Milorad Dodik otvoreno najavljuje već duže vrijeme. Schmidtov zakon je, bez ikakvih dilema, donesen isključivo u cilju zaustavljanja europskog puta Bosne i Hercegovine. Iz kojih motiva, to je već duža priča.

Radovan Višković, premijer Republike Srpske, koji se prvi iz Republike Srpske oglasio povodom ovoga, smatra kako je Schmidtovim nametanjem Izbornog zakona vjerojatno završen europski put Bosne i Hercegovine. "Ovim je narušen osnovni postulat postojanja jedne zemlje, a to je da sama odlučuje o svojoj sudbini. Izborni zakon je, nakon Ustava, najviši akt u svakoj zemlji i njegovim nametanjem građanima je oduzeto pravo na izbornu volju i tajnost izbora. Ovdje se žele uvesti neke stvari koje ne postoje nigdje. Očito je da je važnije da iz zapadnih zemalja BiH bude prodana oprema za izbore i da za tako nešto netko ostvari profit", izjavio je Višković.

Na sličan način je reagirao i Dragan Čović u ime HNS-a, koji je Schmidtove izmjene proglasio "potpuno nepotrebnim i neprihvatljivim". Spomenuo je i treću, bošnjačku stranu: "Zabrinjavajuće izjave političkih lidera vezano za ove nametnute odluke, iz kojih se jasno iščitava vidno odstupanje od do sad utvrđenih zajedničkih stajališta, a što je najgore, prepoznaje se jasna podjela po nacionalnoj osnovi, izjavio je Dragan Čović. Čović je također istaknuo kako su Schmidt i OHR ovim činom praktički izbrisali "jednogodišnje pozitivne rezultate izvršne i zakonodavne vlasti u BiH". Ovo je apsolutno točno, bez obzira na slabašne rezultate vladajuće koalicije kojima su u prvom planu oduvijek bili državni "bankomati".   

Banalni vic

Ono što u cijelom ovom slučaju najviše brine su postupci treće, bošnjačke strane, na što se Čović i osvrnuo u svojoj izjavi. Njihov nijemi pristanak na slične, destruktivne politike, koje u ovom trenutku isključivo idu na ruku oporbenog bošnjačkog bloka SDA-DF, rezultat su prije svega njihove potkapacitiranosti. Slično se dogodilo i nedavno, nakon sastanka u Laktašima, kada su vladajući bošnjački političari, po direktivi iz američkog veleposlanstva, odustali od dogovorenog.

Nametanje tehnikalija Izbornog zakona, umjesto da se isti uskladi s Ustavom, podsjeća na onaj banalni vic, po kojemu čovjek, nazovimo ga Valentin Schupack, odluči iz opravdanih razloga promijeniti prezime. Otišao Valentin iz vica u općinu, poplaćao sve pristojbe, završivši posao u rekordnom roku, jer su mu općinari zdušno izišli u susret. (A kako i ne bi!) I dođe on u kafanu, pa odmah s vrata naruči piće za sve goste. "Od danas", kaže on slavodobitno, "pa do smrti, zovem se Christian Schupack."

Dobra je stvar što su iz Europske unije (EU) napokon shvatili što se događa u Bosni i Hercegovini, da je politika takozvane međunarodne zajednice zapravo osnovna smetnja na putu Bosne i Hercegovine prema Europskoj uniji. Glasnogovornik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europske unije Peter Stano izjavio je da EU očekuje od vlasti u Bosni i Hercegovini da provedu potrebne reforme kojima će se osigurati da se izbori provode u skladu s europskim standardima.

"EU podsjeća da se izvršna ovlaštenja visokog predstavnika trebaju koristiti isključivo kao krajnja mjera protiv nepopravljivih nezakonitih radnji. EU očekuje od domaćih vlasti da provedu potrebne reforme kojima će se osigurati da se izbori provode u skladu s europskim standardima kroz primjenu preporuka OSCE / ODIHR-a i relevantnih preporuka Venecijanske komisije, kao i da osiguraju transparentnost financiranja političkih subjekata", izjavio je Stano.

Glasači i brojači

Na jedno od lakonskih Schmidtovih obrazloženja, po kojemu je donio zakon i zbog toga što u Bosni i Hercegovini napokon trebaju odlučivati "glasači", a ne "brojači", moguće je odgovoriti istim protupitanjem s početka ovoga teksta: Zbog čega se s tim kasnilo trideset godina? Međutim, upitno je hoće li "glasači" i ovaj put odlučivati. Definitivno - neće. Presudnu ulogu će i ovaj put, ukoliko ikada i budu održani izbori po ovom zakonu, imati "brojači", kao i dosada. I to više nego ikada, rekao bih.

Treba se prisjetiti i neustavnog formiranja sadašnjeg sastava Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), pa dovesti ovo dvoje u uzročno-posljedičnu vezu. SIP je tada, uz kršenje ustaljenih procedura tokom izbora, od birokratsko-tehničke institucije pretvoren u moćno parapolitičko tijelo, pod punom kontrolom Schmidta i OHR-a, u koje su postavili vlastite pijune koji bespogovorno izvršavaju njihove naloge, što predstavlja novi i možda najvažniji korak u daljnjem urušavanju slabašnih institucija Bosne i Hercegovine. SIP, po novom Schmidtovom zakonu, u potpunosti kontrolira izborni proces i praktički može modelirati izborne rezultate po vlastitoj volji, bez da itko postavlja suvišna pitanja.

Aktualni razvoj situacije, po kojoj jedno parapolitičko tijelo poput SIP-a i Christian Schmidt preuzimaju ingerencije Parlamentarne skupštine, bio bi u nekoj normalnoj, demokratskoj zemlji, što Bosna i Hercegovina već odavno nije, proglašen latentnim državnim udarom. Međutim, u jednoj smijuriji od države poput Bosne i Hercegovine, u kojoj jedan (ne)legalni strani namjesnik može raditi što god mu padne na pamet, možda je primjereniji izraz državni udav.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.